[embed]https://www.youtube.com/watch?v=U6Qj__s8mNU[/embed]
Umjetnica Marina Abramović 2010. godine u njujorškom muzeju moderne umjetnosti Moma organizirala je izložbu Artist is Present tijekom koje je tri mjeseca sjedila u muzeju i povezivala se s posjetiteljima voljnim sudjelovati u njenom performansu. To je činila - pogledom.
>>>Usamljenost i društvene mreže jednako smrtonosni kao pušenje
Reakcije su bile različite: neki su ljudi plakali, neki se smijali, jedna je žena skinula odjeću... Ova je izuzetna ‘vježba‘ pokazala ne samo moć umjetnosti, već i problem otuđenosti među ljudima. Naime, kroz pogled ostvarujemo kontakt, prihvaćamo osobu s kojom komuniciramo i razvijamo prema njoj neke osjećaje, određenu dozu bliskosti koja nije prisutna prilikom kontakta koji se ostvaruje putem tehnologije.
Čak su i istraživanja pokazala da je upravo nedostatak kontakta očima jedan od glavnih krivaca za negativne komentare i mržnju koje ljudi dijele online.
Treba se zapitati što bi bilo kada bi svatko u dnevnu rutinu uključio gledanje svojih kolega, prijatelja, roditelja, djece - u oči, i koje bi promjene ta praksa donijela u odnosima s tim ljudima.
>>>Zašto je razgovor s psom toliko poželjan
Upravo je to učinila Silvia Bastos koja u vrlo dobrom tekstu za Medium opisuje kako je gledanje ljudi u oči počela prakticirati kao dnevni izazov te koji su bili efekti te vježbe. Ta joj je mala promjena rutine donijela više mira, bolje odnose, fokus, više samopouzdanja i osjećaj povezanosti s okolinom, zbog čega je počela i druge poticati da isprobaju ovu vježbu povjerenja organizirajući evente u kojima se različiti ljudi upoznaju kroz gledanje u oči.