|
Tri varaždinske gospodarske zone, podignute u posljednje dvije godine, počele su ubirati predviđeni profit, što danas osjeća cijeli grad. U očekivanju ovogodišnjeg Festivala grada i gradskih šetača, jedinstvenog Špancirfesta, grad je sav procvjetao - gospodarski i doslovno: na svim stupovima javne rasvjete, ali i na svim prozorima, postavljene su košare s bujnim, njegovanim cvijećem. Ali tri gospodarske zone koje već rade samo su poticaj za razvoj, jer Varaždin je nedavno ugovorio i najveću hrvatsku greenfield investiciju, Biotehnološki park, i time dokazao da je, kao nekadašnja prijestolnica, i danas prva konkurencija Zagrebu u privlačenju velikih projekata i visoke tehnologije.
Zakonske pretpostavke na kojima se temelji razvoj Varaždina su Zakon o slobodnim zonama i poticanje stranog ulaganja, izjavljuje Radimir Čačić, župan Varaždinske županije. Istodobno, prepreke su bile potpuni nedostatak bilo kakve promišljene politike koja bi olakšala opremanje zemljišta infrastrukturom, osobito energetskom.
Slovence iznenadio Biotehnološki park
- Stranim investitorima bilo je vrlo teško objasniti da trebaju platiti dio troška postavljanja trafostanica, a zatim ih prepustiti HEP-u - objašnjava Čačić. - Ulagači su bili spremni platiti isporučenu električnu energiju, ali ne i instalacije. A HEP naplaćuje svoju infrastrukturu kao da još nismo izašli iz socijalizma. Pretpostavka ulaganja u Varaždin bilo je ipak definiranje vlasničkih odnosa i jasno postavljanje vlasničke infrastrukture, naglašava Čačić. No strane tvrtke ne dolaze same i popunjenost Slobodne zone velikim izvoznicima rezultat je ulaganja u promidžbu Varaždina na sajmovima i u inozemstvu. Iako ističe da ne mogu biti zadovoljni stopom nezaposlenosti od 15 posto, Radimir Čačić predviđa da će za deset godina Varaždin biti najveći izvoznik jugoistočne Europe po stanovniku. Jedno od jamstava svakako je i Biotehnološki park, koji bi mogao snažno unaprijediti konkurentnost hrvatskoga gospodarstva, što je procijenila i Agencija za promicanje izvoza i ulaganja.
- Slovenci su zinuli kad su čuli da mi namjeravamo graditi biotehnološki park - prisjeća se gradonačelnik Čehok - jer imaju jaču farmaceutsku industriju od nas, a biotehnološkog parka nema od Beča do Atene. Nama pak biotehnološki park odgovara iz više razloga: koristit će se zemljište, počet će se graditi - jer ovim ugovorom mi smo sljedećih šest do sedam godina središte građevinskih aktivnosti - i zaposlit ćemo oko 5.000 mladih inženjera.
No, ugovaranje biotehnološkog parka svojevrsna je zaslužena nagrada za uspješnu realizaciju dosadašnjih velikih varaždinskih gospodarskih projekta - Slobodne zone Varaždin, Poduzetničke zone Jalkovec i Tehnološkog parka, pa gradonačelnik Čehok potvrđuje kako je Tehnološki park u promidžbenom smislu bio pretpostavka za ugovaranje Biotehnološkog:
- Nije nam sada više nužno tražiti ulaganja u proizvodnju koja će zapošljavati velik broj radnika, već trebamo razmišljati o perspektivnim granama i uslugama. A biotehnologija je trenutačno jedna od najperspektivnijih, visokosofisticiranih industrijskih grana.
Nagli razvoj Varaždina počeo je 2001. godine - uočavanjem nedostataka. Grad je okupio grupu eksperata koji su trebali oblikovati strategiju razvoja. Bitni nedostatak, uočeno je tada, bila je dosta nepovoljna industrijska struktura, s više od 20 posto tekstilne, kožarske i obućarske industrije.
- Prioritet nam je bio potaknuti rast industrijskih grana koje donose veću dodanu vrijednost. U pet godina sveli smo udjel tih industrija na manje od pet posto - objašnjava Čehok. - U dvije velike zone privlačili smo grane koje su trebale apsorbirati radnu snagu koja je ostala bez posla u Varteksu i kožarskoj industriji. Nešto se radne snage i prekvalificiralo, ali opet smo im trebali osigurati drugo zaposlenje. Strateška je odluka, dakle, bila dovesti metalsku i strojnu industriju, pa i potaknuti kožarstvo i tekstil. Ali umjesto odjeće, kožari i tekstilci danas u Slobodnoj zoni, u austrijskoj tvrtki Boxmark, šiju kožne navlake za autoindustriju, što osigurava nešto višu plaću i veću dobit. Kada su gradski čelnici utvrdili strategiju razvoja i dogovorili lokacije, krenuli su tražiti investitora. Dakako, ponijeli su i dokumente o otkupljenom zemljištu, sređenim vlasničkim odnosima i podatke o obrazovnoj strukturi radne snage u Varaždinu, s popisom gospodarskih grana koje bi ovdje mogle naći odgovarajuću radnu snagu. Kao što kaže Čehok, bilo bi suludo sve to trpati u grad, pa su Varaždinska županija i susjedna općina Trnovec Bartolovečki osnovali tvrtku Slobodna zona, na čijem je čelu bio tadašnji vijećnik Slobodan Mikac, danas pomoćnik ministra gospodarstva u Upravi za poticanje ulaganja i izvoz.
- Razmiljeli smo se po svijetu, od Njemačke, Skandinavije, Francuske i Italije do Austrije - priča Čehok. Samo traženje investitora potrajalo je tri godine. Prva je došla tvrtka BHS Corrugated, vodeći svjetski proizvođač strojeva za izradu valovitog kartona. Upravo su se vraćali s neuspjelih pregovora u Slavonskom Brodu, kad ih je jedan prijatelj uputio da zastanu u Varaždinu - pripovijeda Čehok. Ključni im je činitelj bila radna snaga. Željeli su zaposliti petero ljudi i pozvati ih u Njemačku da provjere mogu li postići njihovu normu i bili su spremni ući u investiciju pokaže li se da će otvaranje pogona u Hrvatskoj predstavljati manji rizik nego na drugim lokacijama. Radnicima su dali šest mjeseci da dostignu njihovu normu - naši su je postigli za tri mjeseca! Dakako, podigli su tvornicu, a sada grade već treću zgradu.
Potpuna izgradnja svih proizvodnih kapaciteta očekuje se do kraja 2008. godine, kad će godišnji izvoz biti veći od 500 milijuna eura, ističe direktor Krešimir Meštrić. Izvoznici su ovdje našli lokaciju za pogone zbog poreznih olakšica, neplaćanja poreza na dobit, carinskih usluga te jednostavne administrativne procedure.
Popunjena Slobodna zona
- U Zoni više nema prazne parcele i trenutačno je ovdje zaposleno 1.600 ljudi - kaže Jasmina Novak, zamjenica direktora Slobodne zone Varaždin. - Prema planu, do 2008. godine u Slobodnoj zoni zaposlit će se do 3.400 ljudi, što će nezaposlenost u Varaždinu sniziti ispod europskog prosjeka. Dosad je u Zonu uloženo oko 50 milijuna eura. Najveći investitor je austrijska tvrtka Boxmark Leather, jedan od najvećih proizvođača kožnih sjedišta za vodeće svjetske proizvođače automobila (BMW, Audi, Mitsubishi, Porsche i dr.), aviona (Airbus) i namještaja (Rolf Benz), koja planira zaposliti 2.500 radnika. Najveći domaći ulagač u Slobodnoj zoni Varaždin je tvrtka Gumiimpex-GRP d.o.o., koja namjerava uz 140 radnika, u novim pogonima za proizvodnju gumenih cijevi za američko i EU tržište, zaposliti još stotinjak inženjera i tehničara. Kao što kaže Jasmina Novak, s obzirom na to da je jedina velika realizirana greenfield investicija u Hrvatskoj, Slobodna zona Varaždin postala je prepoznatljivi brand koji i dalje privlači ulagače i znatiželjnike koji bi željeli poslovati sa Zonom ili pak primijeniti njen model uspješnosti i know howa. Istodobno sa Slobodnom zonom Varaždin, počela se graditi zona malog poduzetništva Jalkovec, namijenjena manjim poduzetnicima i kooperantima, za čiju je organizaciju, kao zamjenik gradonačelnika, bio zadužen Tomislav Bogović, danas savjetnik za lokalnu samoupravu. Tomislav Bogović kaže da kroz zonu dnevno prođe 100 kamiona.
Tehnološki inkubator
Treći gospodarski punkt je Tehnološki park, u kojemu je trenutačno 31 poduzeće, čije troškove subvencionira Grad - u prvoj godini 100 posto, a svake sljedeće godine tvrtke same pokrivaju 30 posto više troškova. Nakon pet godina u ‘inkubatoru’, mnoge će od njih biti dovoljno jake da samostalno pokrenu proizvodnju. Trenutačno je u Tehnološkom parku 90 zaposlenih.
Varaždin je svoje metalce zaposlio, a ostalim gradovima koji bi željeli slijediti njegov primjer Čehok poručuje da Hrvatskoj ne treba 100 slobodnih zona, kao što se najavljuje, već 20 centara koji će voditi Hrvatsku naprijed.
- Slobodne zone ne trebaju manjim mjestima, gdje radne snage nema - kaže Čehok. - Treba nam nekoliko dobrih zona u okolici Zagreba, u Sisku, Karlovcu, Koprivnici i Varaždinu, što se može postići ulaganjima od 400 milijuna kuna. I dakako, potrebna je veća koordinacija državnih tijela i aktivnost na sajmovima, kamo bi ministri trebali voditi gradonačelnike.
SLOBODNA ZONA VARAŽDIN
NASA i Lufthansa kao poslovni partneri
U varaždinskom pogonu njemačke tvrtke Zrinski Tehnologija mikronskom se preciznošću izrađuju metalni zglobni implantati, dijelovi za teleskope, kućišta za satove, dijelovi za sjedala zrakoplova ili pak za strojeve za obradu metala. Rade za Siemens, Lufthansu, NASU, America Airlines... Glodanje metala u komorama potpuno je kompjutorizirano, dimenzije metalnih dijelova programiraju se, a nakon toga je zadatak tehničara koji prate obradu metala samo izmjena metalnih poluga u glodalici. Svaki izrađeni metalni dio kompjutorski se precizno mjeri u prostoriji sa stalnom temperaturom. U početku rada tvornice, nekoliko je radnika naučilo raditi u pogonima tvornice Zrinski u Njemačkoj, kako bi kasnije mogli znanje prenijeti kolegama. Ivan Milovec je strojobravar, koji je u Zrinski prešao iz HŽ-a i sve što je potrebno za rad u Zrinskom naučio je u varaždinskom pogonu.
- Radimo s 25 radnika u tri smjene, a plan je udvostručiti broj zaposlenih - kaže direktorica Ines Lukman. - O primanjima dovoljno govori podatak da je početnička plaća 6.000 kuna, a radnici imaju i topli obrok, božićnice i zakonski određen broj dana godišnjeg odmora.
Kao što kaže Josip Kolarević, direktor tvrtke Strela, kojoj je Zrinski Tehnologija partner pri izradi metalnih dijelova za plastičnu stolariju, neki narodi uopće ne znaju raditi s metalom, primjerice Portugalci. Ali Hrvati su među najboljim metalcima na svijetu!
Na oglasnoj ploči na ulazu u tvorničku halu stoji nedavno pristiglo pismo koje je vlasnik Željko Zrinski uputio zaposlenicima hrvatskog pogona svoje tvrtke, koje svakako djeluje motivirajuće: vlasnik Željko Zrinski prenosi radnicima zahvalu i pozdrave zbog uredne i točne isporuke narudžbe koju im šalje partner - American Airlines.
Vjerojatno jednako motivirajuće na radnike tvrtke BHS Corrugated djeluje zrcalo koje ih dočekuje na ulazu u tvrtku. Ispod zrcala, naime, piše: 'Danas sam ja odgovoran za kvalitetu'. Na suprotnom zidu razglednice sa svih strana svijeta - Chicago, Kyoto, Toronto, Bruge...
- Te nam razglednice šalju naši montažeri koji putuju kako bi strojeve koje isporučujemo montirali kod naših kupaca - objašnjava direktor Ante Beljan. Tvrtka BHS Corrugated ima sjedište u Njemačkoj i također je svjetski poznati proizvođač strojeva za izradu valovitog kartona. Iz pogona u Slobodnoj zoni u Varaždinu trenutačno izvoze strojeva u vrijednosti 10 milijuna eura godišnje, za što 130 radnika radi prema potrebi i u dvije smjene. Većinom su to strojari i elektrotehničari školovani u Varaždinu, kojima je znanje stečeno u školi bilo solidna osnova za rad u BHS-u. Mario Malčec je računarski tehničar, kojemu je posao u BHS-u prvo zaposlenje, a upravo se priprema na put u Finsku s ekipom koja će montirati stroj koji upravo završavaju.
- Naši su inženjeri već počeli sami pronalaziti rješenja koja se mogu primijeniti na strojeve za izradu valovitog kartona, pa uskoro nećemo samo montirati već i konstruirati strojeve - objašnjava Ante Beljan. - Sljedeća razvojna faza mogla bi biti proizvodnja strojeva za izradu papira. Sirovina za strojeve koji proizvode valoviti karton je, naime, papirna traka, a nju proizvode ‘papir-mašine’, strojevi kojima je sirovina drvena masa. Nastavimo li se razvijati, možda ćemo jednom i mi ovdje proizvoditi takve ‘papir-mašine’.
Poput Zrinskoga i BHS Corrugated pakira sve svoje proizvode u kontejnere, koji se kamionima odvoze prema luci u Hamburgu, pa zatim brodovima na sve strane svijeta.
BIOTEHNOLOŠKI PARK
Varaždin je najbrže reagirao
Kao što kaže Petar Thür, član Uprave Biotehnološkog parka Varaždin, lokacija Brezje u Varaždinu odabrana je zbog blizine međunarodnoga i lokalnog aerodroma, autoceste, željeznice te visokotehnološkog okruženja. Biotehnologija, naime, donosi proizvodnje lijekova, cjepiva i industrijskih medicinskih pripravaka. Budući da je SAD velesila u biotehnologiji, plan je EU da je sljedećih godina pokuša dostići, jer biotehnologija je 2000. godine donosila 20 milijardi dolara, 2004. godine 40 milijardi dolara, a 2008. donosit će 80 milijardi dolara. Švicarsko-američki konzorcij odlučio je razviti biotehnološki park u južnoeuropskoj regiji, a Varaždin je izabran nakon pregovora u nekoliko gradova u Hrvatskoj.
- U Varaždinu smo u nekoliko dana postigli pomake za koje su nam drugdje trebali mjeseci - izjavljuje Petar Thür.
Biotehnološki park prostirat će se na 77.000 četvornih metara, a u sljedećih sedam godina zaposlit će oko 1.500 ljudi. U prve tri godine investirat će se 20 milijuna eura, a do kraja razvoja parka od 100 do 150 milijuna eura. Očekuje se da će Park u punom pogonu zapošljavati neposredno 1.500 radnika, a posredno još 500. Doprinos hrvatskom bruto proizvodu trebao bi biti 250 milijuna eura, odnosno 1,1 posto današnjeg BDP-a.
Američko-švicarski konzorcij krenuo je u investiciju s nekoliko čvrstih pisama namjere farmaceutskih kompanija iz Europe i SAD-a te s jednim sigurnim korisnikom iz Nizozemske, a zanimanje za lokacije u Biotehnološkom parku pokazao je i biotehnološki klaster hrvatskih tvrtki nedavno osnovan u Varaždinu.
TEHNOLOŠKI PARK VARAŽDIN
Fleksibilne tvrtke povezane sa školama
U sklopu Tehnološkog parka djeluje 31 poduzeće, a više desetaka poduzeća su vanjski članovi, kaže Andrija Petrović, direktor Tehnološkog parka Varaždin. Dok se u poduzetničkom inkubatoru (impulsnom centru) novim poduzećima nudi potpuni smještaj s popratnim sadržajima, tehnološki park, osim inkubatora, može sadržavati poslovne centre s poduzećima koja nisu u inkubaciji, laboratorije, institute te popratne institucije potrebne poduzetnicima. Andrija Petrović, objašnjava da je inkubacija poduzeća jedna od najvažnijih metoda za oživljavanje i prestrukturiranje gospodarstva. U SAD-u su se nakon 1990. godine ubrzano razvijale institucije koje 'inkubiraju' poduzetnike, i od tadašnjih 300 njihov je broj narastao na nekoliko desetaka tisuća. Slično su se u posljednjem desetljeću razvijale i europske inkubacijske institucije, ali budući da u tranzicijskim zemljama poduzetnički inkubatori nastaju sporo, razvijanje lokalnih mladih poduzeća koja se bave razvojem i primjenom novih tehnologija, što jamči visoku dodanu vrijednost, imperativ je za vlade zemalja u tranziciji.
|
