[gallery columns="5" ids="221438,221439,221440,221441,221442"]
Kad god u Hrvatskoj imamo smjenu vlasti, sindikati iskoriste logičan trenutak za aktiviranje svojih potraživanja, dok si predstavnici vlasti još ne mogu priuštiti ignoriranje njihovih zahtjeva. Jedan od vječnih sindikalnih vođa Ozren Matijašević ovog je utorka sa svojom Hrvatskom udrugom radničkih sindikata (HURS) na konferenciji za novinare od premijera Tihomira Oreškovića zatražio smjenu ministra gospodarstva Tomislava Panenića zbog afere sa stiroporom i prozvao Vladu jer još nije složila svoj tim.
Za razliku od drugih sindikata HURS predstavlja sindikate i radnike većinom iz realnog sektora, pa se i Matijaševićeva stajališta o ključnim potezima reforme razlikuju od stajališta njegovih kolega koji štite interese državnih službenika.
• Kakva je trenutačna atmosfera među sindikatima s obzirom na previranja u Vladi? Pripremate li neku zajedničku strategiju? – Niti imamo zajedničku strategiju niti želim da je imamo jer to nema smisla. Izuzev sindikata policije i liječnika, 50-ak tisuća članova koje predstavlja HURS većinom dolazi iz realnog sektora i njihovi socioekonomski interesi razlikuju se od članova ostalih sindikata. Žalosno je što u Hrvatskoj postoje dva svijeta rada: jedan obuhvaća administraciju i javnu upravu te državne tvrtke, a drugi realni sektor. To najbolje pokazuju višegodišnja drukčija pravila igre u radnom odnosu u sklopu dvaju zakona – Zakona o državnim službenicima i Zakona o radu. Porezna politika svih je ovih godina usmjerena na zadovoljavanje javnog sektora kako bi on egzistirao u ovakvom obujmu. Razumijem kolege koji štite prava svojih članova, no u takvim okolnostima ne možemo mnogo toga raditi zajedno.
• Kakav ste vi to sindikalist koji zaziva otpuštanja? – Već sam se susreo s tom neosnovanom opaskom za koju ne marim previše jer mnogi koji to tako karakteriziraju sa šutnjom su pratili rastakanje gospodarstva i gašenje radnih mjesta u realnom sektoru. Ne marim ni za teorije da će, ako bude otpuštanja, pasti potrošnja. Zašto se onda ne bismo na razini godine zadužili za dodatnih od 15 do 20 milijardi kuna i u javni sektor zaposlili sve nezaposlene? Jednostavno moramo smanjiti broj zaposlenih u javnom sektoru, a zaposlenima dati prava utvrđena kolektivnim ugovorima i svim sporazumima. U školstvo i znanost mora se ulagati, ali ne možemo imati paradoks da raste broj učitelja, a pada broj učenika; da svaka bolnica mora imati najsuvremenije aparate; da je teško putovati od 20 do 30 kilometara na posao. Ne može se dogoditi da se tijekom mandata tehničke vlade u zdravstvu zaposli više od petsto ljudi. Hitno treba ustanoviti gdje su se ti ljudi zaposlili. Bojim se da nisu u osnovnom biznisu, nego u administraciji.
• Sastali ste se s premijerom. Ima li Tihomir Orešković, prema vašemu mišljenju, realnu sliku stvari? – Odmah se vidjelo da premijer dolazi iz gospodarstva, a ne iz politike, i bilo mi je draže razgovarati s takvim premijerom nego sa Sanaderom ili Jadrankom Kosor. S Milanovićem nikad nisam službeno razgovarao. Premijer je jasno iznio kratkoročne ciljeve čiji bi rezultati trebali biti vidljivi u srpnju. Konkretno, želi vidjeti smanjenje deficita u proračunu od tri milijarde kuna i staviti u funkciju 1,5 posto državne imovine kako bi se uprihodilo 500 milijuna eura namijenjenih poticajnim mjerama, ponajprije malom i srednjem poduzetništvu. Tako u srpnju, kad krenu ocjene kreditnih agencija i međunarodnih institucija, želi povećati rejting Hrvatske za jedan stupanj ne bi li dobio jeftinije servisiranje obveza na razini godine za milijardu i pol kuna.
Cijeli intervju možete pročitati u novom broju Lidera.