Početkom rujna Nacionalno vijeće za konkurentnost (NVK) predstavilo je izvješće Svjetskoga gospodarskog foruma (WEF) u kojem je Hrvatska pala za pet mjesta, na 81.
Stanje pokazatelja s kraja je 2011., i to je odraz rezultata rada bivše vlade, no to je nacionalnim institucijama i ovoj Vladi istodobno prilika da se drukčije pristupi poboljšanju konkurentnosti te da se odgovornost za nju razluči između svih aktera: Vlade, gospodarskih subjekata, akademske zajednice i sindikata. Iz strukture pokazatelja možemo jasno prihvatiti koji su važni i primjereni za razvoj zemalja i njihovih gospodarstava u sadašnjoj fazi svjetskog razvoja.Tko je na potezu? Hoćemo li za godinu dana primiti novo izvješće bez ‘protuakcije’, kao i prijašnjih godina? Kao i kod svih složenih pitanja ostaje vršno: što nam je svima zajedničko, a za što smo sami odgovorni u svome daljnjem razvoju? Koje koncepte možemo primijeniti? Što je u ovoj fazi razvoja Hrvatske slično u razvoju gospodarstva, državne uprave i znanosti te koja znanja i pristupe možemo primijeniti u tim segmentima?
Svi gledaju u ‘gazdu’ i Vladu U kompanijama svi gledaju u ‘gazdu’ ili upravu, a svi u društvu gledaju u Vladu i čekaju ‘nešto’ od nje! Treba li baš čekati ili možemo nešto i sami učiniti? Uspješno gospodarstvo skup je uspješnih umreženih gospodarskih subjekata. učinkovita državna uprava skup je umreženih učinkovitihtijela državne uprave. Svrhovite znanstveno obrazovne i znanstvenoistraživačke institucije otvorene su prema svjetskoj akademskoj zajednici, ali usmjerene na stvarne probleme i potrebe društva koje ih financira. Međutim, na nacionalnoj razini, u gospodarstvu utemeljenom na znanju, svi oni surađuju u razvoju društva i gospodarstva utemeljenog na znanju.Vlada je donijela ‘Strategiju Vladinih programa 2013. - 2015.’ u kojoj su ključni pokazatelji (KPI) za mjerenje napretka u sva ta tri segmenta društva. Postavlja se pitanje jesu li u osmišljavanje tih pokazatelja odgovarajuće uključeni i oni kojima se koristi Svjetski gospodarski forum?
Na NVK-ovu predstavljanju sugerirao sam da ne čekamo sljedeće izvjšće, nego da se postavi sustavan pristup te organizacijska i individualna odgovornost kako bismo razumjeli, unapređivali sposobnosti gospodarstva, države i društva te zatim poboljšali konkurentnosti i pokazatelje. U upravljanju kompleksnim sustavima jedan je od glavnih instrumenata koncept ‘svi smo bitni’, ali i onaj koji kaže: ‘Da nije malih doprinosa mnogih malih subjekata (malih i srednjih tvrtki), ne bi bilo velikog rezultata na visokoj razini.’
Svi smo bitni Dakle, svima nam je preuzeti odgovornosti za razvoj i s pomoću nacionalnih institucija osigurati sinergiju, vodeći pritom računa o malim poduzećima i pojedincu. Prema načelu ‘svi smo bitni’ ključno je ponašanje na svim razinama usmjeriti prema zajedničkoj viziji razvoja tako da svatko na svojoj razini odgovornosti ima odlučnost i ustrajnost za sustav vrijednosti za koji smo se opredijelili Ustavom i pristupanjem EU. Ključna su vjerovanja u naše vrijednosti (tradicionalne i moderne), tako da svi zajedno imamo ustrajnost i volju provesti viziju. Strategija Vladinih programa i provedbene strategije trebaju primijeniti mehanizme strateškog upravljanja korporacijama te instrumente za egzekuciju strategija i mjerenje napretka s pomoću KPI-jeve.Otvoreno tržište nosi sa sobom priliku za uspjeh, ali i prijetnju ako nismo spremni za njega. Među najjače instrumente za ubrzano povećanje spremnosti ubrajamo digitalizaciju poslovnih procesa i elektroničko poslovanje u svim segmentima. Usporedno s razvojem sustava za upravljanje znanjem treba nagrađivati inovacije koje će potpomoći razvoj društva utemeljenog na znanju i razvoj gospodarstva utemeljenog na inovacijskim činiteljima. Založit ću se za primjenu takvih instrumenata i mehanizama i u gospodarstvu i u javnoj upravi, a uz pomoć akademske zajednice vjerujem u zajednički uspjeh. Štednja je nužna posebno u recesiji, ali ne štedi se na vitalnom razvoju! Važno je da menadžeri dio svog vremena odlučno odvajaju za razvojna pitanja. Upozorio bih na dvije veoma važne poluge ubrzanog razvoja. Prvo, produktivnost malih i srednjih poduzeća u Hrvatskoj tri je puta niža nego u Sloveniji i oko sedam puta niža od prosjeka EU. To je, zapravo, velika prilika za ubrzan razvoj hrvatskoga gospodarstva. Drugo, mnogo inozemnih konzultantskih usluga u posljednjih 10-ak godina i obrazovanost mladih menadžera baza su s koje se možemo posvetiti srednjemu menadžmentu i predati odgovornost mladim menadžerima.