Objavljeni su podaci o kretanju BDP-a za većinu zemalja EU za 2. kvartal ove godine. Još trebamo pričekati da doznamo i naš rezultat. Europi u prosjeku ide dobro, posebice ide dobro s nama usporedivim zemljama. Već smo navikli na rekordne stope rasta Poljske, ovaj put 5 posto. Ne smeta nas ni rast Slovenije od 4,6 posto, vjerojatno dvostruko brže nego mi, jer je susjedna država uvijek bila razvijenija od Hrvatske pa to možemo prihvatiti bez traume. Među rekorderima u EU je i Rumunjska s 4,1 posto rasta.
>>>Rumunjska bilježi najsnažniji rast gospodarstva u EU i eurozoni
No, kada je u pitanju Rumunjska nismo, bar ja nisam, bez malo zavisti. Posebno zato što je Rumunjska posljednja koja nas je pretekla u gospodarskom razvoju mjereno BDP-om po glavi stanovnika prema kupovnoj moći i ostavila nas na pretposljednjem mjestu u EU. Ne samo da nas je pretekla nego i dalje odmiče.
Statistika ne pokazuje pravo stanje stvari?
Neki se tješe da statistika ne pokazuje pravo stanje stvari i da je naš standard i dalje bolji. Moguće, ali dok ne nađemo bolje pokazatelje blagostanja neka ovo bude poticaj da se može bolje nego mi to radimo. Drugi pak kude rumunjski model rasta i pozivaju se na MMF i njegove kritike, a nedavno smo u Lideru mogli čitati kako je u studiji Ekonomskog instituta znanstveno empirijski dokazano da savjeti MMF-a nisu baš u interesu onih koji ih primaju.
>>>Miodrag Šajatović: Evo dokaza da su MMF-ovi savjeti izazvali pad, a ne rast stranih investicija
Prije godinu dana Rumunjska je ostvarila rekordni rast od 8,8 posto u 3. kvartalu, a u fokusu analitičara se našla i prethodni kvartal. Bilo je više analiza zašto je tomu tako, a među njima je bila i analiza mlađeg kolege Milana Deskara Škrbića na portalu Ekonomski lab pod naslovom: Što stoji iza rumunjskog ekonomskog čuda. Njegova analiza je najtemeljitija i najstručnija među objavljenima koje sam uspio vidjeti. Vjerojatno zato što je imao vrhunskog mentora. Ali kako se zna reći, vrag je u detaljima.
Rumunjska je tijekom 2009. provela snažna deprecijaciju domaće valute u kratkom vremenu. Nakon toga nastavljeno je slabljenje nacionalne valuta u prosjeku za oko 1 posto godišnje. Bila je to jedna od ključnih mjera rumunjske ekonomske politike u vremenu ekonomske krize.
U svojoj analizi rumunjskog ekonomskog čuda kolega Deskar Škrbić je nabrojao sve mjere ekonomske politike koje su poduzimane u Rumunjskoj od 2000. godine naovamo. No, nije spomenuo jednu mjeru na koju sam ja jako osjetljiv, a odnosi se na monetarnu odnosno tečajnu politiku. Spominju se samo „snažni deprecijacijski pritisci“ kao da je sve ostalo na pritiscima, a od deprecijacije ništa nije bilo. Rumunjska je tijekom 2009. provela snažna deprecijaciju domaće valute u kratkom vremenu, praktično devalvaciju, od oko 25 posto prema euru. Nakon toga nastavljeno je slabljenje nacionalne valuta u prosjeku za oko 1 posto godišnje.
Možda ta mjera stvarno nema ništa s rumunjskim gospodarskim čudom ili, što je vjerojatnije, predstavlja tabu temu domaćih mainstream ekonomista pa ju je bolje ne spominjati. Nezapažena sigurno nije mogla biti jer je bila ekstremna. Ali ja eto mislim drugačije, da je to bila jedna od ključnih mjera rumunjske ekonomske politike u vremenu ekonomske krize. Posebno to mislim jer je takva mjera, uz neke druge koje je provela Rumunjska, bila i dio mog prijedloga iz 2014. godine za brzi izlazak Hrvatske iz krize.
>>>Željko Garača: Planirane i projicirane stope gospodarskog rasta – neambiciozne i nerealne
Polazna mjera mog prijedloga je bila izmjena zakona o Hrvatskoj narodnoj banci kojom bi se vratila mogućnost drugačije monetarne, kreditne i tečajne, politike. Rumunjska nije imala taj problem jer njezin zakon o centralnoj banci nije tako rigidan kao naš koji je rigidniji i od statuta ECB-a. A tek provođenje monetarne politike!?
Od konkretnih mjera koje sam predlagao, a koje su najznačajnije i koje su slične mjerama provedenim u Rumunjskoj, izdvojio bih sljedeće: devalvacija nacionalne valute, smanjenje osnovne stope PDV-a, porezno rasterećenje gospodarstva i značajno povećanje novčane mase. Konkretnije, predlagao sam jednokratnu devalvaciju kune od 10 posto, a Rumunjska je provela praktično jednokratnu devalvaciju od oko 25 posto.
Smjanjiti PDV na 20 posto, povećati novčani masu za 60 posto
Predlagao sam smanjenje osnovne stope PDV-a s 25 na 20 posto, a Rumunjska je smanjila ovu stopu s 24 na 19 posto. Predlagao sam smanjenje parafiskalnih nameta u iznosu od 2 milijarde kuna godišnje ili ukidanje doprinosa za zapošljavanje, što je ekvivalentno 2 posto troškova rada, a Rumunjska je smanjila socijalne doprinose za oko 4 postotna boda. Predlagao sam povećanje novčane mase u srednjem roku od oko 60%, a Rumunjska je povećala novčanu masu za oko 100% u vrlo kratkom roku.
Povećanje novčane mase je većim dijelom povezano s visinom devalvacije, što predložene kod nas, što provedene u Rumunjskoj. Najžešće reakcije su bile da nas to vodi u hiperinflaciju, destabiliziranje financijskog sustava, vraćanje u komunizam i sl. Sve paušalno i demagoški. No, kada je Europska centralna banka započela ekspanzivnu monetarnu politiku, novčana masa je dodatno znatno povećana. U Hrvatskoj je to ukupno povećanje oko 100%, a u Rumunjskoj preko dodatnih 100%. Hiperinflacije i urušavanja financijskog sustava nije bilo.
Moja osnovna projekcija je bila rast od 5 posto, ali ona nije uključivala prošlogodišnji turistički bum i uobičajeni rast produktivnosti. S tim bi se izjednačili s Rumunjskom. Njenih 8 posto rasta je možda posljedica što su njihove mjere bile ekstremnije.
Kada je krenuo oporavak, Rumunjska je povećala javnu potrošnju za 10 posto u 2015. godini, a ja sam predlagao da se u 2016. trenutno udovolji starom obećanju vlasti zahtjevu sindikata javnih i državnih službenika za 6-postotnim povećanjem plaća, što je kasnije postupno i učinjeno samo zbog pritiska sindikata, što je ukupno bilo oko 0.5 posto BDP-a.
Fiskalni multiplikator ove konkretne mjere u Hrvatskoj je po mojim izračunima bio preko 8, što znači da bi dodatni deficit proračuna od 1 jedinice generirao 8 jedinica BDP-a što bi zapravo smanjilo udio javnog duga u BDP-u. U konkretnom slučaju, ceteris paribus, javni dug bi porastao za 0,1 posto, a BDP za 0,8 posto, a udio javnog duga u BDP-u bi se smanjio za oko 0,6 postotnih bodova. Možda nije najzdravije, ali liječi.
>>>Željko Garača: Čudnovati PDV – može li smanjenje opće stope PDV-a dovesti do povećanja cijena?
Nažalost, većina hrvatskih ekonomista je tvrdila da je taj multiplikator negativan. Osporio sam niz znanstvenih radova koji su to dokazivali jer je to naprosto nemoguće, a ni oni sami nisu mogli svoje rezultate teorijski objasniti. Ipak su ustrajavali. Da bi tu tezu obranili, pojedinci su koristili nedopuštene parametre u formulama za izračunavanje vrijednosti multiplikatora samo kako bi pokazali da ipak mogu biti negativni.
Radi li se o neznanju ili manipulaciji? To ipak uče studenti na 2. godini studija ekonomije. U biti je problem ipak bio širi i metodološke prirode zbog nekritičkog preuzimanja drugih istraživanja koja se uklapaju u ideološki okvir. No, u tome nisu bili sami. Njihovi rezultati su bili u skladu s onim što su u svojim istraživanjima iznosili MMF i većina europskih makroekonomista, ali prije otprilike 3 godine eksperti MMF-a su se javno ispričali jer su i sami uvidjeli i priznali da su napravili veliku pogrešku u procjeni veličine fiskalnih multiplikatora. Naši se još nisu ispričali.
Zaključivati da je ovakav rast Rumunjske, koji je danas među rekordnima, nezdrav i kratkoročan, nakon 18 godina, je u najmanju ruku cinično.
Rumunji su prošle godine ostvarili rast od 8,8 posto u 3. kvartalu. Moja prošlogodišnja izjava je bila da bi i mi imali takav rast da je primijenjen moj prijedlog. Za mnoge je to bilo u najmanju ruku bahato, ali ja to stvarno vjerujem. Moja osnovna projekcija je bila rast od 5 posto, ali ona nije uključivala prošlogodišnji turistički bum i uobičajeni rast produktivnosti. S tim bi se izjednačili s Rumunjskom. Njenih 8 posto rasta je možda posljedica što su njihove mjere bile ekstremnije.
Rumunji su već 2013. dosegnuli predkrizno stanje, a mi još nismo
Dok smo mi u krizi grcali u deflaciji i istovremeno vodili antiinflacijsku politiku, Rumunji se nisu bojali inflacije. Nije svaka inflacija ista. Ne vodi svaka inflacija u hiperinflaciju. Javni dug Rumunjske se povećao znatno manje nego kod nas i mnogo brže su izašli iz krize. Već su 2013. dosegnuli predkrizno stanje, a mi još nismo. Treba napomenuti da su i oni početkom krize slijedili upute Europske komisije i MMF-a i počeli provoditi politiku štednje, zloglasni austerity, ali su ubrzo vidjeli da je vrag odnio šalu jer je deficit proračuna premašio 9 posto, a javni dug se udvostručio u samo godinu dana pa su poduzeli suverenističke poteze. Otkazali su poslušnost tutorima i isplatilo se, a i nitko ih nije zbog toga kaznio.
>>>Željko Garača: Bez 2. mirovinskog stupa javni dug bio bi upola manji, a mirovine veće
Od 2000. godine Rumunjska je povećala svoj BDP mjeren u fiksnim cijenama za oko 100 posto, a mi za oko 40 posto. Zaključivati da je ovakav rast Rumunjske, koji je danas među rekordnima, nezdrav i kratkoročan, nakon 18 godina, je u najmanju ruku cinično. Možda iza te ocjene ipak stoji samo ugrožena mainstream pozicija.
Oni koji žive od izvoza, najžilaviji dio našeg gospodarstva i drže nas sve na površini, vape za promjenom tečaja. Tvrditi da je tečaj irelevantan za gospodarski razvoj i da je stabilan tečaj jedino ispravo rješenje što se i danas opetovano ponavlja od strane nekih „nezavisnih“ analitičara, ali i državnih institucija, je sarkazam. Ali nisu u pitanju samo izvoznici. U pitanju je cijela domaća proizvodnja koja je u 25 godina platila ogromnu cijenu sve do propadanja u ime stabilnosti tečaja i mainstream ekonomskih mišljenja.
Uvik kontra!
Autor: prof. dr. sc. Željko Garača