Prije nekog vremena slušao sam predavanje prof. Gabrielea Troiloa sa sveučilišta Boccony, s kojim sam ugodno razgovarao.
U jednoj izvrsnoj prezentaciji na staromodni način profesor je zapravo pokušao na dobrim primjerima objasniti da smo svi koji radimo u biznisu najčešće u vrlo specifičnoj piramidi i krećemo se u okružju organizacije/i kupaca/. I, naravno, riječ je o baznoj teoriji nastanka tržišta i njegova udruživanja.
Ali hajdemo nakratko reći ovako. Zamislite da smo svi u jednoj industriji, u istoj piramidi (dobar je primjer avioindustrija do kraja osamdesetih) i da svi radimo iste stvari. Avioindustrija je tada povećala broj sjedala u biznis klasi jer je to bio najprofitabilniji smjer, a zapravo su svi radili isto. Naravno pogađate, svi su u piramidi, a nitko nije razmatrao da se 90 posto svjetske populacije u tom trenutku ne koristi avioprijevozom niti su posebno proučavali razloge zašto to ne čine. Odnosno, možda i jesu, ali to nisu doživljavali kao potencijalna tržišta. Zapravo nitko nije vidio potencijal u tih 90 posto, nitko osim tada male, beznačajne, posve nepoznate kompanije koja se zvala Ryanair. Oni su se pitali, što ako…?
Ryanairov model I kada su svi počeli povećavati broj 'luksuznih sjedala', Ryanair je postavio poslovni model tako da želi prevoziti preostalih 90 posto stanovništva (onih koji nisu nikada letjeli). Priču dalje znate, danas je to jedan od najuspješnijih poslovnih primjera razmišljanja 'out of the box' i kreiranja novog tržišta. Razmislite o ukupnom utjecaju tog poteza na turizam u budućnosti, kulturu pa i šire okružje socijalnog položaja 'putnika' danas.
Ostao sam raspravljati s profesorom o mojoj industriji i postavio mu pitanje: 'Što ako širi kontekst moje automobilske industrije propada globalno?' Da objasnim. Izrađuju se sve luksuznija vozila za nove bogataše zbog profitabilnosti. Jedan dio stanovništva ne vozi (pitanje jetreba li ili će voziti u budućnosti) i tu vidim neobično sličan obrazac ponašanja. Svi u autoindustriji, doduše, traže različita rješenja, ali se teško odvajaju od klasičnog promišljanja (kao u Kodak Caseu). Istodobno, pojavljuje se jedna mala kompanija kao što je Tesla Motors koja čini čuda, čuda za koja se mislilo da ne postoji tržište. Ali što je još zanimljivije, pojavila se još jedna kompanija, ne baš mala, s prototipom vozila na struju koje ne treba vozača i koje nije usmjereno na luksuz, već na potrebu, potrebu za prijevozom (kompanija se zove Google).
Nove mogućnosti Nisu usmjereni na dizajn, već na potrebu za prijevozom odnosno uslugom 'self driving'. Zanimljivo, zar ne? Što ako su oni novi Ryanair za automobilsku industriju? Što ako oni budu kreirali novo tržište koje proizvođači automobila nisu vidjeli. Razmislite o takvim mogućnostima i u svojoj industriji. Što ako ne vidimo novo područje koje može/će promijeniti trajno vašu industriju?
Dopustite još jedan primjer. Pratite razvoj u iduće dvije godine (po mojoj procjeni) koji će se dogoditi u okružju automobilskog kokpita i promatrajte kako su tvrtke Apple i Google ušle u to područje automobilske industrije. Gledajte kako će u sljedeće dvije godine Apple i Google zavladati informacijama u vozilu, a proizvođači vozila će morati, ili već jesu, potpisati savez s ta dva mogula i isporučivati na vozilima samo ekrane. Vlasnik informacija postaje netko drugi.
Takav razvoj zapravo se dogodio jer su se informacije koncentrirale u nekom drugom uređaju. Taj neki drugi uređaj (čitaj mobilni telefon) postaje nositelj (carrier) niza aplikativnih rješenja koja će potpuno biti primjenjiva u automobilima. Aplikacije navigacije, TV i radijski prijenos uživo, internet i tko zna što još, vjerojatno će još mnogo toga u takvom 'open source' modelu nastajati.
Za kraj vrijedi razmišljati o piramidi i ostajanju izvan nje.
