Analize, brojke, usporedbe, upozorenja… svega toga u novinama napretek. U Vladi nimalo. Iznenađujuće? Ni najmanje. Ekonomija u priči o švicarcima kronično nedostaje jer tema za vlast više nije ekonomska. Uostalom, saga se vrti od 2011. godine i dosad se, da je bilo istinske volje svih uključenih strana, trebala riješiti.
Četiri se godine čeka precizna analiza dužnika (koju je trebao izraditi HNB i/ili HROK na zahtjev Porezne uprave) – koliko točno u iznosu i broju (osoba/kreditnih partija) duguju najugroženiji, koliko oni koji jedva jedvice otplaćuju kredite, koliko je onih koji kredite još uvijek uspijevaju vraćati, koliko je među dužnicima-građanima investitora (u broju su sigurno manjinski, ali vjerojatno pretežu iznosom), što je s tvrtkama, koliko ih je zaduženo u švicarcima kredite sposobno vraćati, koliko nije, koliko je takvih u predstečaju/stečaju, pa te kredite treba otpisati, a koliko ne treba.
Neke je okvirne brojke i analizu situacije HNB izbacio tek u siječnju ove godine, nakon novog vala panike izazvanog odlukom Švicarske središnje banke da tečaj ‘odveže’ od eura, dakle kada je stvar stigla do još jednog usijanja. U toj je analizi pisalo: ‘Oko četiri posto hrvatskih obitelji imaju stambene kredite u švicarskim francima. Ti dužnici ne predstavljaju nužno najugroženiji sloj hrvatskoga društva. Dio dužnika, međutim, predstavlja hrvatski subprime, dužnike vrlo slabe i upitne kreditne sposobnosti. U takvim slučajevima banke moraju preuzeti gubitak koji slijedi iz loše poslovne odluke.’
Cijeli tekst pročitajte u novom broju Lidera.