Konačna hrvatska odluka o kineskom konzorciju China Road and Bridge Corporationu kao izvođaču gradnje Pelješkog mosta bila je, čini se, najava globalne proljetne ofenzive na istočni Jadran. Riječ je ponajprije od nadmetanju SAD-a i Rusije. No kao važni supranici već se godinama pojavljuju i Turska, koja za sobom vuče i drugi islamski kapital, službena Europska unija, koja daje novac za projekt, ali za koju se zbog dvojbenoga političko-energetskog flertanja Njemačke i Rusije, odnosno Merkel i Putina, katkad ne može sa sigurnošću reći koga uistinu podupire – SAD ili Rusiju. Sada je tu i Kina.
>>> DKOM odbio žalbe, Kinezi potvrđeni za gradnju Pelješkog mosta
Velike su kineske investicijske i graditeljske ambicije na potezu Jadran – Baltik – Crno more, baš kao što su veliki planovi infrastrukturnih (energetski i prometni) projekata pod strateškim vodstvom SAD-a koji bi taj dio Europe trebali čvršće povezati i energetski osloboditi ruskog monopola u opskrbi plinom (mreža LNG terminala i plinovoda). Takva jače integrirana postkomunistička Europa bila bi sigurnosna brana prema Istoku i euroazijskim ambicijama Rusije, Kine i Turske.
Pelješki most – ulaznica za EU
Već se priprema teren za susret američkog i ruskog predsjednika, zbog čega obojica ‘bildaju‘ svoje pozicije. Njihov susret bit će pokušaj dogovora o prelasku u novu fazu kompromisa, a u sjeni globalnih odmjeravanja upravo traje i političko-poslovna bitka za Jadran. U njoj osim SAD-a, EU i Rusije sudjeluju Turska i Kina.
Pobjedom na natječaju za Pelješki most Kina je dobila poslovnu ulaznicu za suprotni tabor. Međutim, u politici i biznisu ništa nije crno-bijelo i sasvim jednostavno. Za Kinu je to važno jer je probila psihološku granicu dobivanja natječaja za projekte koje sufinancira EU. Unija je pak na malom primjeru pokazala da ne diskriminira kineske tvrtke na svojim natječajima. Hrvatska je dobila najjeftiniju ponudu, ali i veliku obvezu osiguravanja nadzora nad kvalitetom gradnje kako bi iza graditelja na kraju ostao dobar most. Ništa više ni manje od toga.
>>> Trump: Putin je domoljub poput mene
A nitko, pa ni Hrvatska, ne bi smio zaboraviti proročke riječi bivšega šefa kineske države i Komunističke partije Jiang Zemina koji je devedesetih godina prošlog stoljeća na kritike da osiromašuje Kinu ubrzano je otvarajući prema Zapadu odgovorio: ‘Zapad će od toga profitirati sljedećih pet godina, a mi sljedećih petsto.‘ No konačna dodjela gradnje Pelješkog mosta Kinezima bila je samo najava globalne ofenzive. Na nacionalnom planu stiglo je dopuštenje Vijeća za elektroničke medije da Slovenia Broadband, tvrtka u sklopu američkog fonda KKR, preuzme sto posto dionica društva Nove TV. Jedan od ključnih KKR-ovih ljudi za strateške investicije u Europi bivši je šef CIA-e, general David H. Petraeus.
O intenzitetu specijalnog rata govori i zgoda da su u nastojanjima da (za ruske interese) spriječe to televizijsko preuzimanje ‘upućeni‘ izvori plasirali informacije da je bivši šef CIA-e zapravo mali od kužine – srpskog lobija. Odmah zatim slijedila je odluka hrvatskoga državnog vrha o kupnji izraelskih borbenih aviona, što je potvrda hrvatskoga strateškog svrstavanja uz SAD i jačanja trilaterale Hrvatska – Izrael – SAD.
Proljetno odmjeravanje snaga
Globalno su protjerivanjem ruskih diplomata u velikom dijelu članica Europske unije, a u znak solidarnosti s Velikom Britanijom nakon trovanja ruskog špijuna Sergeja Skripala, SAD i Velika Britanija kao američka povjerenica za europske poslove pokazali da i dalje dominiraju u vođenju vanjske politike Unije. Na Kosovu je pak isprovociran incident sa Srbijom; ne bi iznenadilo da se ovih dana slični incidenti dogode i u BiH, Crnoj Gori, Makedoniji. Jer proljetno odmjeravanje snaga SAD-a, Rusije, ali i epizodista, očito je počelo.
O susretu Trumpa i Putina u Hrvatskoj stižu neki signali iz ruskog miljea. Sasvim je moguće da je upravo to bio razlog Predsjedničina poziva Putinu za uzvratni posjet i suglasja s premijerom o tome. Napokon o nečemu. To bi mogla biti velika promidžba Hrvatske.
U tom globalnom srazu kod nas i u bliskom susjedstvu za Hrvatsku može biti opasno nerazumijevanje igre, pogrešno čitanje poruka i posljedično povlačenje poteza na vlastitu štetu. Ne, protjerivanje diplomata ne znači da će Rusija i SAD sada ući u rat nuklearnim bojevim glavama, nego da se priprema teren za susret američkog i ruskog predsjednika Trumpa i Putina, zbog čega obojica ‘bildaju‘ pozicije. Njihov susret u ‘ne tako dalekoj budućnosti‘, kao što je najavio Trump, dakako, neće značiti da će Trump progoniti Putina tomahawkom i da će Putin utapati Trumpa u ledenoj sibirskoj vodi, nego da će pokušati dogovoriti prelazak u novu fazu odnosa, neki kompromis interesa.
>>> Moskva uzvratila udarac, protjerala 59 diplomata iz 23 države
I, ne, nije nemoguće da se taj susret dogodi u Hrvatskoj, o čemu ovih dana stižu neki signali iz ruskog miljea. Sasvim je moguće da je upravo to bio razlog Predsjedničina poziva Putinu za uzvratni posjet i suglasja s premijerom o tome. Napokon o nečemu. To bi mogla biti velika promidžba Hrvatske. I, da, pogrešno je pritom očekivati da je Trumpov i Putinov prioritet ‘učinimo nešto za te Hrvate da ne budu više tako glupi i autodestruktivni‘.