Ulagači diljem svijeta složni su u uvjerenju da će središnja banka SAD-a Federal Reserve podići kamatne stope prije kraja godine što će znatno ojačati dolar i oslabiti euro, na razine koje su zadnji put viđene 2000., na vrhuncu IT mjehura.
- No, postoje čvrsti pokazatelji zbog kojih sam skeptičan prema takvim očekivanjima, kontrira Steen Jakobsen, glavni ekonomist u Saxo Banci, globalnoj većini te dodaje: - Činjenica je da je dolar dostigao vrhunac vrijednosti prvi dan nakon podizanja kamatnih stopa i to u pet od šest posljednjih ciklusa kada je Fed podizao stope. No, analize i grafovi iz povijesti pokazuju da je snaga dolara obrnuto proporcionalna sa smjerom kretanja kamatnih stopa u SAD-u – kaže Jakobsen.
Zbrka je kao prvo stvorena zbog činjenice da je dolar globalna rezervna valuta i više je dolaru u opticaju izvan SAD-a, nego unutar države, pojašnjava Jakobsen i napominje da kada Federal Reserve podiže stope, istovremeno se smanjuje potencijal za ekonomski rast za ostatak svijeta. Kako bi to ispravili, dolar trebaju oslabiti kako bi se uspostavila ravnoteža te se povećava cijena novca dok trošak tečajne razlike pada, što na koncu stvara balans.
- Svijet je ovisan o američkom dolaru u do sada nezabilježenim omjerima i to je ono što zovem ‘primitivnom ekonomijom‘, modelom u kojem nitko nema koristi od snažnog dolara, pa čak ni Europska središnja banka (ECB) ili Europa u cjelini. Globalno, 70 posto od svih vanjskih rezervi drže se u dolarima i 60 do 70 posto čitavog duga koji je stvoren od početka financijske krize 2007. i 2008., također je u dolarima. Dodatno, većinom roba trguje se u dolarima, a realno je također većina imovine, pasive i tekućeg novca denominirano u dolarima – podsjeća glavni ekonomist danske investicijske banke nastavljajući da kako dolar jača, smanjuju se cijene roba.
Niže cijene roba time slabe tržišta u razvoju i izvoz država koje proizvode energente, a time se smanjuje i njihov uvoz (izvoz iz SAD-a i Europe). Na koncu to smanjuje višak koji se tradicionalno investira natrag u imovinu u SAD-u.
Kina i druge izvoznice energenata tradicionalno svoj profit ulažu u SAD i djelomično u Europu. Akademske studije pokazuju da je takav trend odigrao važnu ulogu u zadržavanju globalne kamatne stope na razini do 100 bazičnih bodova nižoj od moguće stope kada bi zamislili scenarij u kojem te države ne bi tako ulagale svoj profit. Tako je trenutna kamatna stopa i ona iz zadnjeg ciklusa, jedan posto niža nego što bi to bila bez praktički sumnjivog, ali dovoljno zakonitog, novca koji dolazi s Bliskog Istoka, Norveške i Kine, kaže Jakobsen.
- Zanimljiva činjenica u trenutnoj verziji podizanja stopa jest da se cijena novca već povećala za više od 100 bazičnih bodova. Od kada smo dosegnuli dno postojećeg ciklusa u lipnju / srpnju 2014., takozvane ‘junk‘ obveznice porasle su za 700 bazičnih bodova ili udvostručile cijenu na 1400 bazičnih bodova. Istovremeno, najniži razred BBA porastao je za 100 bazičnih bodova ili 1 posto u prinosu – kaže Jakoben i dodaje da je cijena novca porasla barem 18 mjeseci prije no što će Federal Reserve povući svoje prve poteze.
I to je dovelo do trenutnog jakog dolara, a tijekom posljednje tri godine prisutan je velik ‘margin call‘ na dug denominiran u dolaru, što prvenstveno utječe na gospodarstva koja su najviše ovisna o dolaru.
Snažan dolar smanjuje rast i cijene roba, a povećava troškove vraćanja 57 bilijuna dolara posuđenih diljem svijeta, od početka financijske krize. Činjenica je da je zabilježen tek neznatan globalni gospodarski rast od početka krize, podsjeća Jakobsen te da je i taj rast većinom financiran zaduživanjem, s obzirom da vidimo nezabilježeno nisku produktivnost i inovativnost u kombinaciji s globalnim padom u demografskim pokazateljima. U tom je kontekstu važno razumjeti dva glavna faktora koji određuju ekonomski rast - demografski trendovi i produktivnost, smatra Jakobsen.
- Odgovor na ekonomsko usporavanje i oslabljeno povjerenje potrošača diljem svijeta bio je ‘zakucavanje‘ kamatnih stopa kako bi se stvorio ‘jeftin novac‘, no problem je što taj jeftini novac ne samo da završi u pogrešnoj raspodjeli resursa već i u nezdravoj poticajnoj strukturi, daleko od investicija i produktivnosti. Sada smo u trenutku kada će Federal Reserve početi s normalizacijom procesa u monetarnoj politici i to će se vjerojatno dogoditi na sastanku u prosincu ili u prvom kvartalu u 2016. godini – navodi Steen Jakobsen pojašnjavajući da se normalizacija u praksi implementira preko ključne kamatne stope Fed-a.
Mnogi tvrde da se tržište može jednostavno nositi s višim stopama, a skupno gledajući to će značiti tek povećanje od 25 do 75 bazičnih bodova tijekom sljedeće godine.
- Zapravo sam zabrinut za mnoge ulagače i financijske savjetnike jer tijekom mog poslovnog iskustva, a na tržištu sam od 1989., Fed je podizao kamatne stope samo tri puta. Gotovo 70 ili čak 80 posto svih ulagača i trgovaca u financijskim centrima moći diljem svijeta nisu bili u situaciji da je tijekom njihove karijere Fed podizao stope, pa stoga nisam uvjeren da će rast stope glatko proći, kao što to misle brojni komentatori i središnje banke. Kada do toga dođe, povijesni podaci su ključni za analize, i tu ponovno dolazimo do dolara i obrnute korelacije. Zanimljivo i bitno je da se najveći povrat očekuje na imovinu vezanu uz robe i tržišta u razvoju – kaže Jakobsen.
Ironično je ako se povijest sa slabim dolarom ne ponovi, onda sigurno znamo koji će biti rezultat: globalna recesija, niže cijene roba, deflacija… samo u tom slučaju u cijelom svijetu, a ne samo na tržištima u razvoju.
- Dobrodošli u primitivnu ekonomiju gdje si nitko ne može priuštiti slabi dolar, čak ni Europa, zaključuje glavni ekonomist danske investicijske banke.