Presudu Suda EU, kojom je na zahtjev žalbenog suda iz Rumunjske vezano uz predmet dužnika u švicarskim francima (CHF) presuđeno u korist potrošača, u Udruzi Franak nazivaju povijesnom pobjedom za sve dužnike u CHF te smatraju da bi ona morala biti obvezujuća za hrvatske sudove, kao i da je dobra polazišna osnova za obranu na arbitražnom sudu u Washingtonu.
U rumunjskom procesu, koji je na prvome stupnju završen u korist banke, tužitelj je u žalbi tvrdio da je banka mogla predvidjeti promjene i fluktuacije tečaja švicarskog franka te da je u tom smislu tečajni rizik bio prikazan nepotpuno, a banka nije objasnila da švicarski franak znatno fluktuira u odnosu na rumunjski lej, kazao je na konferenciji za novinare u četvrtak Denis Smajo iz Udruge Franak, iznoseći kronologiju presude Suda EU od 20. rujna 2017., koju je donio u predmetu C-186/16, na zahtjev žalbenog suda iz Rumunjske.
>>>Gospodarstvo otporno na krizu Agrokora: Erste povećao procjenu rasta BDP-a na 3 posto
Sud EU-a odlučio je da je banka potrošaču treba dati dovoljno informacija za razborite i informirane odluke potrošača o kreditu, da informacije moraju biti jasne na gramatičkoj i formalnoj razini, kao i da mora biti jasno izloženo funkcioniranje mehanizma ugovora i to valutne klauzule samostalno te u kombinaciji s drugim ugovornim odredbama.
U presudi Suda EU stoji i da nije dovoljno samo to da prosječni potrošač može razumjeti da tečaj može rasti i padati, nego da potrošač na temelju informacija mora znati procijeniti potencijalne znatne ekonomske posljedice koje bi valutna klauzula mogla uzrokovati u budućnosti, naveo je Smajo.
U jednom od zaključaka EU suda stoji i kako nacionalni sud na temelju svega navedenoga mora ocijeniti nepoštenost valutne klauzule, primjerice da se kod odlučivanja o nepoštenosti ugovorne odredbe moraju uzeti u obzir vrijeme sklapanja ugovora i sve okolnosti za koje je banka kao stručnjak i profesionalac mogla znati kod ponude kredita, a koje su kasnije mogle utjecati na izvršenje ugovora.
U Udruzi Franak smatraju stoga da najnovija presuda Suda EU-a nedvojbeno nalaže hrvatskom Vrhovnome sudu da u ponovljenoj reviziji mora procijeniti nepoštenost ugovorene valutne klauzule CHF za svih osam tuženih banaka, kao što je to naloženo i od strane Ustavnoga suda RH u prosincu 2016.
Isto tako Vrhovni sud, ističu, mora ocijeniti je li banka postupala u dobroj vjeri u pogledu izostanka informiranja u vezi s mogućim promjenama tečaja i rizicima svojstvenima sklapanju ugovora u stranoj valuti, prije svega uzevši u obzir stručnost i znanje banke kao pružatelja takve vrste usluge te ocijeniti je li razumno očekivati da bi potrošači prihvatili spornu odredbu da su bili upoznati sa svim rizicima kojima se izlažu.
>>>Novi broj Lidera: Novi izum EU – Tko će imati uvid u svaki Vaš osobni i tvrtkin račun
U Udruzi priželjkuju da se Vrhovni sud prikloni presudi suca Radovana Dobronića, koji je utvrdio da CHF nije stabilna valuta, da se CHF pokrivao derivatnim izvedenicama, a ne depozitima građana ili stranim kreditima, da je to valuta u koju bježi kapital u vrijeme krize te da HNB štiti tečaj kune u odnosu na euro, ali ne i u odnosu na CHF.
"Sud EU ovom je presudom potvrdio sve ono što Udruga Franak iznosi godinama", istaknuo je član Udruge Franak i saborski zastupnik Goran Aleksić, dodavši kako je spomenuta presuda iznimno značajna, jer se radi o presudi Suda EU čije su presude obvezujuće za sve sudove članica EU, pa prema tome obvezuju i sve sudove u Hrvatskoj.
Ako Vrhovni sud potvrdi presudu suca Radovana Dobronića, kaže Aleksić, otvaraju se sljedeće mogućnosti: da se svi postojeći CHF krediti reobračunaju u kunske po početnom tečaju i početnoj fiksnoj kamatnoj stopi, potom da se svi konvertirani CHF krediti, sada euro krediti, ponovo reobračunaju u kunske u skladu s otplatnim planom po početnom tečaju i početnoj fiksnoj kamatnoj stopi i na kraju da se svi bivši CHF dužnici koji su refinancirali ili otplatili kredite obeštete za razliku koja slijedi iz otplatnoga plana po početnome tečaju i fiksnoj početnoj kamatnoj stopi.
"Ako Vrhovni sud ponovo odluči kao i prvi put te odluči suditi protivno pravu Europske unije i odluke Suda EU, Udruga Franak dostavit će preko udruge Potrošač novu tužbu na Ustavni sud", istaknuo je uz ostalo Aleksić.
Po njemu, presuda Suda EU potvrđuje i tvrdnje Udruge da je arbitražni centar u Washingtonu nenadležan za odlučivanje u sporu koji je Unicredit pokrenuo protiv Hrvatske zbog konverzije CHF kredita, kao i da se taj postupak vodi potpuno neosnovano. Arbitražni centar nije dio sudskoga sustava Europske unije pa stoga njegove odluke nisu i ne mogu biti u skladu s EU pravom, tvrde naime u Udruzi Franak.
>>>Indeks razvijenosti: U javnoj raspravi prijedlog izmjena Zakona o regionalnom razvoju
Njegove je riječi potvrdio i stručnjak za EU pravo i kandidat za Ustavnog suca Goran Selanec, koji je kazao da takva presuda i Hrvatsku stavlja u povoljan položaj u odnosu na Zakon o konverziji.
"Jedan od razloga u kojem Hrvatska brani Zakon o konverziji je da je on bio nužno neophodan zbog načina na kojeg su banke tretirale potrošače i nisu se htjele prilagoditi činjenici da se radi o izuzetno rizičnom poslu te da je takav zakon onda bio jedini način koji u tom trenutku Hrvatska može povući da presječe gordijski čvor i zaštiti one koji su se našli u nevolji. Mislim da je Hrvatska u prilično povoljnoj situaciji što se tiče opravdanja Zakona o konverziji i da joj je puno bolji prostor za obranu toga i raspravu o tome je li taj zakon bio dovoljno dobar i razmjeran EU pravni poredak nego neke arbitraže u SAD-u", naveo je Selanec.
Iz HUB-a oprečno mišljenje
Hrvatske banke u vrijeme ugovaranja kredita vezanih uz švicarski franak (CHF) nisu mogle predvidjeti kretanje tečaja CHF-a, ustvrdili su u četvrtak iz Hrvatske udruge banaka (HUB), iz koje u povodu presude Suda EU vezano uz CHF kredite u Rumunjskoj objašnjavaju i da ta presuda nema direktnog utjecaja na Hrvatsku, suprotno onom što ističe Udruga Franak.
"U povodu presude Europskog suda koja se odnosi na slučaj rumunjskih dužnika po kreditu u švicarskim francima, HUB želi pojasniti okolnosti ugovaranja kredita u valutnoj klauzuli CHF te predviđanja u kojoj mjeri navedena presuda nema direktnog utjecaja na Hrvatsku, upravo suprotno onome što ističe Udruga Franak", ističu iz HUB-a, iz kojeg svoja stajališta iznose u pet točaka.
Iz HUB-a u prvoj točki navode kako presuda EU suda ističe da je ključno pitanje vremena u kojemu se eventualna nepoštenost ugovora treba ocjenjivati. Prema presudi, to je isključivo vrijeme sklapanja ugovora. Ključno je pitanje je li banka znala ili morala znati godinama unaprijed buduće kretanje tečajeva i je li mogla, godinama unaprijed, predvidjeti aprecijaciju CHF koja je u globalnim razmjerima bez presedana.
"Odgovor je jasan: Hrvatske banke (ali niti druge institucije u RH) u vrijeme sklapanja ugovora kredita vezanih uz CHF ni na koji način nisu mogle raspolagati znanjima o kretanju tečaja švicarskog franka", tvrde iz HUB-a.
U drugoj točki ističu kako hrvatskim, ali i drugim bankama u svijetu nije bilo ni dopušteno špekulirati na deviznom tržištu, već su morale i same biti zadužene u svakoj stranoj valuti onoliko koliko su u toj valuti imale tražbina. Stoga, svaka promjena tečaja strane valute za hrvatske je banke bila neutralna. Ako bi tečaj aprecirao, to se jednako odražavalo i na njene tražbine i na njene obveze u istoj valuti, navode iz HUB-a.
"Upućivanjem na relevantnost trenutka sklapanja ugovora, presuda jasno indicira da svaka moguća kasnija neravnoteža u teretu obveza ne može više biti razlogom ispitivanja poštenosti ugovorne odredbe. Ovakvo je stajalište, također u skladu s nedavnom presudom rumunjskog ustavnog suda ( broj 62 od 7. veljače 2017), koji je ocijenio neustavnim propis o prinudnoj konverziji kredita u CHF", treća je točka iz HUB-ova priopćenja.
U četvrtoj poručuju da "hrvatske banke nisu ugovarale nikakav ‘mehanizam‘ prema kojima se mogao obaviti izračun kunske protuvrijednosti CHF u kune, a ponajmanje su primjenjivale ikakve vlastite tečajeve ili tečajne politike, već su ugovarale srednji tečaj HNB, kao javno dostupan i neovisan kriterij prema kojemu se izračunava kunska protuvrijednost obveze". To je, dodaju, potpuna razlika u odnosu na CHF kredite u Mađarskoj gdje su primijenjeni različiti tečajevi kreditora.
"Na koncu, presuda Suda Europske unije uopće se ne odnosi na kredite s valutnom klauzulom, nego na kredite odobrene u stranoj valuti", ističu iz HUB-a u petoj točki.
"Hrvatske banke dakle u trenutku ugovora kredita vezanih uz CHF nisu raspolagale nikakvim specifičnim znanjima koja bi kao vlastite ‘mehanizme‘ zadržale za sebe i ne bi ih komunicirale potrošačima", zaključuje se u priopćenju HUB-a.