Prateći tu temu otprilike od 1990., čini se da je svaki novi ministar pravosuđa odredio sam sebi kao prioritet da mora provesti reformu pravosuđa. Bilo je tu i dobrih rješenja (primjerice trajni mandat sudaca, državno sudbeno vijeće umjesto političara), onih jako loših (primjerice da je od prvih 20 imenovanih upravnih sudaca samo jedan imao staž i iskustvo kao sudac), ali i onih s dobrim i lošim stranama (većina je u ovoj skupini), uglavnom ostavljenih praksi da se vidi što će prevagnuti.
A sada se slično ponavlja i s Konačnim prijedlogom zakona o područjima i sjedištima sudova (ZOPPS). Tako je uvedena promjena da je ‘Upravni sud u Zagrebu nadležan je za postupanje u svim upravnim sporovima protiv rješenja poreznih tijela‘. Navedenom promjenom su se kao nadležni sudovi eliminirali upravni sudovi u Osijeku, Rijeci i Splitu. Kao glavni razlozi predloženog ističu se specijalizacija sudaca i učinkovitije rješavanje tzv. poreznih predmeta.
>>>Upravni sud u Zagrebu: Odbijen zahtjev Strabaga za odgodom gradnje Pelješkog mosta
Prema kojim kriterijima
Logično se i više nego dobronamjerno nameće pitanje prema kojem kriteriju je od četiri upravna suda odabran baš onaj u Zagrebu i kako to da u prvom čitanju o tome nije bilo riječi, a sada se odjednom to rješenje pojavilo u Konačnom prijedlogu. Bilo bi za očekivati da je odabran onaj sud koji je prema nekom (naravno objektivnom i mjerodavnom) kriteriju najbolji od postojeća četiri.
Za to mjerenje inače postoje indikatori koje je usvojilo mjerodavno tijelo Europske komisije, pa su tako najpoznatiji: Clearance rate (CR) ili stopa rješavanja – predstavlja omjer riješenih i primljenih predmeta u promatranom razdoblju (100% pokazuje da sud rješava predmeta koliko je i primio, više od 100% da se broj neriješenih predmeta smanjuje), odnosno kako sud uspijeva riješiti priljev predmeta; Disposition time (DT) ili pokazatelj vremena rješavanja – predstavlja omjer promatranog razdoblja (365 dana) i Case turnover ratio (CTR) ili protok predmeta – omjer riješenih i neriješenih predmeta. Vrijednost je izražena u danima i pokazuje koliko dana traje rješavanje određene vrste predmeta (procijenjena duljina postupka). Ovaj indikator pruža bolji uvid u to kako sud upravlja protokom predmeta, tj. kako rješava priljev novih predmeta.
>>>Komisija uputila Hrvatskoj četiri preporuke
Tko komu namješta
Prema javno objavljenim podacima Ministarstva prosječni rok trajanja postupka pred Upravnim sudom u Rijeci iznosi 239 dana, Upravnom sudu u Osijeku 166 dana, Upravnom sudu u Splitu 164 dana i Upravnom sudu u Zagrebu 373 dana (to prema pokazatelju DT). Prema pokazatelju CR omjer ažurnosti u Upravnom sudu u Rijeci iznosi 132%, sudu u Osijeku 107,5%, sudu u Splitu 131,3% i Upravnom sudu u Zagrebu 127%. Može se zaključiti da je prema pokazatelju trajanja sudskog postupka (indikator DT) Upravni sud u Zagrebu na začelju prvostupanjskih upravnih sudova, a prema CR indikatoru da je treći (od postojeća četiri).
Dakle, prema kriterijima i indikatorima koje možemo označiti kao europske ne možemo pronaći razlog za postavljeni prijedlog. Kada je to već tako i kada znamo da je unutar četiri navedena grada zaposlenost najmanji problem baš u Zagrebu, da je baš u Zagrebu najveći problem i s poslovnim prostorom, izgledno je da je kriterij nešto neprihvatljivo. Tragajući za odgovorom prisjetili smo se našeg teksta koji se bavio pitanjem vještačenja u poreznim upravnosudskim postupcima i nečije intencije da to smiju vještačiti samo odabrani – zaposleni u Ministarstvu financija. Takvu i čudnu i (prema našem mišljenju) nenormalnu praksu nisu prihvaćali baš sudovi kojima se predlaže oduzeti nadležnost.
>>>Edis Felić: Kako je mali čovjek prije desetak dana pobijedio sustav
I ostali specijalizirani
Raspitali smo se i o specijalizaciji za poreznopravnu materiju i saznali da je u Upravnom sudu u Splitu od 1. siječnja 2014. uvedena specijalizacija rada sudaca s obzirom na srodna upravna područja. S tim u vezi su godišnjim rasporedima poslova tri od četrnaest sudaca određena za postupanje u tzv. financijsko-poreznim predmetima. Prema podacima sa službenih sastanaka predsjednika upravnih sudova pri Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske specijalizacija sudaca prema srodnim upravnim područjima uvedena je i u Upravnom sudu u Rijeci.
Iz obrazloženja ZOPPS-a nije razvidno zašto su u određivanju stvarne nadležnosti jednog upravnog suda obuhvaćeni samo porezni predmeti. Naime, ako je glavni cilj predloženoga bio specijalizacija upravnih sudaca, nju bi trebalo provesti u odnosu na sva upravna područja (npr. javnu nabavu, koncesije, graditeljstvo i prostorno uređenje, zaštitu prirode i okoliša, predmete azila, radne i mirovinske sporove).
Autor: prof. dr. sc Hrvoje Kačer