Ako neka hrvatska tvrtka dođe na razinu uspješnog međunarodnog poslovanja i ako uz to razvije prepoznatljiv brand, to će joj sigurno zbog dobrog Company Brandinga olakšavati zapošljavanje. Također, zbog globalizacije tržišta i radna snaga postaje puno mobilnija, pa tako ima sve više stranaca koji gledaju poslovne prilike koje se nude u Hrvatskoj. O domaćim potrebama za radnom snagom, reći ću par riječi nešto kasnije, ali ako govorimo o interesu i mogućnostima, stvari su se pomaknule na bolje od ulaska Hrvatske u EU, barem u nekim segmentima.
Prije su se svi stranci mogli zaposliti u Hrvatskoj kroz ne previše jednostavan postupak izdavanja radnih i boravišnih dozvola, koje se sukladno zakonu, izdaju prema nekim parametrima i uvjetima koji moraju biti zadovoljeni. Danas srećom, barem za građane EU je taj proces nešto jednostavniji, i mogućnost zapošljavanje je izvjesna. Što se događa s državljanima zemalja koje nisu dio EU?
Naravno, posebna pravila vrijede za tvz. ‘ključno osoblje‘, koje se i dalje može zaposliti, ali po samoj definiciji, takvih ljudi će biti vrlo malo. Drugi način su godišnje kvote koje dozvoljavaju zapošljavanje stranaca, i njih donosi Vlada RH, a odluku potpisuje premijer. Zašto se kvote uopće izdaju, može zanimati neke? Zbog čega u zemlji koja ima stotine tisuća nezaposlenih, moramo uvoziti radnu snagu? Odgovor naravno nije jednostavan, ali jasno je da za neke pozicije jednostavno nemamo dovoljno stručnih ljudi, ili onih koji bi to željeli raditi u Hrvatskoj, za uvjete koji se nude na tržištu. Pretpostavka je da postoji određena potreba koju je nemoguće interno ispuniti i da je zbog toga dozvoljen „uvoz“ ljudi i iz drugih zemalja. Kolike su godišnje kvote?
Kratkom analizom stanja u zadnjih 7 godina, vidimo da se kvote novih dozvola za rad kreću od par stotina (215 za 2015.), do par tisuća (2300 za 2016.). U prosjeku smo odobravali manje od 800 novih radnih dozvola godišnje u zadnjih 7 godina. Ukupni prosječni broj kvota je bio nešto iznad 3500, ako računamo produženja dozvola ljudi koji su već bili u zemlji.
Kvote su također raspodijeljene po sektorima i onda po pojedinim pozicijama. Gdje se najviše uzimalo stranaca prošlih godina? Donekle sam se iznenadio (a kasnije ću objasniti i zašto), da se prošle godine najviše ljudi moglo preko kvota zaposliti u brodogradnji i u građevini. Pri vrhu su dosta godina bili i turizam i ugostiteljstvo. Zadnjih godina smo uvozili zidare, soboslikare, tesare, brusače, brodomontere i brodocjevare, između ostalih pozicija za koje je postojao deficit.
Gruba analiza bi pokazala da je većina stranaca koji su kod nas dobili priliku raditi, nisko ili srednje kvalificirana radna snaga. I očito te struke koje nismo mogli naći među svim onima koji su nezaposleni ili ih (uspješno) doeducirati. Koji je broj visoko obrazovanih ljudi? Razlika postoji od godine do godine i postotno se radi o dosta malim brojevima, ali i u apsolutnom iznosu to nisu velike brojke. Uzimali smo određeni broj liječnika, prevoditelja ili umjetnika. I kroz prikupljanje tih podataka i njihovu analizu došao sam do pitanja - tko se bavi tom vrlo kompleksnom problematikom povezivanja obrazovnog sustava, tržišta rada, i migracijske politike. Srećom postoje neki dokumenti i knjige koje su pripremile teren za kvalitetnije promišljanje na tu temu, ali je to za sada daleko od nekih konkretnih mjera.
Podatak koji nam je naravno potreban da bi mogli dobiti bolju sliku o problematici je taj koliko ljudi iz raznih struka fali na razini godine u Hrvatskoj, i isto tako koja je struktura i broj ljudi koji odlaze iz Hrvatske u najčešće neke zapadne zemlje. Tek tada možemo bolje vidjeti nesklad između kadrova koje stvaramo, onih koji su kod nas stekli iskustvo i zatim odlaze van, potreba tržišta rada (kojima se između ostalog bavi i HZZ) i migracijske politike koja je donesena na razini države i koja mora biti kvalitetno napravljena kako bi dugoročno osigurala konkurentnost države i kompetitivnost njenih firmi.
Postoji dosta neformalno skupljenih podataka ili procjena ljudi iz raznih sektora o potrebama koje godišnje moramo zadovoljiti. Pronašao sam podatak istraživanja koje je radila Algebra u kojem su našli da ako govorimo o IT sektoru Hrvatska ima godišnji deficit od oko 1000 ljudi koje bi mogli zaposliti da ih možemo pronaći ili stvoriti ili uvesti. Radi se naravno o visokoobrazovanim ljudima.
Pitanje za kraj teksta: Što mislite koliko je Hrvatska u zadnjih 7 godina uvela visokoobrazovanih ljudi, a posebno i specifične struke kao što su inženjeri elektrotehnike ili računarstva?
U prilogu je i mali graf da vidite kako se kvote kretale zadnjih godina.
