Aktualno
StoryEditor

Višnja Starešina: Nema razloga da se Hrvatska miješa u srpsko-albanski dogovor na Kosovu

16. Rujan 2018.

Nećemo se čuditi govoru srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića tijekom njegova posjeta Kosovu. Vučić je samo potvrdio ono pred čime hrvatska državna politika ustrajno žmiri, ono o čemu hrvatski mediji ustrajno šute. U svome programskom govoru potvrdio je ne samo da postoji Memorandum SANU 2, plan ostvarenja projekta velike Srbije upotrebom mirnodopskih političkih i međunarodno-političkih sredstava kako bi Srbija uspostavila dominantan utjecaj u državama bivše Jugoslavije, već je jasno dao do znanja i da on radi na njegovu ostvarenju. Ona stilska figura o hrvatskoj zastavi koja se do 1995. nije vijorila na kninskoj tvrđavi, a koja je uobičajeno površinski uznemirila takozvanu hrvatsku državnu elitu, samo je dio vrlo promišljenog Vučićeva govora, namijenjenog vlastitoj publici. A to što hrvatski državni vrh crpi spoznaje iz Vučićevih predstava za vlastitu publiku, to nije Vučićev problem.

>>>Višnja Starešina: Novo europejstvo vraća Uniju članicama i temeljnim vrijednostima

Kosovski izazov za Vučića

Trenutačno je Vučićev prioritetni izazov kako odigrati novu rundu s Kosovom. A da bi se razumio njegov istup, potrebno je znati ponešto i o kontekstu.

Premijer Plenković i njegova ministrica vanjskih poslova zauzeli su se za nepromjenjivost granica na Kosovu iako je promjena granica dogovorom država legalna i legitimna. I Prvi i Drugi svjetski rat završili su velikom promjenom granica dogovorom velikih sila u kojima male nitko nije pitao

Kosovo je u hladnoratovskom konceptu Europe bilo označeno kao jedna od potencijalnih točaka za izbijanje svjetskog sukoba između Srba i Albanaca na lokalnom i SSSR-a i SAD-a na globalnom planu. Kosovo je u Miloševićevu projektu velike Srbije (Memorandum SANU 1) bilo svojevrsno ‘sveto mjesto‘, prethodno politički, policijski i vojno pokoreno, o kojem nije dopuštao čak ni razgovor na međunarodnom planu, dok je ratovao za ostvarenje projekta velike Srbije u Hrvatskoj i BiH. Kosovo je 1999. postalo mjesto poraza Miloševićeva koncepta velike Srbije i mjesto na kojem je SAD izveo svoju prvu unilateralnu vojnu intervenciju pod okriljem NATO-a, a put prema albanskoj državi Kosovo bio je samo pitanje trenutka i modaliteta.

>>>Višnja Starešina: Merkel i Plenković – uzajamno podupiranje političkih gubitnika

Do danas nije pronađeno održivo državno-političko rješenje za Kosovo koje će prihvatiti i Srbi i Albanci, i Beograd i Priština, ali i njihovo trusno susjedstvo i međunarodna zajednica. A u međuvremenu globalni se kontekst promijenio: SAD više nije svjetska supersila, Putinova Rusija snažno je ušla na Balkan, Erdoganova Turska na Balkanu je mnogo bliža Beogradu nego Washingtonu, spremna na sve vrste dogovora i na Kosovu, i u BiH i Makedoniji. Unija se opet pokazala kao neefikasna i uspavana ljepotica. Ali s administracijom Donalda Trumpa, a čak i malo prije, SAD se počeo politički vraćati u prostor. U međuvremenu odustao je i od dosadašnje politike globalizacije jer im šteti i priklonio se politici pragmatičnih rješenja, jasnih granica i suverenih država. I došlo je vrijeme za definiranje novih država na Balkanu, onih koje su dosad bile na čekanju: Srbije, Kosova, BiH, Makedonije...

Američki povratak u regiju

Zašto se Hrvatska, koja je uza Sloveniju nakon raspada Jugoslavije jedina izišla kao definirana država i postala članica EU i NATO-a, sada gura u rješavanje srpsko-kosovskih problema? Umjesto da gleda kako biti na zapadnoj strani u BiH. I kako zaustaviti Vučićev Memorandum 2 unutar vlastitih granica

Dvije još dominantne sile na ovom prostoru SAD i Rusija ponovno su preuzele vodstvo u procesu, koji bi trebao izroditi novu, možda stabilnu državnu kartu Balkana. Prije nego što je Vučić otišao na Kosovo, model rješenja odnosa Srbije i Kosova već je uvelike pripremljen u tajnim razgovorima, formalno uz posredovanje EU, a zapravo pod pokroviteljstvom SAD-a i Rusije. Taj model podrazumijeva i manje korekcije granice. Pojednostavnjeno: pretežno srpsko sjeverno Kosovo Srbiji, a pretežito albanska Preševska dolina Kosovu.

Pitanje je hoće li se ikada postići dogovor o korekciji granica. Izgledno je da je to težak politički ispit i za srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića i za kosovskog Hashima Thacija. Izgledno je također da će obojicu njihovi pokrovitelji (Rusija, SAD) nagraditi za dobru volju. I Vučić s time računa u svome novom velikosrpskom projektu.

>>>Višnja Starešina: Ako ode samo sultan, neoosmanski projekt neće nestati

A ja ne vidim baš nijedan razlog zbog kojeg bi se hrvatska državna politika miješala u taj srpsko-albanski dogovor pod američko-ruskim pokroviteljstvom, kao što su to učinili premijer Plenković i njegova ministrica vanjskih poslova zauzimajući se za nepromjenjivost granica. Prvo, promjena granica dogovorom (a ne silom) dviju suverenih država sasvim je legalna i legitimna. Drugo: i Prvi i Drugi svjetski rat završili su velikom promjenom granica u Europi i nastankom novih država, uključujući i Jugoslaviju. I bili su to dogovori velikih sila u kojima male nitko nije pitao.

I zašto se onda Hrvatska, koja je uza Sloveniju nakon raspada Jugoslavije jedina izišla kao definirana država i postala članica EU i NATO-a, sada gura u rješavanje srpsko-kosovskih problema? Umjesto da gleda kako biti na zapadnoj strani u BiH. I kako zaustaviti Vučićev Memorandum 2 unutar vlastitih granica.


Pratite nas na društvenim mrežama [mks_social icon="facebook" size="48" style="square" url="https://www.facebook.com/lider10media/" target="_blank"][mks_social icon="linkedin" size="48" style="square" url="https://www.linkedin.com/company/lider-press-dd/" target="_blank"][mks_social icon="twitter" size="48" style="square" url="https://twitter.com/lider_press" target="_blank"][mks_social icon="instagram" size="48" style="square" url="https://www.instagram.com/lider.media/" target="_blank"]

 


 

18. veljača 2024 11:18