Marinko Zadro u zadnja je dva mjeseca izazvao pozornost javnosti ponudama za kupnju Tvornice šećera Osijek te nekretnina i brendova Dalmacijavina. No ne ide sve kao po loju, kao ni šećeranama virovitičkom Viru i županjskoj Sladorani.
Zanimljiv je sugovornik. Često se od srca nasmijete načinu na koji interpretira zbivanja. Dočekao nas je u uredu svoje tvrtke EOS-Z, preko koje je većinski suvlasnik Vira. Na zidu mu visi slika ruskog predsjednika Putina. Veli da je to pravi predsjednik koji je svoju zemlju vratio na svjetsku političku scenu, iako misli da mu avantura s Ukrajinom nije trebala. Vrlo je izravan, biznismen staroga kova, iskusan i dokazan još u bivšem sustavu. Prije početka intervjua pričali smo o tvrtkama u tom bivšem sustavu i o Titu. Podrijetlom je iz Hercegovine, ali mnogo hladnije glave govori o tim temama nego što bi se očekivalo od čovjeka iz njegovih krajeva. Nakon srednje škole otišao je u Slavoniju, u Novom je Sadu diplomirao na Tehnološkom fakultetu diplomirao s proizvodnjom šećera.
Postavio je na noge, priča, šećeranu u Sremskoj Mitrovici, a potkraj 90-ih godina kupio je pivovaru u Grudama. No zbog propasti Glumina banke, u kojoj je imao dosta novca, bio je prisiljen na prodaju 51 posto udjela. Kao spas pojavio se Interbrew, od kojeg je Zadro kasnije opet otkupio tih 51 posto. Kratko je imao i dionice Badela 1862, a 2002. kupio je zajedno s Draženom Robićem Viro u stečaju. Kasnije je Viro postao većinski vlasnik županjske Sladorane. Obje su tvrtke lani poslovale s gubitkom, Viro 61,5 milijuna kuna, a Sladorana 167,3 milijuna kuna.
Cijeli tekst možete pročitati u novom broju Lidera.