Umjesto osnivanja poreznog Uskoka treba korjenito promijeniti pravila igre u političkim strukturama, Poreznoj upravi, ali i za porezne obveznike
Centralizaciju Hrvatske mnogi će istaknuti kao jednu od glavnih zapreka gospodarskom oporavku. No ima i slučajeva kada se centralizacija smatra odličnim rješenjem, što je potvrdio i ministar financija Boris Lalovac najavivši osnivanje novoga državnog tijela koje bi bilo zaduženo ponajprije za porezni nadzor tzv. krupnih riba. Teoretski i sada postoje tijela zadužena za provjeravanje imovine i izvršavanja poreznih obveza svih građana, pa tako i najbogatijih. Stoga se iz osnivanja poreznog Uskoka za velike igrače može iščitati poruka da je lakše izbrojiti kovanice u konobarskom novčaniku nego zemljišta, vile i umjetničke slike vrijedne milijune eura. Sustav je, prema priznanju ministra, zakazao upravo na onima koji su trebali najviše puniti proračun, a rješenje je osnivanje još jedne institucije koja bi trebala imati više uspjeha nego dosadašnje.
Tajne porezne tablice Međutim, osnivanje nove institucije i zapošljavanje novih ljudi u ovom slučaju samo po sebi ne rješava ništa. Rješenja za pojedina porezna pitanja traže se stalnim izmjenama propisa kako bi sustav bio efikasniji, a on upravo zbog stalnosti izmjena i sve veće kompleksnosti propisa postaje sve tromiji. Rješenja se traže i ugrađivanjem pojedinih poreznih rješenja u druge propise, čime sustav postaje sve netransparentniji te sve kompliciraniji i za djelatnike mjerodavnih službi i za porezne obveznike. Osim što ta složenost posljedično poskupljuje porezni sustav, ujedno ga čini podložnijim raznim malverzacijama. Formula je jednostavna: što je sustav jednostavniji, pravila igre lakša su za praćenje, što na kraju rezultira jednostavnijom i većom naplatom poreza.
Slučajevi Cetinski te Lovrić Merzel pokazali su da su loši propisi, strah i/ili korumpiranost službenika realnost poreznog sustava. Famozne porezne tablice koje su posljednjih mjeseci silno zainteresirale javnost uzrokovale su goleme turbulencije u Vladi te napokon i smjenu ključnih ljudi državnih financija, premda većini nije poznato o čemu se radi. Riječ je o internom instrumentu kojim se utvrđuje najniža osnovica za obračun poreza na promet nekretnina. Tablice su stroga porezna tajna te nitko izvan Porezne uprave nema uvid u njih. Ako netko prijavi ugovor s višom cijenom od one koja je navedena u tablici, ista će biti utvrđena kao osnovica za obračun poreza, bez suvišnih pitanja o uzroku rasta cijene.
Sporna preprodaja tvrtki Odjel za porez na promet nekretnina koji se služi znamenitim tablicama nije mjerodavan za utvrđivanje nelogičnosti ili nezakonitosti, nego da državi osigura zakonski minimum, dok maksimum nije propisan zakonom, sve ovisi o strankama koje sudjeluju o transakciji. Još jednostavnije rečeno; ako netko želi platiti poljoprivredno zemljište u okolici Vinkovaca 90 eura po četvornome metru, porezne tablice u tome ga neće spriječiti niti uostalom tome služe. A što ako pritom netko namjerava oprati ilegalno stečeni novac na najjednostavniji način? To nije problem Odjela za porez na promet nekretnina, već nekih drugih institucija.
Naravno da porezne tablice nisu jedini način koji pogoduje nesmetanom obavljanju mutnih poslova. Stručnjacima je poznata i zloporaba kupoprodaje poslovnog udjela koji je zbog svoje neoporezivosti također pogodan za stjecanje protupravne imovinske koristi. Recimo da se neko društvo osnuje uz temeljni kapital od 20 tisuća kuna, a poslije se kao rezultat dogovora kupca i prodavatelja proda za 20 milijuna kuna. Ako je prodavatelj fizička osoba te navedena prodaja nije djelatnost poreznog obveznika, prihod od prodaje ne podliježe oporezivanju. Naivno je pretpostavljati da bi cijena kupoprodaje trebala biti formirana po tržišnoj cijeni, no tu se tržišna utemeljenost rijetko ili nikad ne provjerava upravo zato što navedena transakcija nije oporeziva. Stoga se može reći da je priča kao i u slučaju poreznih tablica prepuštena ljudskoj savjesti, što je izrazito varijabilna kategorija.
Skandinavske zemlje siguran su uzor za gotovo sve aspekte društva, pa tako i za efikasan porezni sustav. Hoće li nas novo tijelo, porezni Uskok, približiti tom idealu? Kratko i jasno: neće. Potrebno je korjenito promijeniti pravila igre u političkim strukturama, poreznoj upravi i drugim državnim službama, ali i za same porezne obveznike. A zašto Hrvatska nije zrela za uvođenje uređenog i ozbiljnog sustava? Jer takvi isključuju neuređenost u kojoj svatko nalazi svoj interes.
