Tragedija u Zaprešiću iz dana u dan kotrlja se i raste poput grude snijega, koju ne mogu zaustaviti ni temperature više od 30 stupnjeva. Na jedan izgubljeni život političari su se nakvačili kao na božićno drvce. Svatko bi zaradio mrvicu rejtinga. Vlast se, naravno, opravdava, a oporba kritizira i traži ostavku ministra zdravstva Kujundžića.
>>>Kujundžić: Sustav hitne pomoći nije zakazao
Liječnici u politici čak su prvi put stranačke interese pretpostavili cehovskoj solidarnosti, pa se međusobno prijavljuju Liječničkoj komori i traže oduzimanje licencija. Iza tog političkog folklora sakrio se vapaj žrtvina oca, koji sumnja u ispravnost preliminarnog obdukcijskog nalaza. Uplakani Dubravko Ružić s Indexova portala postao je simbol nepovjerenja u liječnike i cijelo zdravstvo. Za ovu priču manje je bitno je li nesretni kronični astmatičar Mateo Ružić zaista imao tek postumno dijagnosticiranu srčanu manu ili ne.
Problem je što ogroman dio potencijalnih pacijenata, baš kao i Dubravko Ružić, takvom hrvatskom zdravstvu uopće više ne vjeruje. To se posebno odnosi na sustav javnog zdravstva. Kad bi bilo moguće, svoj bih zdravstveni doprinos preusmjerio u privatni sektor, samo kad opet ne bih došao u ruke uglavnom liječnicima iz državnog sustava. Oni – nerijetko u državnim ordinacijama i pomoću državnih uređaja – u svoje slobodno vrijeme rade u legaliziranom fušu, za koji su se odmorili za radnog vremena u državnom sektoru.
>>>Most iznio 52 razloga za Kujundžićev opoziv – propusti u edukaciji i hitnoj, nema reforme…
Mogao bih do besvijesti nabrajati imena uglednih liječnika kod kojih se u državnom sustavu na pregled čeka mjesecima, ali kao privatnici će vas primiti odmah. Tako imamo katastrofalno zdravstvo s vrhunskim liječnicima. U sportu je za debakle tog tipa kriv trener, a u zdravstvu političke elite koje dopuštaju liječnički zulum i cijela ministarska plejada liječnika koji su se poigrali politike, od Hebranga do Kujundžića, koji je samo zadnji među najgorima.