Cijela hrvatska farmaceutska industrija na meti sve zainteresiranijih preuzimača

Lani smo vodili prodaju Lukapsa, a Belupo je oduvijek bio zanimljiva meta. Investitori pokazuju veliko zanimanje za kupnju Farmala i Jadran Galenskog laboratorija te svih drugih tvrtki iz farmaceutskog sektora

Razgovarala: Dragana Radusinović
[email protected]
Foto: Željko Jelenski

Što je Hrvatska bliže ulasku u Europsku uniju, sve je razigranije i tržište preuzimanja i spajanja, što je po uzoru na druge zemlje koje su odnedavno članice Unije sasvim očekivano. Osim interesa u privatizaciji velikih državnih kompanija za mala i srednja poduzeća u privatnom vlasništvu povećava se i zanimanje inozemnih investitora. U intervjuu za Lider, Amerikanac litvanskog podrijetla, Jurgis Oniunas, suprug predsjednice Nacionalnog odbora za praćenje pregovora s EU i potpredsjednice HNS-a Vesne Pusić i vlasnik konzultantske kuće Ascendant Capital Advisors, uključene u mrežu od 36 konzultantskih kuća u svijetu koje se bave preuzimanjima i spajanjima, kaže da bi vlasnici tvrtki za koje postoji interes trebali razmisliti o prodaji, odnosno traženju strateškog partnera prije ulaska Hrvatske u EU.

• Ascendant Capital Advisors kao konzultantska je kompanija relativno nepoznat na hrvatskom tržištu. Koje su vam primarne djelatnosti?
- Naša su osnovna djelatnost preuzimanja i spajanja. Nema mnogo neovisnih konzultanata na tom području, posebno ne globalno umreženih poput nas. Mi smo dio grupacije IMAP, koja obuhvaća kompanije iz 36 svjetskih zemalja koje se bave preuzimanjima i spajanjima. Većina našeg posla odnosi se na prodaju tvrtki, a svaki projekt na kojem radimo prolazi kroz cijelu mrežu naših partnerskih kompanija koje predlažu potencijalne kupce tvrtke ili najbolje strateške partnere te nude svoje iskustvo na sličnim projektima. Imamo i mnogo eksperata u različitim industrijama. Kad je riječ o pitanju jesmo li poznati ili nismo, mislim da smo poznati u malom specijaliziranom krugu, ali slažem se da moramo više uložiti u imidž.

• Fokusirani ste na preuzimanja i spajanja u segmentu malih i srednjih kompanija.
-To je fokus u IMAP-u, ali često je problematično definirati što je malo i srednje poduzeće. Kriteriji prema kojima se definira veličina različiti su, pa je tako srednja ili čak velika tvrtka u Hrvatskoj zapravo mala tvrtka za europske razmjere. Ciljani je raspon vrijednosti transakcija koje radimo od pet do 15 milijuna eura, međutim, također radimo na nekoliko projekata manje vrijednosti, a mogli bismo raditi i na većim projektima zajedno sa svojim partnerima.

• Kakav je trend u posljednjih nekoliko godina kad je riječ o prodaji hrvatskih kompanija? Povećava li se zanimanje vlasnika za prodaju?
- Nismo primijetili da se zanimanje za prodaju povećava. Često primjećujemo da se vlasnici ne pripremaju za prodaju poduzeća. Prodaju ili udruživanje sa strateškim partnerom uglavnom smatraju nužnim zlom u slučajevima promjene situacije i uvjeta na tržištu. Neki pak žele prodati tvrtku kad je već prekasno i kad ima ozbiljne financijske teškoće, poput problema s likvidnošću. Tada, naravno, tvrtku žele prodati brzo, što je nemoguće.

• Što je razlog prekasne odluke o prodaji poduzeća?
- Mi radimo uglavnom s privatnim vlasnicima i iz iskustva mogu reći da je takvim vlasnicima koji su godinama gradili svoj biznis vrlo teško prodati ga. Za vlasnika ta tvrtka vrijedi više od novca i uvjeren je da i u novcu vrijedi više nego što kupac procjenjuje da je spreman platiti. To je i razumljivo, ali mnogi vlasnici ne shvaćaju još jednu bitnu stvar. Ne shvaćaju da uvijek treba imati dugoročni plan razvoja i uvijek biti spreman prodati tvrtku te je pripremiti za prodaju iako to nije trenutačni cilj.

• U kojim se industrijama povećava želja vlasnika za prodaju kompanija?
- Trenutačno su vrlo vrijedni internetski portali, što utječe na veći interes vlasnika takvih kompanija za prodaju. U posljednje smo vrijeme u internetskom sektoru imali nekoliko transakcija i u tijeku je prodaja nekoliko internetskih portala. Trenutačno se u procjeni vrijednosti takvih biznisa promatra situacija s češkim i baltičkim portalima čija je prodaja dovršena potkraj lanjske godine i početkom ove. Vrijednosti tih transakcija bile su od pet do devet do devet puta veće od njihova prihoda, što pokazuje velika očekivanja budućeg rasta tih portala. Ali nije jasno hoće li to visoko vrednovanje, odnosno spremnost kupaca da ponude velike iznose, dugo trajati.

• Što sve utječe na trenutačne visoke vrijednosti internetskih portala?
- Poljska tvrtka Asseco, primjerice, konsolidira tržište financijskog softvera u Istočnoj Europi, nedavno je kupila udjele u hrvatskim tvrtkama Logosu, našem klijentu, i riječkom Arboru. Asseco je sa svojim akvizicijama po regiji postao sedma najveća IT kompanija, a relativno je nepoznat. Tvrtke iz Indije i iz drugih brzorastućih ekonomija također traže svoje mjesto na europskom tržištu i pokazuju interes za hrvatska poduzeća. Mnogi su analitičari uvjereni da u internetskom sektoru upravo ulazimo u razdoblje u kojem će početi rasti prihodi od oglašavanja na internetu, koji su do sada uglavnom bili skromni. Optimizam koji proizlazi iz uvjerenja da smo pred prijelomnim trenutkom u kojem internet postaje profitabilniji prouzrokuje sve veće procijenjene vrijednosti internetskih kompanija.

• Na čemu se temelji taj optimizam?
- Možda ne samo optimizam nego i strah. Svi se izdavači mogu sjetiti scene iz filma Specijalni izvještaj (Minority Report) s Tomom Cruiseom u kojoj se vide elektroničke novine budućnosti. Prototip elektroničkih novina već postoji, stoga je moguće da za deset godina novine u papirnatom formatu više neće postojati. Upravo izdavačke kuće poput finsko-nizozemske Sanome pokazuju najveći interes za kupnju internetskih stranica. Drugi su zainteresirani investitori fondovi poput američkih fondova Intel Capitala ili Warburg-Pincusa, koji vide svoju ulogu u konsolidiranju manjih poduzeća koja će poslije prodati velikim izdavačima.

• Koji su negativni trendovi u tom procesu koje ste spomenuli?
- Mislio sam na svjetska financijska, bolje rečeno, bankarska tržišta, koja su preživjela veliki šok, i nije uopće jasno jesmo li vidjeli sve posljedice tog šoka. Neke od njih, koje već utječu na tržište spajanja i akvizicija, manja mogućnost kreditnog financiranja i veće kamatne stope za rizične projekte.

• Možete li nam reći nešto više o prodaji portala Net.hr, bivšeg Iskon.hr-a? Je li ta transakcija dovršena?
- Privodi se kraju, kupac je odabran i trenutačno se definiraju detalji ugovora. Konkurencija je bila iznenađujuće velika, čak je 18 kompanija potpisalo ugovor o tajnosti podataka i dobilo projektnu informaciju. Na kraju smo dobili čak osam neobvezujućih ponuda. Inače, u prosjeku je pet do šest zainteresiranih kupaca, a pristignu tri do četiri ponude. Ne mogu vam ništa više reći ponajprije zbog toga što postoji striktni ugovor o tajnosti, ali i općenito, jer protok informacija može ugroziti transakciju. To nam se dogodilo, na primjer, u procesu prodaje Fidifarma Atlanticu. Transakcija se odgađala nekoliko puta zbog protoka informacija i raznih špekulacija.

• Kakav je općenito interes stranih investitora za kupnju hrvatskih tvrtki? Raste li?
- Teško je generalizirati. Imamo nekoliko upita za različite vrste tvrtki preko IMAP-a i vjerujem da ćemo s nekima početi, ali nema ih mnogo. Interes za kupnju hrvatske tvrtke ovisi o tome ima li međunarodni kupac rupu u svojoj globalnoj mreži, odnosno za tvrtku će postojati zanimanje ako ona većoj kompaniji može nadoknaditi njezin nedostatak u Istočnoj i Jugoistočnoj Europi. U Hrvatskoj su, primjerice, u tom smislu zanimljivi neki specijalizirani sektori u građevinskoj industriji.

• Koji specijalizirani sektori?
- Ne bih o tome detaljno jer bih tako mogao ugroziti te projekte. Velik je interes za sektor koji u Hrvatskoj gotovo nije razvijen, a riječ je o službama čišćenja i održavanja uredskih prostora, što je uslužni biznis u građevinarstvu. Nažalost, taj se biznis kao niša u Hrvatskoj nije razvio, nisu ga razvijali domaći poduzetnici.

• Postoji li istaknutiji interes za kompanije iz sektora koji se razvijao?
- Kako da ne. Još vlada velik interes za tvrtke iz farmaceutskog sektora i sve se više povećava. Lani smo vodili prodaju Lukapsa, koji je kupila indijska kompanija ACG Worldwide, koja danas namjerava proširiti taj biznis u Ludbregu s dvije milijarde proizvedenih kapsula na 30 milijardi, čime će potaknuti i razvoj drugih poduzeća, ali i privući druge indijske investitore.

• Je li Belupo zanimljiva meta?
- Belupo je oduvijek bio zanimljiva meta, ali kako je dio Podravke, nismo se nikad njime bavili jer je država velik dioničar, a mi najviše radimo s privatnim vlasnicima. Ali investitori pokazuju veliko zanimanje za kupnju Farmala i Jadran Galenskog laboratorija te svih drugih tvrtki iz farmaceutskog sektora.

• Je li trenutak da te kompanije počnu razmišljati o prodaji?
- Prodaja možda i nije najbolja riječ. Možda bi bilo bolje govoriti o traženju strateškog partnera s većim financijskim i širim tržišnim i razvojnim potencijalom, da od tih tvrtki napravi nešto svjetsko, a ne tek regionalno ili lokalno. Trebale bi razmišljati o tome, a neke od njih vrlo ozbiljno i razmišljaju.

• Kada bi teoretski vlasnici trebali početi pripremati kompanije za prodaju?
- U trenutku kad poduzeće dosegne najveći potencijal, kad je etablirano i brzo raste. To je trenutak u kojem poduzeće ima najveću relativnu vrijednost jer je u uzletu. Vlasnici pak misle da je taj trenutak najlošiji za prodaju upravo zato što imaju mnogo potencijala. Uz to, bez obzira na to na kojem je stupnju razvoja poduzeće, globalna ekonomija također ima svoje cikluse koji utječu na vrijednost poduzeća i interes investitora. Ti su ciklusi dugi, najprije se mijenjaju u Americi, a promjena u Europu kasni.

• Koliko kasni?
- To je teško predvidjeti. U Americi je sada vjerojatno počela recesija. Koliko će biti duboka i koliko će trajati, nitko ne zna. U Europi se još toliko ne osjeća, ali postoje neki problemi, poput inflacije, koji bi mogli ozbiljno naštetiti ekonomskom rastu i tako, naravno, ekspanziji i konsolidaciji.

• Možemo li očekivati da će nakon ulaska Hrvatske u EU kod nas biti više preuzimanja i spajanja?
- Apsolutno. To pokazuju aktivnosti u drugim zemljama, primjerice Rumunjskoj i Bugarskoj. Uoči ulaska u EU aktivnosti su se umnožile jer je kompanijama postalo jasno da je tržište EU otvoreno i da moraju biti konkurentne, a to je promijenilo mnoga dotadašnja uvjerenja. Riječ je o promjeni mentalnog sklopa.

• Trebaju li vlasnici tvrtki u Hrvatskoj tražiti partnere, prodati tvrtke prije ulaska Hrvatske u EU ili trebaju čekati ulazak?
- Svakako prije ulaska u EU.

• Mislite da će tako postići veću vrijednost za svoje kompanije?
- Da, jer tako prodajemo potencijalnu, a ne već postignutu vrijednost. To je velika psihološka razlika.

• Onda i ne idemo u dobrom smjeru s obzirom na to da ste rekli kako malo vlasnika pokazuje interes za prodaju svojih kompanija i malo ih se za to priprema…
- Da, takav je generalni trend, ali najbolje se tvrtke i najbolji menadžeri pripremaju i znaju što rade.

• Ipak, generalni trend nije dobar...
- Nije. Većina će ipak čekati, a onda neće biti idealno, možda će čak biti i kasno. Prodaju poduzeća treba planirati i pripremiti ga za ulazak strateškog partnera, čak i ako to ne namjeravate napraviti u bliskoj budućnosti. Kad poželi prodati tvrtku, vlasnik ipak mora imati jasnu strategiju njezina razvoja, ali uvijek mora imati i strategiju za sebe odluči li se za prodaju. U tome je mnogo problema i često se susrećemo s time da vlasnici ne znaju što bi radili ako prodaju tvrtku. U Hrvatskoj sam od vlasnika milijun puta čuo da ih ne zanima novac jer ne znaju što bi s njime. Kažu da bi ponovno uložili u isto poduzeće, a onda ga se ne isplati prodati.

• Što je s tvrtkom Perpetuum mobile, već dugo traži strateškog partnera?
- To je kvalitetna tvrtka u kojoj je 'private equity' grupa SEAF, koja je već pri kraju svojeg investicijskog ciklusa i koja će, eventualno, morati prodati svoj udio i u Perpetuumu. Ne bih rekao da traje predugo jer je to jedna od onih transakcija u kojoj se nikomu ne žuri. Ta tvrtka posluje u specijaliziranom sektoru na IT tržištu i doista treba naći kvalitetnog partnera s kojim bi mogla napraviti sljedeći korak u razvoju.

• Koji je sljedeći korak u razvoju Ascendnt Capital Advisorsa?
- Mnogo razgovaramo s potencijalnim partnerima u Hrvatskoj i u inozemstvu. Razgovaramo i o ideji otvaranja ureda u Sarajevu, ondje smo već angažirani na velikom projektu. Privatni energetski sektor u BiH svakako ima mnogo mogućnosti, za što se također treba pripremiti. Zasigurno ćemo se potruditi da više ne budemo nepoznati.