Kupnja automobila popriličan je izazov, znaju svi koji su se ikad upustili u tu pustolovinu. Daleko od toga da se ne gledaju mikroskopski detalji kao pri kupnji stana, ali nije bezazlena kao kupnja kruha u trgovini potpuno zdravim osobama. Ipak, s obzirom na to da je vozni park u Hrvatskoj star u prosjeku 13 godina, građani počinju razmišljati o kupnji novih (ili rabljenih) automobila. U raznim oglasnicima pojavljuju se ponude mnogo povoljnije nego prije nekoliko godina za iste modele vozila. Naravno, i ulazak u Europsku uniju pomogao je sniziti cijenu četverokotačnih ljubimaca.
Savršeno pregovaranje Ipak, uvijek se postavlja pitanje kako financirati drugoga limenog ljubimca. Neki ljudi već nakon nekoliko mjeseci kupnje automobila razmišljaju o tome kako bi mogli kupiti drugi. Naime, u njihovu načinu razmišljanja zabetonirana je zabrinutost da se moraju riješiti nedavno kupljenog automobila jer će izgubiti na vrijednosti. To nije nelogično, ali, opet, nema potrebe za takvim ekstremima. Kupnja automobila može se financirati na tri odnosno na četiri načina. Prvi je, naravno, gotovina. Tko ima pet, deset ili petnaest tisuća eura u kešu, može birati što će kupiti. Pregovarački mu je položaj savršen; svatko od nas čuo je bar za jedan primjer da je netko negdje kupio automobil za smiješan novac, na opakoj granici isplativostiza onoga koji ga je prodavao (tu se ponajprije misli na salone i autokuće). Uglavnom, gotovina je dobro poznati način kupnje. Može se dobiti na dva načina. Jedan je da je osoba jednostavno ima – bilo da je nekako uštedjela, dobila na lutriji ili oporučno od tete iz Australije. Budući da rijetko tko od nas ima nepoznatu tetu u Australiji ili Kanadi koja će nam oporučno staviti novac, možemo po kredit u najbližu bankovnu poslovnicu. Dakle, druga je mogućnost bankovni kredit, i to gotovinski. U nekim slučajevima možda je i povoljniji od autokredita, zbog čega se građani odlučuju za njega. Da, gotovinski kredit skuplji je zbog kamatne stope, 1,5 ili dva postotna boda više od autokredita. Za potrebe ovoga teksta uzeli smo izračun velike banke koja posluje kod nas i usporedili podatke. Ako netko želi podignuti 100.000 kuna kredita na rok od pet godina, to može napraviti vrlo jednostavno. Danas se takvi krediti mogu dobiti i s nekoliko klikova mišem; više nije potrebna dubinska analiza klijenta i provjera cijeloga njegova života i rodbine. Kamatna je stopa na spomenuti kredit oko 8,8 posto, što znači da je mjesečna rata oko 2067 kuna. Nakon pet godina klijent će banci platiti ukupno 124.200 kuna, štzo znači da su kamate oko 24.000 kuna. Ta vrsta kredita ne zahtijeva naknadu za obradu. Osoba može u banci zatražiti i autokredit – isti iznos, isto razdoblje otplate. Za tu vrstu kredita kamatna stopa malo je niža i iznosi oko 6,5 posto. Mjesečna rata bila bi 1954 kune, što bi značilo da bi nakon pet godina klijent banci za svojega limenog ljubimca vratio 121.250 kuna. Uz pozajmljenih 100.000 kuna vratio bi joj još 21.250 kuna kamata. I svatko bi rekao: ‘Pa super, autokredit je za mene, to je to!‘ No kod autokredita naplaćuje se i naknada za obradu. U slučaju ove banke ta je naknada oko 3800 kuna. Kad se taj iznos pribroji isplaćenom kreditu, ispada da klijent banci zapravo daje 125.110 kuna, više nego da je podignuo običan gotovinski kredit. I to za 888 kuna. Na pet godina tih 888 kuna možda se ne čini previše, ali ipak je riječ o lijepoj svotici. Iako je između ta dva načina financiranja naočigled mala razlika koja se vidi odmah u konačnom iznosu, postoji još jedan dio priče o kojemu mnogi ne razmišljaju kad se upuste u kupnju automobila na kredit. Razlika je prije svega u namjeni: gotovinski kredit nema namjenu i tko god ga podigne, naravno, ako je kreditno sposoban za taj pothvat, 100.000 kuna smije potrošiti i u kockarnici.
Opet administracija Autokredit je isključivo namjenski i smije se upotrijebiti za kupnju automobila. Još je jedno važno: kad se četvorkotačno pomagalo kupuje na autokredit, banka se upisuje kao vlasnica. Dakle, u dokumentima – prometnoj dozvoli i knjižici vozila – putem Financijske agencije stavlja se zabilježba da je banka zapravo vlasnica automobila. To je poput hipoteke na stan, banka se osigurava ako klijent ne bi vraćao kredit. Važno je napomenuti i to da se nakon isteka kredita mora skinuti ta zabilježba, što znači posjet javnom bilježniku koji to ovjerava (iako banke kažu da se to ne mora, autor ovog teksta morao je napraviti upravo to) i MUP-u koji to ručno briše iz dokumenata (iako zabilježba u sustavu briše elektronički, treba fizički otići u MUP da vam to ondje prekriže u dokumentima). Osim redovitih dokumenata kao što je potvrda poslodavca o plaći valja imati izjavu o zapljeni na dužnikov pristanak i zadužnicu uza solemnizaciju kod javnog bilježnika, policu kasko-osiguranja vinkuliranu u korist banke i tako dalje. Da se razumijemo, slično je i kod gotovinskog kredita: osiguranje otplate kredita, ili polica osiguranja života, ili stambena štednja, ili jamstvo fizičke osobe.
Za česte promjene Pri uspoređivanju tih dviju vrsta kredita, naravno, nećemo preporučiti koja je povoljnija. Svatko sâm odlučuje o načinu, teško je reći koji je povoljniji, svaki ima prednosti i nedostatke. Prednosti su gotovinskoga kredita slobodno raspolaganje novcem; njime se može platiti i polica autoosiguranja koja nije dio autokredita. Posljednja je opcija leasing. Stručnjaci iz automobilske industrije kažu da je povoljniji za poduzetnike i obrtnike nego za fizičke osobe. Dakle, isplativiji je način kupnje pravnim osobama jer ga tvrtke plaćaju leasing iz svojih prihoda, odnosno troškovi vozila su zapravo trošak poslovanja. To je također dobro rješenje jer ne zahtijeva veliku količinu novca u jednom trenutku. Leasing je financiranje na dug, a vlasnica je vozila leasing-kuća od koje je ono kupljeno. Mjesečni najam plaća se uz kamate, no vozilo do kraja otplate neće biti u vlasništvu osobe. Leasing je dobra mogućnost ako osoba ne može dobiti kredit i nakon njegova isteka moći će to vozilo otkupiti po cijeni znatno nižoj od prodajne. Želi li ga promijeniti tijekom ugovora o leasingu, cijena najma novog vozila bit će umanjena za iznos plaćen za prvo vozilo upotrebljavano na leasing, zato je to dobra opcija ako osoba često mijenja automobil. Prema izračunu tvrtke Euroleasing, ako vozilo vrijedi oko 100.000 kuna, uz udjel od 20.000 kuna na pet godina mjesečna rata bila bi oko 1480 kuna. U ovom slučaju riječ je o financijskom leasingu. Iako u posljednjih nekoliko godina na televizijskim ekranima nismo imali previše prilika gledati reklame za autokredite, banke su počele oglašavati i tu vrstu proizvoda. Bilo kako bilo, u vremenima u kojima je bankovna konkurencija iznimno velika i dok traje velika borba za svakoga klijenta, može se reći da su banke katkad voljne malo ublažiti svoje uvjete. Ipak, prije kupnje automobila treba se dobro raspitati o uvjetima, ali i o tome što se događa prije potpisivanja ugovora o kreditu te nakon njegova isteka.