Zlato je jedini pravi novac, ma koliko mi šutjeli o tome

Moj me učitelj, mudrac Zlato, podučio mnogim drevnim znanjima i plemenitim vještinama. Da, govorim o kemijskom elementu oznake Au, žućkastoj kovini atomskoga broja 79.

Podučio me on strpljenju, poniznosti, respektu prema bližnjima. Podučio me jasno raspoznavati vrijedno od bezvrijednoga. Često bi me iznenadio zrncima mudrosti, koje su mi se snažno usjekle u pamćenje. Evo nekih.

1. Vrijednost stvaraju stvarni ljudi, od krvi i mesa
Ljudi koji stvaraju vrijednost doista postoje. Oni nisu apstrakcija, niti izmišljotina. Njihovi plodovi dokaz su njihova postojanja. Pašteta, motorna pila, sprej za komarce.
Oni imaju ime i prezime, datum i mjesto rođenja. Oni ujutro zaudaraju pa se tuširaju. Peru zube, ispod pazuha špricaju dezodorans. Neki se šminkaju. Neki briju. Nitko od njih nije savršen, premda se to od njih očekuje. I oni sami to očekuju. Oni se troše, izgaraju samo da bi netko za plod njihove krvave muke mogao reći 'Gle, ovo je baš zgodno'. I da bi se zatim oprostio od nešto novca iz vlastita novčanika u zamjenu za taj plod. Po slobodnoj volji i bez ičije prisile. Ali to nije sve. Mudrac Zlato podučio me kako stvaratelji vrijednost nemaju prava kititi se tim plemenitim naslovom ako makar djelić tako zarađenog novca ne uštede. Ljudi koji stvaraju vrijednost jesu ljudi koji zarađuju više nego što troše, a razliku stavljaju na stranu. Ako ste dužni više nego što zarađujete, bez obzira kolika vam je plaća, naprosto ne spadate u taj plemeniti krug. Žao mi je, ali to je gruba, matematička istina.

2. I ljudi koji stvaraju vrijednost ponekad moraju igrati po prljavim pravilima
Današnji je svijet prema stvarateljima vrijednosti krajnje brutalan. Ta se brutalnost očituje tako da im se oduzima ono najdragocjenije: sladostrasni trenutak kada će netko po svojoj vlastitoj volji i bez prisile za plod njihove krvave muke reći: Gle, ovo je baš zgodno. Umjesto toga, stvaratelje vrijednosti dovodi se u situaciju da stvaraju plodove za koje će se pod prijetnjom, namršteno i kroza zube govoriti 'grrr!'.
Evo, na primjer, postoji neka izraelska krema za lice s posebnim mineralima iz Mrtvoga mora, skupa k'o Svetog Petra kajgana, koju moja žena obožava. Svaki dan slušam kako je odlična. Ti izraelski poduzetnici sigurno bi bili presretni kada bi to čuli. Ali ne moraju, jer se moja žena zauvijek oprostila od parsto kuna kako bi je kupila. Čim je lova sjela na račun izraelskih poduzetnika, njima je odmah sve bilo jasno. Moja žena nije trebala učiti hebrejski. A sada, evo suprotnog primjera. Sanaderu se sudi jer je Hrvatsku elektroprivredu natjerao da prodaje električnu energiju mostarskom Aluminiju ispod proizvodne cijene. Sigurno je u to vrijeme u HEP-u bilo poštenih stvaratelja vrijednosti koji su se od užasa hvatali za glavu. Ali nisu mogli ništa. Morali su birati: ili će igrati po pljačkaškim pravilima, ili više neće imati priliku proizvoditi. Nemojte me krivo shvatiti. Nemam ja ništa protiv Sanadera osobno. Sve što je on nekada radio danas radi netko drugi, a ljudi koji stvaraju vrijednost moraju se i dalje snalaziti kako znaju. Prisiljeni su raditi u korist svoje vlastite štete i u korist štete onih koje bi rado uslužili, a ne mogu jer im se prijeti pištoljem. Na prljave kompromise pristaju zato jer znaju da inače ne bi bilo tih orgazmičkih 'gle, baš zgodno' trenutaka koji su u njihovim očima vrijedni svake žrtve, trenutaka čija je frekvencija obrnuto proporcionalna količinom bahatih sanaderčića s pištoljem.

3. Radnikova plaća ne isplaćuje se iz onoga što je zarađeno prodajom, nego iz onoga što je uštedio stvaratelj vrijednosti
Ovo je jedna od najzačudnijih mudrosti što sam je naučio od mog učitelja Zlata. Radnici misle da svijet funkcionira tako da radnici sklapaju hladnjake, pa ih odvezu u trgovinu. Hladnjaci su prodani, a novac sjeda na račun firme. Radnicima se od tog novca isplaćuje plaća na njihov privatni račun. Voila! Evo radničke plaće! Istina je potpuno drugačija. Sve počinje od čovjeka s plemenitom titulom stvaratelja vrijednosti koji je u skrovitome kutku uspio sačuvati nešto novca od brutalnih pljačkaša. Kupio je zemlju. Kupio je motiku. Kupio je sjeme. Posadio je krumpir. Molio je Boga da ga vrijeme posluži. Strpljivo je čekao. Mladice su izbile, pa ih zalijevao. Krumpirove je zlatice skidao rukom. Krumpir je narastao, izvadio ga je i odnio na plac. I pri tome je, pazite, mjesecima živio bez prihoda. Morao je živjeti od ušteđevine. A onda je na plac došao radnik iz tvornice hladnjaka koji je upravo toga dana dobio plaću i kupio je krumpir. A evo i poante. Znate li kako znam da se radnikova plaća ne isplaćuje iz onoga što je zarađeno prodajom, nego iz onoga što je uštedio stvaratelj vrijednosti? Zato jer da nije tako, radnik koji je toga dana došao na plac kako bi kupio krumpir ne bi ondje našao nikoga. Plac bi bio prazan, a on za svoj novac ne bi mogao kupiti ništa. Mogao bi si ga ležerno utaknuti u lijevo uho.

4. Materijalni svijet je ograničen, i točka
Moj učitelj, mudrac Zlato, dao mi je beskrajno vrijednu lekciju. Ja ne mogu imati sve što poželim. Imati mogu samo ono što postoji. Političari su ljudi koji su beznadežno nesposobni shvatiti tu surovu realnost. Oni misle kako je u zakonu dovoljno napisati da svaki građanin ima pravo na nešto, pa da se onda to odjednom "Puf!" čudesno manifestira ni iz čega, uz pomoć ektoplazme, valjda. Ništa, baš ništa ne može se stvoriti osim na način kako me je moj učitelj Zlato podučio u lekciji o ljudima koji stvaraju vrijednost. Ljudi štede, ljudi kupe iglu, konac i vunu, ljudi šivaju, ljudi štrikaju, ljudi heklaju, i eto moje veste. To traje, ljudi trebaju jesti, ljudi kupuju hranu iz ušteđevine. Ako nema ušteđevine, ljudi ne jedu, nema igle, nema konca, nema vune, nema ljudi, nema moje veste. Tu političar ne može ništa, osim da prijeti pištoljem i urliče, zbog čega ljudi koji stvaraju vrijednost obično bježe glavom bez obzira u jurisdikcije s manje prijetećim političarima.

5. Zlato je blagoslov za one koji stvaraju vrijednost, a prokletstvo za one koji pljačkaju
Evo i posljednjega zrnca mudrosti moga učitelja Zlata koje ću ovom prigodom podijeliti s vama. Ta je mudrost među stvarateljima vrijednosti uglavnom nepoznata. Nadam se da ću biti uspješan u njezinu širenju, jer ljudi kojima je namijenjena doista je zaslužuju. Daleko najlukaviji sustav pljačkanja stvaratelja vrijednosti uspostavljen je kroz sustav papirnatoga novca. 'Papirnat' su novac kakvoga poznajemo danas smislili pojedinci koji su dobro znali za iskonsku potrebu stvaratelja vrijednosti da troše manje nego što zarađuju i da razliku stavljaju na stranu skrivajući je na skrovitim mjestima. Kako doći do toga skrovitog mjesta bez provaljivanja? Tiskanjem novca bez pokrića!
Zamislite! Vaš 'papirnati' novac gubi vrijednost čak i onda kada cijene proizvodima i uslugama ne rastu! Krivotvoritelji su, naime, donedavno tiskali nove količine novca, prisvajali ga i trošili taman onoliko koliko su ljudi stvarali novih vrijednosti. Stvoren je ekvilibrij koji je cijene prividno držao stabilnima. Umjesto da od povećanja novoproizvedenih dobara i usluga koristi imaju stvaratelji vrijednosti kroz sniženje cijena, tu korist kroz 'stabilnost cijena' desetljećima žanju krivotvoritelji novca i vesela ekipa koja se okupila oko njih. No, taj se ekvilibrij mijenja upravo u trenutku dok vi ovo čitate. Količina 'papirnatoga' novca u optjecaju u zadnjih par godina raste po stopama od kojih zastaje dah. Ta se nekontrolirana proizvodnja novca još nije prelila u svakodnevne cijene životnih potrepština iz različitih razloga, premda je prilično izvjesno da će se to prelijevanje dogoditi prije ili kasnije. O tome ću vam govoriti drugom zgodom.
Umjesto toga, želim reći ovo. Moj učitelj Zlato poziva stvaratelje vrijednosti da se pouzdaju u njega. Zlato se ne može neprimjetno krivotvoriti na način kako se to čini s 'papirnatim' novcem. Da bi bilo proizvedeno, za zlato se treba krvavo potruditi. Već je sama ta činjenica prirodna barijera za pljačkaše i krivotvoritelje. Ako znate da kupujete zlato, odnosno, ako ste sigurni da ne kupujete lakiranu olovnu pločicu, vaš će novac u zlatu biti siguran od lukave 'papirnate' pljačke. Zlato je jedini pravi novac bez obzira koliko mi šutjeli o tome.

Sven Sambunjak, savjetnik za ulaganje u plemenite kovine i urednik portala Srebrozlato.com, [email protected]