Aktualno
StoryEditor

Željko Garača: Za britanski kaos kriv je Brexit, a ne monetarni suverenizam

05. Veljača 2019.

Suverena monetarna politika ima nekoliko osnovnih ciljeva: stabilnost cijena, osiguranje pune zaposlenosti i gospodarskoga rasta te stabilnost deviznoga tečaja. Monetarna politika u Hrvatskoj ima samo jedan cilj, a to je stabilnost cijena. Pri tome je stabilnost tečaja osnovni mehanizam ostvarivanja tog cilja. Da bi si olakšala ostvarivanje tog jedinog cilja, HNB inzistira na uvođenju eura. Uz još niz drugih razloga, hrvatska monetarna politika nije suverena. Monetarni suverenisti su ujedno i protivnici uvođenja eura pa su na meti mnogih zagovornika eura.

Osim otvorenog zagovaranja uvođenja eura neki ugledni nezavisni analitičari koriste i druge metode, što bi u Dalmaciji rekli od rebata. Povod pisanju ovog teksta je jedan takav članak koji se navodno bavi Brexitom, a kao usput se za britansku, navodnu, ekonomsku propast okrivljuje britanska ljubav prema funti te suverena monetarna politika, a sve na veliku žalost monetarnih suverenista. Izvjesno je da se Velika Britanija zbog Brexita nalazi u svojevrsnom rasulu te da se ispod toga valjaju zabrinjavajući ekonomski procesi. No, pogrešna je teza da su oni posljedica suverene monetarne politike. Oni su posljedica Brexita, odnosno preciznije, načina izlaska iz EU od kada je postalo vjerojatno da neće biti suvislog dogovora s EU.

U priču se uvlači većina profesora ekonomije koji se kunu da monetarna suverenost omogućava uspješnu borbu protiv krize, ali eto oni nisu u pravu jer ih stanje britanskog gospodarstva demantira. Želi se prikazati da je britanska monetarna politika pojačala gospodarske i političke probleme u proteklih desetak godina iako je školski provodila neortodoksnu monetarnu politiku u borbi s krizom. Navodni britanski problemi koje je uvjetovala suverena monetarna politika su: onemogućavanje svakog oporavka britanskog gospodarstva, previsoka inflacija te pad realnih plaća i standarda građana.

Sigurno nisam najpozvaniji da reagiram na ovakva pisanja, ali u izostanku drugih reakcija uzimam si za pravo braniti znanstveni dignitet kolega te osobni jer sam i ja u spomenutoj većini profesora. Kao i spomenuti analitičar i ja rado govorim kroz podatke, ali s drugačijim namjerama. Izostavit ću podatke za 2018. godinu jer ona nema veze s prethodnom ekonomskom krizom. Uzet ću 2007. godinu za baznu te pokazati što se dogodilo do 2017. godine kada utjecaj Brexita još nije bio značajan.

Ocjene o uspješnosti monetarne politike najbolje je donositi usporedbama sa sličnim gospodarstvima, ali s drugačijom monetarnom politikom. U ovom slučaju su to velika europska gospodarstva: Njemačke, Francuske, Italije, Španjolske te eurozone u cjelini. Njemačko kao najjače europsko gospodarstvo je priča za sebe pa će se izuzeti iz usporedbi. Talijansko je s druge strane tragičan primjer neuspjeha nesuverene monetarne politike pa je prelagan protuargument. Izvor narednih podataka je Trading Economs. S obzirom na istaknute probleme Velike Britanije, dobar indikator za usporedbu je BDP po paritetu kupovne moći izražen u dolarima. U 2017. godini u odnosu na 2007. Velika Britanija je ostvarila rast od 3,6, Francuska  2,3, a eurozona 3,1 posto. Španjolska i Italija još nisu bile dosegle razinu iz 2007. godine. Pri tome je udjel javnog duga u BDP-u Francuske 97, Španjolske 98, a Velike Britanije najmanje, 85 posto, ujedno ispod prosjeka eurozone. Što se tiče inflacije ona je u Velikoj Britaniji bila prosječno oko 2,2 posto što je malo iznad proklamiranog optimuma od dva posto. U istom razdoblju eurozona je imala prosječnu inflaciju od oko 1,4 posto, ali s dugim razdobljima deflacije i silnim trudom ECB-a da je približi onih optimalnih dva posto. Za mene nema dileme što je bolje, pogotovo kada se uzme u obzir stopa nezaposlenosti u Velikoj Britaniji koja je daleko manja nego kod promatranih zemalja eurozone, samo 4 posto. U isto vrijeme stopa nezaposlenost u Francuskoj je bila 9,1, Španjolskoj 13,5 te u eurozoni 7,8 posto. Uz to je Velika Britanija jedina uspjela smanjiti nezaposlenost u odnosu na 2007. godinu. U 2018. godini u 3. kvartalu britanski BDP rastao je 0,6 posto, a Njemački -0,2 posto. Ima toga još.

Teško mi je u ovome prepoznati katastrofalne posljedice suverene monetarne politike. Naprotiv. Umjesto zaključka jedno pitanje. Nije li eurozona izašla iz krize s dvostrukim dnom tek kada je počela primjenjivati neortodoksnu, pardon, nekonvencionalnu monetarnu politiku? SAD da i ne spominjem. Toliko od jednog profesora u ime onih koji zastupaju navodno krive stvari.

21. travanj 2024 16:43