Europa stavila na led zrakoplovni program trgovanja štetnim tvarima

Za razliku od oporezivanja kojima se zrakoplovnom sektoru oduzimaju financijska sredstva za istraživanje i razvoj, program trgovanja štetnim tvarima zrakoplovnim bi tvrtkama, kupnjom viška dozvola za emisiju štetnih tvari od drugih industrija, omogućio rast

Čak i kad bi Europska unija do 2050. upola smanjila emisiju štetnih tvari, to ne bi bitno utjecalo na njihovu koncentraciju u atmosferi ne učini li isto i ostatak svijeta, stav je EU

Piše: dr. sc. Ivan Mišetić
[email protected]

S porastom međunarodne trgovine i turizma, raste i zračni promet. Zrakoplovne tvrtke, članice Europske udruge zrakoplovnih prijevoznika AEA (Association of European Airlines), žele aktivno sudjelovati u brizi za očuvanje okoliša i još povećati svoj ekološki angažman. Budući da je zračni promet industrija s tendencijom rasta, njegov utjecaj na okoliš postaje vrlo važno gospodarsko, ali i političko pitanje. Na europske zrakoplovne kompanije otpada 0,5 posto emisije ugljičnog dioksida u svijetu. Iako taj postotak nije visok, europski zračni prijevoznici žele još više pridonijeti smanjenju emisije štetnih plinova - iz poslovnih, ali i iz etičkih pobuda.

Sve članice AEA usuglasile su se da žele omogućiti europskim građanima život u što manje zagađenu okolišu. Namjeravaju svaka u svojoj regiji aktivno sudjelovati u doprinosu zrakoplovstva gospodarskom i društvenom razvoju a da pritom ne ugrožavaju budućnost našeg planeta. Budući da cijene goriva imaju ogromni udio u operativnim troškovima zrakoplovnih tvrtki, u zajedničkom je interesu smanjiti potrošnju kerozina, a time i emisiju ugljičnog dioksida. Zrakoplovne kompanije, članice AEA, već su i prije Kyota dokazale da se znaju ekološki odgovorno ponašati.

Naime, tijekom proteklih 40 godina učinkovitost goriva porasla je 70 posto, emisija ugljičnog monoksida smanjena je 50 posto, a neizgorenih ugljikovodika i dima čak 90 posto. Također, nastoji se smanjiti težina zrakoplova te skratiti rute. Teži se i smanjenju zakrčenosti zračnog prostora kako bi i kašnjenja bilo što manje. Kao rezultat svih tih mjera gotovo je pola povećane potražnje za prometom uspješno zadovoljeno bez dodatnoga štetnog utjecaja na okoliš. Još u srpnju 2005. europska je zrakoplovna industrija usvojila politiku suzbijanja emisije štetnih tvari, koja utvrđuje sveobuhvatni pristup za rješavanje klimatskih promjena.

Taj pristup omogućuje tehnološki napredak putem istraživanja, poboljšanje infrastrukture te različite operativne mjere i gospodarske instrumente. Do 14 posto prihoda koje generira zračni promet ulaže se u istraživanja. Tehnološkim napretkom, boljom regulacijom zračnog prometa i drugim operativnim postupcima - primjerice izbjegavanjem zaobilaznih ruta i kruženja iznad zračnih luka - moglo bi se dodatno smanjiti izgaranje goriva za 8 do 18 posto. Također, prema nekim procjenama, sadašnje stanje pospješilo bi (za oko 7 posto) i stvaranje istinski jedinstvenoga europskog neba. A prema podacima Eurocontrola, europske organizacije za sigurnost zračne plovidbe (European Organisation for Safety or Air Navigation), ušteda goriva od samo jedan posto značila bi zapravo uštedu od 800.000 tona goriva na godinu.

Treba reći i to da zrakoplovni prijevoznici, zračne luke, kontrola zračne plovidbe i različiti drugi pružatelji usluga u zrakoplovstvu već desetljećima provode niz preporuka Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva ICAO usmjerenih na što manju potrošnju goriva i smanjenje štetnih plinova. Ali, kako pomiriti rast zrakoplovne industrije i odgovornost prema okolišu? Može li se to uopće? Jedan od odgovora na to pitanje mogao bi biti tzv. program trgovanja štetnim tvarima (Emission Trading Scheme – ETS). Za razliku od oporezivanja kojima se zrakoplovnom sektoru oduzimaju financijska sredstva potrebna za ulaganje u istraživanje i razvoj, program trgovanja štetnim tvarima zrakoplovnim bi tvrtkama, kupnjom viška dozvola za emisiju štetnih tvari od drugih industrija, omogućio rast.

Učinak bi bio dvojak. Pridonijelo bi se općem smanjenju industrijskog zagađenja, ali istodobno i poticao razvoj zrakoplovnih tvrtki. Kvalitetno osmišljenim programom moglo bi se utjecati i na smanjenje administrativnih davanja, a kupnjom dozvola potrebnih za razvoj zrakoplovne tvrtke istodobno ne bi povećale količinu štetnih tvari u okolišu. Ipak, budući da su klimatske promjene globalni problem, i regionalne se inicijative - poput programa trgovanja štetnim tvarima Europske unije - moraju promatrati u globalnom kontekstu. Europska komisija smatra da bi samostalna nastojanja Europske unije imala neznatni ekološki učinak, a pritom bi negativne gospodarske posljedice za europsku industriju mogle biti nesagledive.

Čak i kad bi Europska unija do 2050. upola smanjila emisiju štetnih tvari, to ne bi bitno utjecalo na njihovu koncentraciju u atmosferi ne učini li isto i ostatak svijeta. Stoga, smatraju u Europskoj uniji, učinkovito djelovanje iziskuje širok međunarodni angažman na temelju zajedničkih, ali istodobno i razgraničenih odgovornosti. U institucijama Europske unije počeo je i zakonodavni proces koji se bavi tom problematikom. Ključni je aspekt dugoročna dimenzija programa trgovanja štetnim tvarima i geografski opseg njegove primjene. Također, pažljivo se analiziraju mogućnosti i rizici.

A dok taj proces traje, AEA podržava nastojanja Europske komisije u uvjeravanju putnika da mogu letjeti bez grižnje savjesti koju bi mogli imati jer su, putujući zrakoplovom, i sami pridonijeli zagađenju okoliša. Naime putnici su, kao i šira javnost, izrazili zabrinutost da bi zrakoplovstvo moglo svojim negativnim učincima poništiti nastojanja koja su poduzele neke druge grane kako bi se smanjilo zagađenje. Na temelju porasta broja studija koje upozoravaju na negativni učinak zrakoplovstva zbog emisije štetnih plinova u atmosferu i povećanja efekta staklenika, šira je javnost apelirala na to da se nešto učini kako bi se riješio taj problem.

Klimatske promjene i fenomeni poput sve toplijih zima potiču sve širu međunarodnu raspravu o tome što se sve može poduzeti kako bi se negativni efekti zaustavili ili barem ograničili, a to pak povećava političke pritiske za regulatornim inicijativama koje bi i zrakoplovstvo uključile u programe koji potiču smanjenje emisije CO2. Nedvojbeno, to danas politički i gospodarski važno pitanje u Europi neće se zaustaviti na granicama Staroga kontinenta. Sasvim je izvjesno da će se ta politička i gospodarska rasprava prenijeti i u druge regije u svijetu.

U međuvremenu zrakoplovne tvrtke, članice Europske udruge zrakoplovnih prijevoznika AEA, sustavno nastoje zadovoljiti zahtjeve korisnika svojih usluga. Svjesne su da i njihovo preživljavanje ovisi o ispunjavanju očekivanja putnika. Stoga sve više tvrtki objavljuje i ekološke izvještaje, kojima dopunjuju svoja godišnja izvješća i u kojima obznanjuju poduzete mjere za daljnje poboljšanje rezultata postignutih u području zaštite okoliša.

Te mjere, nesumnjivo, zahtijevaju veliko zalaganje svih subjekata uključenih u zrakoplovni lanac. Zrakoplovne tvrtke, zračne luke, tijela za upravljanje zračnim prometom, proizvođači zrakoplova i zrakoplovnih motora, dobavljači goriva, nacionalne i lokalne vlade te svi drugi u tom lancu moraju željeti isto. Moramo udružiti sve svoje snage kako bismo, zajedno, očuvali ljepotu prostora na kojem živimo. Ako to uistinu učinimo, razvoj zrakoplovstva i odgovornost prema okolišu u budućnosti će ići istim smjerom.