Kongresni turizam izrazito je unosan segment turističke ponude, a zbog specifičnih prednosti koji ima nad klasičnim odmorišnim turizmom sve više se hrvatskih destinacija okreće upravo u tom smjeru.
Prema izvješću međunarodne udruge poslovnog turizma (International Congress and Convention Association – ICCA), poslovni i kongresni turizam, uključujući turizam susreta (MICE), danas u svijetu čine gotovo četvrtinu ukupnoga međunarodnog turizma u dolascima i deviznom priljevu. Tako velik dio tržišnoga kolača nikako ne možemo zanemariti, posebno uzmemo li u obzir da kongresni turizam blagotvorno djeluje upravo na kronične boljke koje muče Hrvatsku u toj industriji. Tri temeljna razloga za intenziviranje tog tipa turizma kod nas su produljenje turističke sezone, velika potrošnja gostiju i promocija, odnosno jačanje imidža zemlje u svijetu.
Za naše destinacije ‘sunca i mora’, koje punim turističkim plućima žive tek nekoliko mjeseci na godinu, atraktivnost kongresnog turizma leži u činjenici da kongresi nisu podložni sezonalnosti, odnosno kongresna sezona traje cijelu godinu bez obzira na godišnje doba. To znači da se produljuje i stabilizira turistička sezona, ostvaruju se dodatni prihodi te otvaraju nova, i što je još važnije, stalna radna mjesta, čime se osjetno podiže životni standard stanovnika cijele destinacije. Za hotelijere kongresi imaju još jednu veliku prednost, a to je da se organiziraju i po nekoliko godina unaprijed i tako neovisno o vremenskim uvjetima i drugim vanjskim faktorima osiguravaju popunjenost kapaciteta.
Veća potrošnja i zarada
Još jedan ogromni plus kongresnog turizma jest i velika potrošnja kongresnih gostiju u odnosu na klasične turiste. Naime, podaci pokazuju da sudionici susreta i njihovi gosti u kongresnom mjestu troše višestruko više od prosječnog turista. Razlog je toj povećanoj kupovnoj moći struktura gostiju, koji su obično imućniji poslovni ljudi i stručnjaci, a njihove tvrtke ili organizatori kongresa pokrivaju im troškove smještaja i hrane, što im ostavlja veći budžet za osobnu potrošnju. U prosjeku njihovi su zahtjevi veći nego kod klasičnih turista, ali su uslugu koju traže spremni i više nego korektno platiti.
Osim veće potrošnje i dulje sezone, kongresi uvelike pridonose i imidžu zemlje. Naime, ako se sudioniku svidjelo mjesto, vrlo je vjerojatno da će se vratiti s obitelji i prijateljima na odmor u privatnom aranžmanu ili će svoja pozitivna iskustva ispričati svojim poznanicima koji se na taj način odluče posjetiti određenu destinaciju. Održavanje većih skupova podiže i cijene hotela jer se smatra da su sudionici takvih manifestacija veće platežne moći pa se tako jačanje imidža u smjeru luksuza i financijski konkretizira.
Zbog kompleksnosti tog tipa turizma i mnogih pozitivnih aspekata koje donosi, danas se sve češće govori o kongresnoj industriji, a ne samo turizmu. Primjerice, sudionicima kongresa iz inozemstva obično treba simultano prevođenje, stručnjaci raznih struka vjerojatno će biti zainteresirani za suradnju s lokalnim sveučilištima, privrednim subjektima ili lokalnom samoupravom pa se tako upotrebljava i druga infrastruktura. Kao dio ponude kongresne goste često se odvodi i na ture na kojima se upoznaju s lokalnim znamenitostima i gastronomijom, a sve to donosi korist široj zajednici.
Rezultata ima, ali...
Iako je Hrvatska godinama svoj imidž na turističkom tržištu gradila u ponajprije kao odmorišna destinacija, u posljednjih nekoliko godina sve se više pokušava definirati i kao kongresna destinacija. Neki naši gradovi poput Zagreba, Dubrovnika i Opatije već su se etablirali na europskoj i svjetskoj karti kongresnih destinacija, a njihov primjer nastoje slijediti i drugi.
Dubrovački hoteli redovno dobivaju nagrade kao najbolje kongresne i susretne destinacije u Europi, a Zagreb je prošle godine na ljestvici kongresnih gradova ICCA-e zauzeo 79. mjesto u svijetu. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, na godinu se u Zagrebu održava više od dvije tisuće poslovnih skupova, odnosno više od polovice ukupnih skupova u cijeloj Hrvatskoj.Hrvatskoj nedostaje bolja prometna povezanost kongresnih destinacija, odnosno više izravnih međunarodnih letova, također brendiranih hotela i namjenski građenih kongresnih centara. Strategija razvoja turizma do 2020. kao glavnu barijeru rastu kongresnog turizma navodi nedostatak kongresne infrastrukture i još uvijek nekonkurentan sustav upravljanja i komercijalizacije proizvoda. Te se nedostatke planira rješavati brojnim investicijama, ali koliko će se točno ulagati, kojim tempom i u koje segmente, tek ostaje za vidjeti.