Nakon govora Davora Ive Stiera u Ciboni na Izvještajnom saboru HDZ-a u kojem je izrazio spremnost za borbu protiv klijentelizma i ortačkoga kapitalizma i pozvao na nju jer će u suprotnom HDZ završiti u ropotarnici povijesti, prve su dijagnoze glasile: počelo je rušenje Andreja Plenkovića, Stier izrazio ambiciju za preuzimanjem HDZ-a, Plenković dobio protukandidata na budućim unutarstranačkim izborima…
>>>Stier spreman za borbu protiv klijentelizma kršćanskim vrijednostima
Zaključci su tipski i proizlaze upravo iz klijentelističkog funkcioniranja hrvatske politike, a osobito iz uzorka političkog funkcioniranja HDZ-a. A taj uzorak izgleda ovako: izaberemo vođu, kličemo mu na stranačkim saborima, povlađujemo mu na užim tijelima stranke, hvalimo ga po medijima, pod njegovim se političkim kišobranom interesno umrežavamo i uzimamo političkog i financijskog utjecaja u skladu s mogućnostima, a kad osjetimo da velikom vođi dolazi kraj, samo uskočimo u sljedeći brod. I sa sobom ponesemo Tuđmanovu bistu.
Tko je naručio takav pljesak?
Gledano iz kuta tog uzorka ponašanja i djelovanja, uistinu ne postoji stranačka politika izvan akcija rušenja vođe u trenutku kad je potrošen i biranje novoga dok se ne potroši. Uz takvo političko nasljeđe nije neobično što je starija pionirka iz HDZ-ova klijentelističkog bazena poslije Stierova programskoga govora zaprepašteno upitala: ‘Kako si je uspio dogovoriti takav pljesak?‘ Iz njezine političke perspektive, koja je više pravilo nego iznimka, i nije moguće da se u politici dogodi nešto što se nije prethodno dogovorilo. Osobito pljesak.
>>> Plenković odbacio nagađanja o promjenama u Vladi, Stier i Kovač ostaju u HDZ-u
U programskom govoru u Ciboni Davor Stier ponudio je upravo drukčiju perspektivu djelovanja HDZ-a, uz izričitu i stvarnu prijetnju da će stranka nestati ako se ne promijeni, ako ne promijeni politički klijentelizam u sebi. A to se ne uklapa u postojeće uzorke funkcioniranja glavnostrujaške hrvatske politike, ne samo HDZ-a. To prosječnomu hrvatskom političaru, koji od politike živi, nije nimalo drago čuti. To, kao što je bilo vidljivo na otvorenoj sceni, nije bilo nimalo drago čuti ni aktualnom šefu HDZ-a Andreju Plenkoviću koji je Stierov govor s razlogom mogao shvatiti kako najavu kandidature na sljedećim unutarstranačkim izborima, ma kad oni bili.
To više što su u ovaj stranački mandat ušli kao politički partneri, što je Plenković u blitzkriegu osvojio HDZ nakon Karamarkove abdikacije, na potpori stranačkih lobija, ali i na Stierovoj političkoj paradigmi i političkoj vjerodostojnosti. I to više što su se u međuvremenu politički udaljili i što je Plenković ozbiljno uzdrman aferom Borg, koja je upravo modelski primjer klijentelizma, i što ne zna koja je sljedeća.
Pioniri i pionirke ništa ne razumiju
Međutim, Stierov govor prema porukama koje je poslao i nije bio namijenjen Andreju Plenkoviću, nego HDZ-u. Ono što je izgovorio, jednostavna je istina ovog trenutka koja vrijedi ne samo za HDZ nego i za SDP, jedinu preostalu ozbiljnu staru stranku u Hrvatskoj. Ta istina glasi: ili će stare stranke promijeniti (klijentelistički) model djelovanja – ili će nestati. Da nije riječ samo o retoričkoj figuri, može se vidjeti na grčkom slučaju ili, još svježije, na talijanskom slučaju, gdje su stare stranke kao simboli korupcijske politike pometene sa scene i zamijenjene novim pokretima koji dolaze s ekstrema političkog spektra, koji uz promjenu proizvode i krizu bilo kakva upravljanja i političku neizvjesnost.
>>>Višnja Starešina: Erdoganov skup u Sarajevu bila je poruka da je BiH postala njegova
Teško je povjerovati da bi Hrvati jednom mogli biti pametniji od Grka ili Talijana i izvući pouke iz njihovih propusta i pogrešaka. To bi značilo da oni prvi redovi parketa na HDZ-ovu saboru, koji su ujedno simboli političkoga klijentelizma, shvaćaju da stabilnost nisu oni i da mogu opstati jedino ako daju priliku tribinama.
Onima koji su razočarano napuštali skup s ispraznim naručenim govorima i naručenim pljeskom, bez dodira sa stvarnim svijetom, da bi ispred dvorane, suprotno uputama stranačkog vrha ili njima usprkos, masovno potpisivali inicijativu za referendum za promjenu izbornog sustava. Iako je čak i ideja velike koalicije, posljednja stepenica prema raspadu i grčkom scenariju, već potrošena u aktualnoj maloj-velikoj koaliciji, iako su politički aranžmani ‘svi sa svima, prema potrebi i cijeni‘ već ogoljeni, postoji bar minimum izgleda da se model funkcioniranja počne mijenjati unutar HDZ-a. S tribina.
Odande odakle je došao pljesak Stieru koji je zaprepastio stariju stranačku pionirku. A pioniri i ne mogu razumjeti kakav to dogovor mora biti da poluprazne tribine plješću dulje i jače od punog parketa!?