Prije svega zbog korištenja novca za istraživanje i razvoj (IRI) iz fondova EU-a, tvrtka je u nekoliko godina uspjela udvostručiti izvoz i prihode te povećati dobit za čak pet puta! Menadžer koji je vodio povlačenje tog novca objašnjava da su oni te projekte svakako imali u razvojnom planu, ali na taj su ih način realizirali dvostruko brže. Skrećemo pozornost na to da se malo i srednje poduzetništvo, koje je bez vlastite adekvatne logistike, često žali na kompliciranu proceduru, ali on odgovara da to nije baš tako, pogotovo ako se odradi uz dobre konzultante. U tom je slučaju njegovoj tvrtki za uspostavu projekta bilo dovoljno od 50 do 70 sati angažmana jednog čovjeka s iskustvom u procedurama EU-a. To je pak važno zato da poslije ne bi bilo iznenađenja u razlici između priznatih i nepriznatih troškova ili u (ne)iskazivanju PDV-a. U novoj strategiji pametne specijalizacije, koja bi trebala stupiti na snagu do kraja lipnja, u sedam prioritetnih sektora planirani su projekti za istraživanja, razvoj i inovacije u kojima su tvrtkama do 2029. na raspolaganju 1,2 milijarde eura. Takvim ulaganjima produktivnost najviše povećavaju mikropoduzeća i mlada poduzeća. Temu tjedna o pametnoj specijalizaciji napisao je Goran Litvan.
Prvi put u povijesti jedan ekonomski sustav (kapitalizam, dakako) dominira cijelim svijetom. No od prošle financijske krize, posebno posljednje tri godine, kapitalizam je ogoljen kao glavni krivac za sve probleme u svijetu; logično, i one ekološke. Kažu da trošimo resurse Zemlje i pol godišnje (doduše, nitko matematički ne objašnjava kako je moguće trošiti 150 posto od 100 posto nečega). Onečišćujemo, iscrpljujemo, uništavamo i – zarađujemo! To je bit kapitalizma, ili je barem bila do točke suočavanja s ružnim ekološkim otiskom. Međutim, budući da novoga sustava nema na vidiku, a već se neko vrijeme ‘nosi‘ održivost, ključno je pitanje ima li takav oksimoron uopće šanse. Mogu li kapitalizam i održivost kohabitirati? Ili ćemo birati: život ili kapitalizam? O povezanosti okoliša i kapitalizma piše Gordana Gelenčer.
Marinko Škare među rijetkim je hrvatskim makroekonomistima bez dlake na jeziku. Svoja stajališta godinama povremeno objavljuje i kao Liderov opinion maker. Taj profesor ekonomije od prije godinu i pol rektor je Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli. O tome, nažalost, nismo stigli razgovarati jer je u prvom planu bila aktualna ekonomska situacija, za koju tvrdi da je već tridesetak godina – šizofrena. Što je još rekao našem Goranu Litvanu pročitajte u velikom intevjuu.
Stabilno i sigurno poslovanje Grupe Čakovečki mlinovi, kojoj prodaja zadnjih godina raste, sigurno može zadovoljiti njezine dioničare. Pa ipak, prošlog tjedna mediji su pisali o mogućoj prodaji dionica bračnog para Varga – Ružice i Stjepana, koji imaju 13,11 posto, odnosno 13,42 posto dionica. Ukupno dakle 26,53 posto. Zašto izlaze iz vlasničke strukture teško je reći, ali u pozadini svega čini se da je razlog istek mandata članova Nadzornog odbora, koji je kontrolirala, kaže jedan Čakovčanin, obitelj Varga. Edis Felić piše kako je sve izglednije istiskivanje obitelji Varga iz tvrtke.
Iako je proteklih godina bilo više vrlo ozbiljnih izjava vlasnika pojedinih kompanija da se pripremaju za IPO, zadnji viđen na Zagrebačkoj burzi bio je Spanov prije godinu i pol. Neki oklijevaju zbog trenutačnih nepovoljnih tržišnih udjela, neke državne kompanije bile bi odmah spremne izaći u IPO kad bi to odobrila njihova vlasnica, a neki jednostavno nisu spremni na transparentnost poslovanja kakvu moraju imati nakon listanja. Zašto domaće kompanije zaziru od listanja dionica na burzi saznala je Manuela Tašler.
Uz novi broj stiže i poseban prilog ‘IT rješenja i podatkovni centri‘.