Ne očekujući ništa spektakularno, ipak znatiželjno otvaram netom objavljeni dokument Vlade, Nacionalni program reformi 2019. Izgleda mi vrlo poznato. Da bih se prisjetio prošlogodišnjeg dokumenta iste namjene, guglam i otvaram ponuđeni dokument. Izgleda mi vrlo poznato. Je li Google pogriješio? Radi li se o istom dokumentu. Ne, jedan nosi naslov 2018., a drugi 2019. Prelazim s dokumenta na dokument da bi ih usporedio i ubrzo više ne znam koji dokument je novi, a koji je stari. Je li u novom dokumentu izraz „reformska područja“ zamijenjen s „reformski prioriteti“ ili obrnuto? Moram se vraćati na naslovnicu da vidim godinu.
Stegovni postupak zbog plagiranja
Profesori su danas suočeni s velikim problemom plagiranja studentskih radova pa se moramo koristiti informatičkim alatima da to lakše otkrijemo. U ovom kontekstu moglo bi se reći da smo proveli reformu kontrole završnih i diplomskih radova. S tim iskustvom odlučim usporediti dva dokumenta dostupnim informatičkim alatima. Word kreira dokument usporedbe koji se crveni. To nije dobro. Puno je zajedničkog u dva dokumenta. Malo je crnog, novog. Da se radi o diplomskom radu morao bih pokrenuti stegovni postupak. Na sreću, ne radi se o studentskom diplomskom radu. Nažalost, radi se o vrlo važnom dokumentu za ovu zemlju i njenu budućnost.
Nisu reforme nego kontinuirane aktivnosti
Činjenica da se puno toga ponavlja u novom programu govori o neuspjehu provedbe prethodnog programa reformi. Nedovoljno je toga napravljeno ili se ne radi o reformama. Ne može se reći da nije ništa napravljeno, ali se postavlja pitanje jesu li to stvarno reforme ili se radi o nizu kontinuiranih aktivnosti koje treba stalno provoditi. Čini mi se da je u pitanju ovo drugo. Riječ reforma/reforme/reformi pojavljuje se u dokumentu oko 50 puta. Skoro polovica se odnosi na reformu obrazovanja. Ostatak je najvećim dijelom korišten u općoj sintagmi potrebe strukturnih reformi ili pak kada se spominje smanjenje poreza na promet nekretnina s pet na tri posto, to se pripisuje čak dvama krugovima porezne reforme. U ostalim segmentima se najčešće koriste riječi: unaprjeđenje, poboljšanje, povećanje, smanjenje i sl. Sve je to dobro, ali to nisu reforme.
Nepodnošljiva lakoća usporavanja
Ako se pak složimo da su to ipak reforme, one pripadaju tek trećoj, nižoj, razini mogućih reformi. O prve dvije razine reformi nema ni spomena. Prva je reforma ekonomskog modela i upravljanja nacionalnom ekonomijom. Druga razina je viđenje Vlade što je to uspješna ekonomska politika. Davno usvojeni okvir se suštinski ne mijenja, možda reducira. Ciljevi ekonomske politike ostaju isti, a okruženje se mijenja. Svijet se mijenja. Napuštaju se neki koncepti koji su donedavno bili neupitni. No, naša Vlada je zadovoljna iako je rast gospodarstva nedovoljan i još usporava. S nepodnošljivom lakoćom se pristaje na sve manje stope gospodarskog rasta koje su ionako premale i teško je biti optimist čak i da se cijeli program reformi provede.