Da je u opremanju Hrvatske vojske modificiranim lovcima F-16 Barak od Izraela riječ samo o kupnji zrakoplova, pa čak i samo o kupnji borbenih zrakoplova, iznenadni prekid operacije bio bi problem, ali ne osobit. Čak i u mirnim i rutinskim vremenima, mirnom i harmoničnom državnom okružju, u državama s mnogo duljom državnom, pa i vojnom, tradicijom nego što je ima Hrvatska, nabava borbenih lovaca mnogo je više od kupnje aviona.
Za Hrvatsku, koja je stvarala vojsku u ratu za neovisnost, koja se naoružavala pod UN-ovim embargom na uvoz oružja, koja je u međuvremenu postala članica NATO-a, kupnja američkih lovaca F-16 bila je ona točka na ‘i‘ koja označava dovršetak tehnološke tranzicije Hrvatske vojske u Sjevernoatlanski savez. Izbor tehnički unaprijeđenih izraelskih lovaca F-16 Barak, zajedno s cijelim vojno-razvojnim paketom, bio je signal čvrstog trojnog partnerstva SAD – Izrael – Hrvatska, u kojem je Hrvatska SAD-u u trusnoj Jugoistočnoj Europi trebala biti ono što mu je Izrael na trusnom Bliskom istoku – privilegirani strateški partner. Doduše, moglo se čuti još u vrijeme izbora buduće hrvatske ratne zrakoplovne flote da SAD nije zadovoljan procedurom. Ali činilo se ljetos da su svi nesporazumi izglađeni. Simbolični je vrhunac bio na proslavi Dana pobjede u Kninu kada su grad nadletjeli i izraelski F-16 Barack i darovani američki helikopteri Kiowe, dok su ih sa zemlje, uz predstavnike hrvatske vlade, promatrala i visoka vojna izaslanstva SAD-a i Izraela.
Baraka 16 F
Prekooceanski strateški partner Hrvatskoj je dao nogu u trenutku kad se globalna politička igra opet seli na Balkan. Pitanje je samo je li to taktički potez upozorenja ili trajno napuštanje zbog zasićenja i nespojivosti karaktera
Zato je iznimno neugodno odjeknula vijest koju je dva tjedna prije Božića prvi objavio izraelski novinar Barak Ravid, vrlo blizak i američkom ministarstvu obrane: da će SAD Izraelu blokirati prodaju dvanaest lovaca F-16 Barak Hrvatskoj. Dodatno je uznemirujući bio način na koji je u samo dvadesetak dana ta vijest proceduralno provučena kroz sve nadležne instancije američke administracije, da bi State Department (koji, ne zaboravimo, vodi donedavni šef CIA-e Mike Pompeo) izvijestio Izrael da Hrvatskoj može prodati samo izvornu varijantu lovaca F-16.
Hrvatska je zapravo na koljenima. S kojih se možda može pridignuti ako Plenkovićeva vlada dubinski revidira svoje strateške pogreške i propuste. I pokaže volju da ih ispravi. A to da ćemo mi SAD-u pokazati?! Možda samo figu u džepu. I to po mraku. Da slučajno ne primijete.
Pojednostavnjeno: posao je propao, od prodaje ništa. Dakako da je takvo američko stajalište utemeljeno na održivim argumentima, između ostalog i na zaštiti intelektualnog vlasništva: jer da Izrael ne može prodavati svoj dograđeni know-how na njihovu zrakoplovu. No sasvim je jasno da istinski razlozi nisu oni koji stoje u pismu State Departmenta izraelskom ministarstvu vanjskih poslova. Naime, isti su razlozi postojali i ljetos, među partnerima i saveznicima sve se to može dogovoriti, a nikada, baš nikada eventualni sporovi istinskih strateških partnera u vojno-obrambenom sektoru ne objavljuju se na ovaj način. Istina, odgovornost je formalno prebačena na Izrael, koji je bio dužan dobiti dozvolu. Ali američka poruka očito je upućena Hrvatskoj i iza površine upozorava na američko nezadovoljstvo Hrvatskom kao strateškim partnerom u Jugoistočnoj Europi. Ako Hrvatska to više uopće jest.
Prekooceanski vritnjak
Osobito zabrinjava što se cijela ta epizoda događa u vrijeme kad predsjednik Trump povlači vojsku iz Sirije prepuštajući prostor Rusiji; kad osobno požuruje razgovore o tzv. sveobuhvatnom srpsko-kosovskom dogovoru, također u javnom konfliktu i pozadinskom dogovoru s Rusijom; kad u oba slučaja iz igre izbacuju EU, odnosno Njemačku i Francusku, i kad Trump ponovno politički i vojno nastoji osnažiti američku ulogu u tzv. novoj Europi ili Europi triju mora, u kojoj bi Hrvatska trebala imati važnu ulogu i razvojnu priliku. Sadržajna je bit te epizode: prekooceanski strateški partner Hrvatskoj je dao nogu u trenutku kad se globalna politička igra opet seli na Balkan. Pitanje je samo je li to taktički potez upozorenja ili trajno napuštanje zbog zasićenja i nespojivosti karaktera.
>>>Nakon starih aviona – novi dronovi
Informacijska škrtost kojom cijeli slučaj prate hrvatski mediji daje nadu da je ovaj put hrvatski državni vrh shvatio barem ozbiljnost slučaja. Presušili su visoki izvori. U prvi plan gurnuti su operativci Ministarstva obrane koji tumače tehničke aspekte slučaja. Samo poneki hrabri analitičar predloži da bismo se trebali postaviti odlučno ako nam SAD okrene leđa. Kao, pokazati im! A Hrvatska je zapravo na koljenima. S kojih se možda može pridignuti ako Plenkovićeva vlada dubinski revidira svoje strateške pogreške i propuste. I pokaže volju da ih ispravi. A to da ćemo mi njima pokazati?! Možda samo figu u džepu. I to po mraku. Da slučajno ne primijete.