Prodaja Finina ureda u Novskoj stoji u mjestu jer procjenitelji ne mogu procijeniti vrijednost nekretnine zato što ne postoje relevantni podaci u tom gradu na temelju kojih bi bila procijenjena.
Baza podataka na osnovi koje bi se trebala procjenjivati vrijednost nekretnina puni se cijenama iz kupoprodajnih ugovora koje ne priznaje ni Porezna uprava, ali ih mora slati u eNekretnine, koje tako imaju kao referentne i cijene od stotinjak eura po kvadratu na najelitnijim lokacijama.
Na taj problem upozoravaju članovi Hrvatskog društva sudskih vještaka i procjenitelja (HDSViP) i tvrde da je i nakon Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina donesenog prije dvije godine ostao isti problem nerealnih i umanjenih vrijednosti nekretnina jer su svi oni ‘osuđeni‘ na procjenu iz baze podataka eNekretnine. Drugim riječima, potencijalna korupcija je legalizirana, što je privilegija sadašnjih vlastodržaca koju nije imao, recimo, Ivo Sanader kad je država kupila nekretninu u vlasništvu Stjepana Fiolića po nerealno visokoj cijeni (slučaj Planinska).
Kod poslovnih građevina, prema Zakonu, procjenitelji procjenjuju vrijednost prihodovnom metodom, tj. izračunom budućih prihoda od najma, ali ako u bazi eNekretnine Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja nema takvih podataka, pisci Zakona predvidjeli su da se upotrijebi metoda usporedbe. Ipak, što u situacijama poput one sa Fininom uredom u Novalji kada nijedna od tih metoda nije primjenjiva?
Cijeli tekst možete pročitati u novom broju digitalnog ili tiskanog Lidera.