
Rat deflaciji: Hrvatska mora početi bacati novac iz helikoptera

Prema službenoj statistici, indeks proizvođačkih cijena u Hrvatskoj već petnaest mjeseci u zoni je negativnog rasta. Jednako tako i indeks potrošačkih cijena/CPI - consumer price index/, kojim se mjeri razina inflacije ili deflacije, više je od osam mjeseci ispod crvene crte.
Međunarodni monetarni fond deflaciju definira kao proces padajućih cijena u dva kvartala, u rasponu od dvanaest mjeseci. Dakle, teorijski, a i praktično, hrvatsko gospodarstvo je u deflaciji. Prvi put u životnom vijeku dviju generacija.
Deflacijska kriza prijeti i europskom gospodarstvu. U posljednja dva desetljeća napori središnjih banaka bili su koncentrirani na borbu protiv inflacije. To je posebno bio slučaj u Europskoj uniji koja se, inficirana njemačkim strahom iz dvadesetih godina prošlog stoljeća, nije mogla osloboditi uvjerenja da je inflacija glavni problem.
Draghijev model spašavanja eura Deflacija je bila daleka opasnost, premda je jedna velika svjetska ekonomija (japanska) vodila desetogodišnju borbu s tom pošasti. Istina, tek u posljednjim godinama, a ponajprije zahvaljujući politici Europske središnje banke i njezina guvernera Marija Draghija, koji je preuzeo obvezu spasiti euro bez obzira na to 'koliko košta' (whatever it takes), Europska unija počela se oslobađati konzervativne monetarne politike. Povećana emisija eura putem otkupa državnih obveznica i na druge načine spasila je Grčku i neke druge zemlje od klasičnog bankrota. Ni to ni velika emisija eura za spašavanje bankarskog sustava, kao ni znatno povećana razina javnog duga u nekim zemljama, nisu izazvali inflaciju. Naprotiv, inflacija je danas niža nego ikada od krize tridesetih godina, ne samo u Europi nego i u vodećim svjetskim ekonomijama. Ilustracije radi, u 46 zemalja koje provode monetarnu politiku planiranja inflacije (inflation targeting), u njih 3o ostvarena je niža stopa inflacije od ciljane. Čak i u kineskom gospodarstvu ostvarena inflacija od dva posto dvostruko je niža od ciljana četiri postotka. Uz to što se i velika gospodarstva suočavaju s opasnosti, EU je izloženija opasnosti: u rujnu ove godine devet njezinih članica ostvarilo je negativnu stopu rasta potrošačkih cijena. Prosječna inflacija u eurozoni iznosi samo 0,3 posto, što je vrlo blizu kritične granice.
Puzajući proces Rijetko se ekonomisti u nečemu slažu kao u ocjeni da je deflacija opasnija bolest od inflacije. Prema načinu manifestiranja, deflacija je proces kumulativnog pada potrošačkih i drugih cijena. Deflacija ne dolazi naglo u šokovima; puzajući je to proces. Potrošači, investitori u nekretnine i kapitalna dobra te svi drugi tržišni akteri očekuju daljnje smanjenje cijena i suzdržavaju se od kupnje. To izaziva negativne posljedice: opadanje proizvodnje, smanjivanje trgovine, povećavanje nezaposlenosti, deficite budžeta, opadanje investicija, realan porast dugova, nelikvidnost, gubitke, stečajeve. Nastupa ekonomsko 'mrtvilo', strah od budućnosti, demotiviranost i besperspektivnost.
Ako se posljednja financijska kriza sa zakašnjenjem prelila u naše gospodarstvo, ovoga smo puta, čini se, 'ispred' Europe. Sve se spomenuto događa u našoj ekonomiji. Ne treba navoditi mnogo primjera, pogledajmo samo indekse cijena, ekonomskog rasta, industrijske proizvodnje, investicija, nezaposlenosti, prezaduženosti – svi su u crvenom! Treba li nam veći alarm?
Kakva je bolest deflacija i ima li lijeka za nju? Deflacija je nedvojbeno bolest koja se teško liječi. Europa je zabrinuta zbog toga što nije ostalo mnogo prostora za monetarne intervencije. Dosadašnja borba protiv krize smanjila je kamatne stope na najniže razine. Neke su već realno negativne. Daljnjim smanjivanjem kamata teško se može izazvati monetarna ekspanzija i oživiti gospodarstvo.
Hrvatska se mora još više zabrinuti jer naše gospodarstvo tište i drugi problemi: niska konkurentnost, tehnološko zaostajanje, nizak inovacijski potencijal, deficitarno upravljanje ekonomskom politikom. Ipak, naša je prednost u odnosu na članice eurozone ta što imamo svoju valutu kojom možemo upravljati. Nastupilo je vrijeme kada vlada i monetarna vlast moraju pokazati inventivnost i odlučnost da pokrenu zamrlo gospodarstvo, pa makar to, slikovito rečeno, značilo i putem Friedmanove ideje o 'bacanju novca iz helikoptera'.