Transatlantic Trade and Investment Partnership (TTIP) jest vrsta sporazuma koja uz ‘Laudato si‘, encikliku pape Franje, trenutačno zaokuplja svjetske i regionalne medije.
Na prvi pogled ta dva uratka nemaju veze jedan s drugim jer je enciklika upućena rimokatolicima i posebice njihovu kleru kao uputa za ponašanje i razumijevanje crkvene dogme nasuprot sadašnjem trenutku, a TTIP je sporazum između dviju vlada, federalne SAD-a i konfederalne Europske unije. ‘Laudato si‘ upozorava na posljedice ljudskog djelovanja na okoliš i ima sličnosti s porukama koje desetljećima upućuju lijevo orijentirani glazbenici kao što su Leonard Cohen, Bruce Springsteen, Nick Cave, Bob Dylan.
Sporazum gubitnika
TTIP je prošli mjesec trebao biti potvrđen u Europskom parlamentu, ali dan prije sjednice izbačen je s dnevnog reda. U većini eurospkih država postoje snažni protivnici tog sporazuma i većina argumentacija odnosi se na uvoz genetički preinačene hrane iz SAD-a, supremaciju jače i homogenije američke ekonomije nad slabijom te strah da multinacionalke ne postanu jače od europskih država.
Argumenti za sporazum jasni su: dvije ekonomije koje gube utjecaj zajedno će biti konkuretnije sve većem utjecaju ostatka svijeta (zemalja BRIC-a, Indonezije, Nigerije...). Njihova je baza manja, zbog čega je postotni rast veći, i to djeluje jako povoljno na poslovni optimizam i ulagače, radnici su manje plaćeni i manje zaštićeni čak i u odnosu na SAD, a mnogo mlađeg stanovništva željno je potrošnje. Usklađujući radna zakonodavstva, omogućavajući veću slobodu protoka kapitala i utjecaja najuspješnijim tvrtkama na oba kontineta te smanjujući cijenu manipulacije robom i uslugama, predlagači TTIP-a smatraju da će povećati ukupan BDP obiju potpisnica i ojačati najkonkuretnije ekonomije i tvrtke.
Sve je to vjerojatno točno i logično. Međutim, glavno je pitanje kako pomoći gubitnicima koji će biti posljedica potpisa (manje i zaduženije države juga Europe, manje i slabije tvrtke, starije i lošije obrazovano stanovništvo, nezaposleni i bolesni)... Hoće li sporazum uvažiti da je europska tradicija malo drugačija od američke i da velik dio populacije treba dodatnu pomoć države i socijalne skrbi (a i naviknuo se na nju)? Takvi detalji tajnih pregovora još nisu izišli u javnost.
Kako dalje
I zato možemo naći poveznicu između enciklike ‘Laudato si‘ i TTIP-a: kako dalje? Antagonizirati li i dalje civilizacije, povijesno-ekonomske grupacije prema načelu ‘najjači opstaju‘, što je osnovni zakon kapitalizma? Alternativa je fokusiranje na slabije i balansiranje između napretka, konkuretnosti i ljudskosti te povratka u stanje ‘prije Adama i Eve‘. TTIP ne daje odgovore na ta pitanja, on je sporazum koji na političko-menadžerski način pokušava gurnuti u prvi plan najkonkuretnije i dati im vjetar u leđa u odnosu na ostatak svijeta, što ne mora biti loše za podizanje prosjeka. ‘Laudato si‘ pokušava uputiti poruku suosjećanja za one koji će ostati ispod crte i podsjetiti na to da bi i pobjednici mogli ostati poraženi ako ostanu bez prirodnih resursa.
Predviđam da će sporazum biti potpisan i da će donijeti učinkovitije gospodarske aktivnosti, pa tako i više resursa za prosječnog Europljanina, ali i da će ubrzati kraj onima koji su nedovoljno konkurentni ili prezaduženi. Ojačat će utjecaj SAD-a u Europi, a Europu dodatno antagonizirati u odnosu prema Rusiji i Bliskom istoku. Mlađi, mobilni, informatički pismeni, multilingvalni, obrazovani na boljim sveučilištima budući su dobitnici tog sporazuma, posebice oni rođeni u SAD-u i Velikoj Britaniji.
Kako će se sporazum provoditi, uvelike ovisi o tome tko će pobijediti na američkim predsjedničkim izborima (republikanac Bush ili demokratkinja Clinton) te što će se dogoditi s ‘brexitom‘ i ‘grexitom‘, odnosno potencijalnim izlaskom Velike Britanije i Grčke iz Europske unije. Ako bi Grčka bankrotirala i bila izbačena iz Unije (ili eurozone), a Velika Britanija 2017. izglasala prekid s EU, dezintegracijski procesi bili bi u potpunoj suprotnosti s duhom TTIP-a, zato valja očekivati da će njegovi zagovornici učiniti sve da utječu na procese u EU.
‘Laudato si‘ upozorava na moguće posljedice i preporučuje drugačiji pogled na svijet, no osim moralnog utjecaja nema izvršnu snagu kakvu ima TTIP. U svakom slučaju, prosječnom Hrvatu nije loše razmisliti o tome kako se prilagoditi i enciklici (više ekoloških ciljeva, manje kapitalističkih trofeja) i TTIP-u (obrazovati djecu i sebe, posebice informatički, otvoriti se svijetu, putovati i biti konkuretniji na tržištu rada, ne zaduživati se iznad mogućnosti) jer će, očito, oba procesa/poruke izrazito utjecati na njegov život u sljedećem desetljeću.