Da je bilo tko drugi dobio metak u nogu, nacija bi ga sažalijevala i tražila otkrivanje aktera sačekuše. No metak u tijelu Zdravka Mamića razotkrio je svu bijedu hrvatske polujavne scene. Ne sjećam se takve količine vulgarnosti i zluradosti na društvenim mrežama. Hejteri su došli na svoje. To je izazvalo manji, normalniji dio javnosti, a posebno je upečatljiv bio sociolog i autor Bruno Šimleša koji je napisao da se katkad srami ovih prostora: ‘Stvarno nisam ljubitelj lika i djela Zdravka Mamića, ali ne možeš, jednostavno mu ne možeš željeti smrt. Nikome. I tu nema nikakvog ali...’
>>>Zdravko Mamić propucan u hercegovačkom zaseoku
Potpuno se slažem, i sa Šimlešom i s Ustavom koji propisuje da svako ljudsko biće ima pravo na život; bez ikakvog ‘ali’, bez obzira na to zove li se Papa, Pukanić ili Mamić. Znam da riskiram da i mene zahvati dio hejtanja koje se odmah sručilo i na Šimlešu. No teror na društvenim mrežama, najčešće pod krinkom anonimnosti, ne smije se ni odobravati ni prešućivati. A ova je medijska sačekuša i test za vlast i vježba na temu jednakosti svih pred zakonom. Baš me zanima hoće li policija na internetske prijetnje smrću reagirati jednako promptno kao i kad se prijetilo jednomu premijeru i jednomu biskupu.