[gallery columns="5" ids="226457,226458,226459,226460,226461"]
Čini se da o porezima svi znamo sve, jer mijenjanju se često poput donjega rublja, pa još javno. Porezi su umjesto oružja rasta i zapošljavanja postali valuta plaćanja birača. A nije da smo deficitarni stručnjacima koji znaju što bi i kako bi.
Jedna je od njih i Nika Šimurina, profesorica sa zagrebačkoga Ekonomskog fakulteta i vanjska suradnica Vijeća za gospodarstvo predsjednice RH. Iako se od početka ustroja poreznoga sustava kakvoga danas imamo nije slagala s temeljnom orijentacijom (prema oporezivanju potrošnje), poručuje da prostora za istinsku reformu i zaokret ima – ali samo koordinirano s preraspodjelom i smanjenjem proračunskih rashoda. Bez toga nikakva korjenita promjena fiskalne politike nije moguća. Posredno ni rast BDP-a.
• Na raznim listama koje uspoređuju porezno opterećenje među zemljama stojimo i dobro i loše. Pa jesmo li onda visoko porezno opterećeni, nisko ili samo pogrešno? – Nema sumnje da je ukupno porezno opterećenje relativno visoko, što u okolnostima nestabilnoga makroekonomskog okružja i nedovoljno učinkovitoga pravnog sustava rezultira smanjenjem zapošljavanja i ulaganja. Poslodavci vrlo često ističu da je najveći problem visoko porezno opterećenje rada, ali ako se usporedimo s drugim članicama EU, onda smo sigurno ispod prosjeka. Prema podacima Europske komisije Hrvatska ima daleko najmanji udjel poreza na dohodak u ukupnim prihodima opće države u odnosu na ostale zemlje članice EU – u prosjeku u zemljama članicama porez na dohodak čini oko 21 posto ukupnih prihoda opće države, a u Hrvatskoj to je samo oko devet posto. Dakle, ukupno porezno opterećenje jest visoko, nije natprosječno, ali ima prostora za smanjenje.
• Onda možemo zaključiti da smo najprije pogrešno porezno opterećeni. – Prilično je dokaza u prilog toj tezi. Primjerice, dosadašnja su istraživanja pokazala da je porezno opterećenje dohotka od samostalnog i nesamostalnog rada neravnomjerno raspoređeno, što nije u skladu s načelom pravednosti u oporezivanju. Oporezivanje dobiti poduzeća karakteriziraju relativno niske zakonske i efektivne porezne stope koje su povezane s primjenom izdašnih olakšica i poticaja, ali njihova je iskorištenost slaba. Najveći su problem učestale promjene osnovnih elementa oporezivanja unutar temeljnih poreznih oblika, zbog čega je naš porezni sustav nestabilan, sklon čestim promjenama, a slab porezni moral i visoka razina sive ekonomije također ga čine i neracionalnim. Primjerice od 1994. godine, kada je donesen prvi samostalni Zakon o porezu na dohodak, do danas taj je porezni oblik doživio osamnaest većih izmjena. Također, Hrvatska je zemlja koja ima izrazitu potrošnu orijentaciju, što znači da u ukupnim poreznim prihodima imamo naglasak na PDV-u i trošarinama, koji čine 85 posto ukupnih poreznih prihoda i prema tome smo specifični u EU. A podosta problema proizlazi iz toga.
• Ta orijentacija datira iz ‘98., kada nam je sustav krojio tadašnji njemački porezni ‘guru‘ Manfred Rose? – Mnogi znaju reći da nam je porezni sustav rađen prema uzoru na njemački. To je potpuno netočno, samo imamo sustav koji su nam radili njemački porezni stručnjaci, koji su predložili potpuno suprotni koncept od njemačkog. Mnogi su hrvatski porezni stručnjaci tada bili protiv takvoga koncepta, ali sada je problem što više od 20 godina imamo potrošnu orijentaciju, cijeli proračun ovisi o potrošnim porezima i bilo kakvo smanjenje u tom segmentu zasad nije moguće. Najpametnije je sada rasterećivati dohodak i onda razmišljati o cjelovitoj poreznoj reformi. No bez sumnje najlošija je nestabilnost, sklonost učestalim promjenama. U prosjeku se jednom na godinu nešto u nekom porezu mijenja, a posljednjih godinu-dvije to je u prosjeku gotovo jednom na mjesec, što je strahovito loš signal poslovnom sektoru.
Cijeli intervju možete pročitati u novom broju Lidera.