Industrija i poljoprivreda bit će važnije od trgovine

Za novu je vladu najopasnije počne li ispunjavati mnoga predizborna obećanja, koja su 'teška' milijarde kuna, a nemaju pokriće u isplativosti

Razgovarali: Miodrag Šajatović i Marija Čekada
[email protected]
Foto: Dražen Lapić

Dok su u utorak popodne radne skupine koalicije HSS-HSLS-a, najpoželjnije hrvatske poslijeizborne udavače, i izbornog pobjednika HDZ-a u središnjici HSS-a u Zvonimirovoj ulici u Zagrebu pregovarale o poslijeizbornoj koaliciji, predsjednik HSS-a i župan Korpivničko-križevačke županije Josip Friščić davao nam je intervju ulicu dalje, u skromnom uredu županijskog HSS-a u Ulici kneza Mislava. Kao najpoželjniji koalicijski partner (u kombinaciji HSS/HSLS), Josip Friščić je iznenada postao zanimljiv i cijeloj poslovnoj zajednici u Hrvatskoj. U predizborno vrijeme pokazao je veliku spremnost da zagovara interese seljaka, ali to među poduzetnicima i menadžerima iz drugih djelatnosti izaziva pitanje hoće li to naštetiti njihovim interesima kad je o mjerama buduće vlade riječ. U razgovoru smo namjerno izostavili teme o zaštićenom ekološko-ribolovnom pojasu i sličnim stalno eksploatiranim pitanjima Friščiću i potražili odgovor hoće li se HSS u vladi baviti samo 'seljačkim' pitanjima, a ostale odluke prepuštati većinskoj stranci.

• Kako to da kao predsjednik HSS-a niste na pregovorima s HDZ-om?
- Predsjednici su se dogovorili da pregovori počnu, a program su osmislili stručni timovi s obiju strana. Njihov je sadašnji zadatak usuglašavanje, jer razgovor kojem bi prisustvovali predsjednici stranaka sveo bi se na političko ili kadrovsko usklađivanje. Programskim se usuglašavanjem trebaju baviti timovi koji znaju što je ostvarivo jer ja želim da koalicijski sporazum ima dinamiku, s jasnim rokovima ostvarenja i potrebnim sredstvima. To treba raditi struka. Kad ona to napravi, na red ponovno dolazi politika, sazivanje Predsjedništva, Glavnog odbora i realizacija potprograma. Sada tražimo partnera za ostvarenje svojeg programa. Ako to postignemo, ponovno sazivamo Glavni odbor, na kojem ćemo glasovati je li to ono što smo željeli.

• Stječe se dojam da su pregovori s HDZ-om zapravo već 90 posto gotovi.
- Tvrdim da nije tako. U pregovorima smo se usuglasili da su pitanja koje smo postavili upravo ona o kojima i ta stranka želi razgovarati. Recimo da je HDZ isto tako svjestan da je decentralizacija države prema nadležnostima lokalne i regionalne samouprave, ali i prema novcu koji onamo treba usmjeriti, nužnost i da je to zapravo sutrašnja platforma Hrvatske za izvlačenje novca iz pretpristupnih i strukturalnih fondova Europske unije. U pregovorima također želimo vidjeti gdje, tko i kada zatvara financijsku konstrukciju pri ulaganju u infrastrukturu. Treba ocijeniti jesu li važnije milijarde kuna za most ili plinofikaciju ili, pak, prioritet možda treba biti i vodoopskrba s obzirom na to da u Hrvatskoj ima na stotine općina u kojima nema ni metra vodovoda.

• Neće li decentralizacija sredstava omogućiti da se korupcija samo preseli s državne na lokalnu samoupravu prema sustavu 'gdje je više novca, tu je i više korupcije'?
- Što je novac dalje od onoga tko ga uplaćuje, to je veća mogućnost manipulacije njime. Kod nas se percipira da država tiska novac koji zatim Vlada i ministarstva raspodjeljuju županijama, a s tom sam praksom kao župan Koprivničko-križevačke županije jako dobro upoznat. Moje je stajalište: memojte nam davati, samo nam manje uzmite. Decentralizacijom ćemo istim novcem postići veću učinkovitost. To se pokazuje u mnogim ulaganjima na županijskoj razini, i to zato što su izloženija očima javnosti. Lokalna samouprava mora biti odgovorna za razvoj na svom području i treba joj dati namjenski novac za koji mora polagati račune.

• Koliko bi novca trebalo preseliti iz proračuna s državne razinu na lokalnu?
- Decentralizacija se neće ostvariti odjedanput jer za to treba postaviti i zakonsku regulativu, a proračun neće ići s jedne pozicije. To znači novac za određene standarde i infrastrukturu i dio za redovito financiranje. Mi želimo da svaka općina može financirati predškolski odgoj, sagraditi dječji vrtić. Zahtijevamo i naš je cilj da 20 posto poreznih prihoda ostane lokalnoj i regionalnoj samoupravi. S obzirom na to da danas ostaje oko osam posto, tražimo, dakle, otprilike dva i pol puta više. No i do sada je znatan dio tog novca završavao u lokalnoj samoupravi, ali samo nakon prolaska kroz državnu riznicu i ventile na kojima piše jeste li podobni ili niste, na koje morate čekati. Svi građani u Hrvatskoj imaju pravo na jednak standard bez obzira na to je li pobijedila ova ili ona opcija. Škole i vrtiće treba graditi prema tome gdje ima djece, a ne ondje gdje je pobijedila određena politička opcija. Lokalna samouprava mora biti nositeljica, a to ne može biti ne povećaju li se lokalni fiskalni kapaciteti.

• Budući da ćete puhati partneru za vrat, tko god on bio, hoće li se koalicija HSS-HSLS-a zadovoljiti ispunjavanjem svojih deset, dvadeset uvjeta, a prepustiti pitanje makroekonomske politike, vanjske zaduženosti, proračunskog deficita, privatizacije većinskoj stranci? Ili ćete i u tom dijelu željeti aktivnu ulogu?
- Upravo zato stalno govorim o koalicijskom sporazumu koji nije očitovanje partnera o deset, dvadeset tema koje smo mi nametnuli, nego o ukupnom djelovanju države. Nas zanima kako će se zaustaviti vanjsko zaduživanje i kako ćemo postići stopu rasta gospodarstva od zacrtanih sedam posto na temelju koje se onda može povećati izvoz, zaustaviti vanjsko zaduživanje te omogućiti javnu potrošnju na današnjoj razini, a zatim u pojedinim djelatnostima reformama i racionalizacijom povećati njihovu učinkovitost i ostaviti dio novca za razvoj.

• Kako to postići?
- Cilj nije provediv ako će se gospodarski razvoj određivati iz bilo kojega ministarstva - važna je uloga lokalne i regionalne samouprave. Među tri je gospodarske grane koje je koalicija HSS-HSLS-a pozicionirala kao pokretače rasta reformirana poljoprivreda, koja će jamčiti da će se 80 posto potreba za hranom proizvoditi u Hrvatskoj, jer za to postoje realni uvjeti. Druga je grana prerađivačka industrija, a treća turizam, koji će se nasloniti na domaću proizvodnju, jer je turizam na argentinskoj govedini, kineskoj svinjetini i čileanskom vinu za Hrvatsku trošak.

• Jeste li svjesni da do sada nitko nije pobijedio uvozni lobi u ovoj zemlji?
- U Europi je trgovina treći sektor po snazi, a u Hrvatskoj je dominantna. Dok je tu na prvome mjestu trgovina, u Europi je to prerađivačka industrija. Tako treba biti u Hrvatskoj. Iza prerađivačke industrije trebaju doći poljoprivreda i turizam, pa tek onda trgovina. Ako tako postavimo prioritete, ispravit će se mnogi negativni. Nema trošenja ne budemo li stvarali.

• No što ako je odnos vašega koalicijskog partnera, bez obzira na to hoće li to biti HDZ ili SDP, prema sektoru trgovine suprotan vašemu? Jeste li spremni razvrgnuti koaliciju i izazvati krizu vlade ili vam je važno da uz različite kompromise u koaliciji dočekate kraj sljedećeg mandata?
- Nisam za kompromis, pogotovo ako vidim da politika ide u pogrešnom smjeru.

• Što je po vama najveća ekonomska opasnost za buduću vladu sljedeće godine?
- Početi ispunjavati mnoga predizborna obećanja, koja su 'teška' milijarde kuna, a nemaju pokriće u isplativosti.

• To bi se moglo reći i za vaše obećanje od šest milijardi ulaganja u poljoprivredu.
- Naše ima pokriće. Nije to novih šest milijardi. Potpore i poticaji za poljoprivredu su oko dvije i pol milijardi kuna. Danas su potpore za poljoprivredu oko milijardu i 800 tisuća kuna, a 400 tisuća kuna bilo je osigurano za sušu. Pretpostavimo da suše sljedeće godine ne bude: za potpore poljoprivredi iz proračuna bi se izdvojilo dvije milijarde i 200 tisuća kuna. Taj iznos ne bi ugrozio proračun.

• Koje još opasnosti prijete budućoj hrvatskoj vladi?
- Nakon izbora povisila se komunalna naknada, poskupjeli su mlijeko i kruh, a dogodit će se i promjene u poreznom sustavu jer mi još, za razliku od zemalja članica Europske unije, imamo nultu stopu PDV-a na određene artikle. Svaka je zemlja kandidatkinja koja je ušla u Europsku uniju prije toga trebala promijeniti poreznu regulativu. Tko god bio ministar financija, sljedeće će proljeće morati uvesti minimalne porezne stope od pet posto na kruh, mlijeko i lijekove.

• Prema vašim stajalištima ispada da su u ovoj državi župani zapravo važniji od ministara.
- Pokazalo se da su na županijsko razini pomaci napravljeni ondje gdje je bilo jasnog cilja i kadrovskih potencijala. Dovoljno je otići u Međimurje i vidjeti kako je doista ondje. Varaždinska je županija pokazala koliko je važan župan kad je privukla greenfield investicije, otvorila bescarinsku zonu. Ništa od toga nije došlo samo, nego su lokalni ljudi pronalazili partnere i privlačili ulaganja. Takvi su primjeri Koprivničko-križevačka, u kojoj sam župan, Zagrebačka i Krapinsko-zagorska županija. Prema tomu, treba postojati inicijativa na županijskoj razini, a ne, kao na nekim područjima, samo čekati što će država dati.

• Što ste vi kao župan Koprivničko-križevačke županije napravili u proteklih sedam godina?
- Kad sam postao župan, bilo je 11.500 nezaposlenih, a danas ih je manje od 7.500 iako je u međuvremenu Podravka smanjivala broj zaposlenih. Višak ljudi amortizirale su nove, male i srednje privatne tvrtke. Gospodarstvo naše županije svake je godine raslo prema stopi iznad 10 posto i zato bi sedam posto, što se traži na državnoj razini, za moj kraj bilo usporavanje. Otvorilo se 75 novih farmi, poboljšali smo kvalitetu proizvodnje mlijeka, a u šest godina smo 40 posto povećali proizvodnju mlijeka: sa 104 na 146 milijuna litara mlijeka. Na županijskoj smo razini osmislili i financirali projekte, promijenili prostorno-plansku dokumentaciju da bi se farme moglo graditi i da, kad se počne ulagati, to traje mjesecima, a ne godinama, da se može što prije početi proizvoditi. S bankama smo dogovorili kreditne plasmane, subvencionirali kamatu, a njih specijalizirali u određene proizvodnje. Ako je moguće na jednome mjestu, moguće je i u cijeloj Hrvatskoj.

• Mislite li da biste jednako uspješan župan mogli biti i na 'problematičnim' područjima?
- Uvjeren sam u to. Svako područje koje ima jasno zacrtanu strategiju ima i perspektivu. Samo za usporedbu: za županiju kojoj sam na čelu znam što će se raditi za 20 godina. U županiji smo donijeli plan razvoja, osmislili mnogo projekata koje će se ostvariti i dobili inozemne partnere. Pomoć Zagreba tražimo iznimno.

• S obzirom na to da ste župan u Koprivnici, kakvo je vaše stajalište o budućnosti Podravke?
- Podravka stalno stoji na tri i pol milijarde kuna prihoda. Umjesto u prerađivača pretvara se u distributera trgovačke robe. U to se ja ne želim miješati jer tvrtka ima svoje dioničare koji se moraju zapitati kakva im je dividenda i Upravi moraju zadati ciljeve koliki profit treba ostvarivati kolikim volumenom prometa da bi oplemenjivali svoj novac. S današnjim sam se premijerom dogovorio da se Podravka ne pretvori u predizbornu temu jer ima strateško značenje za Hrvatsku, s čime se složio. Podravku ne treba na brzinu rasprodati. Ali Upravi treba postaviti zahtjev kako funkcionirati. Ako Vindija može rasti organski i biti profitabilna, ako to mogu Todorić i Agrokor, može i Podravka.

• Može. Ali Upravi vjerojatno treba dati slobodnije ruke.
- Ako to ne ide, onda, gospodo, zna se što treba činiti. U vrijeme kad sam bio član Nadzornog odbora, uspjeli smo samo jednim ugovorom u jednoj godini povećati efikasnost tvrtke za 16 milijuna.

• Vratimo se makroekonomiji. Za koliki ćete se proračunski deficit zalagati? HDZ je za nultu stopu.
- Bar u startnoj godini ne vjerujem da je na taj način moguće zatvoriti strukturu financiranja. Proračun bez deficita može biti cilj za, primjerice, četiri godine. U prvoj fazi nema mogućnosti izdašnijeg ulaganja u profitabilne investicije bez državne pomoći jer je gomilu toga 'ulupano' onamo gdje je to bilo politički podobno, a nikad se neće ekonomski opravdati. Iza ulaganja moraju biti jasne studije. U Hrvatskoj ima kapitala koji samo treba pravilno usmjeriti; za Hrvatsku ima interesa za ulaganje kapitala.

Ja svakodnevno kontaktiram s ljudima koji raspolažu milijardama eura i traže da se stvore određeni uvjeti da bi došli u Hrvatsku. No tu treba biti oprezan kad je riječ o zaštiti okoliša i poštovanju standarda jer nam prijeti opasnost da se određene industrije koje prema standardima više ne mogu biti u EU ili su vrlo skupe Uniji privremeno presele u Hrvatsku. Ne smije nam se dogoditi kao što je to bilo u Istri da se s jedne strane poručuje da je to odredište poželjno za turizam, a s druge se dopušta industrija koja to narušava. No, opet, bude li se slušala lokalna samouprava i istodobno radile dobre studije, to se neće događati.

• Imate li projekciju koliki bi udio vanjskoga duga u BDP-u bio na kraju mandata?
- Tu su različite projekcije. Dio ekonomskih stručnjaka tvrdi da današnji vanjski dug između 84 i 86 posto BDP-a nije opasan za zemlju u tranziciji koja ima jasne razvojne procese i koja još desetljeće u projekciji ne može ostvarivati nekadašnje volumene. Moje je stajalište da udio vanjskog duga u BDP-u ne bi smio biti veći od 80 posto, ali zasigurno nisam ja jedini koji će o tome prosuđivati.

• Da biste bili na strani seljaka, treba im dopustiti da se povise cijene njihovih proizvoda. Međutim, tako izravno utječete na džep radnika. Kako biste vi razriješili taj odnos seljaka i radnika?
- Ako je cijena mlijeka proizvođaču dvije i pol kune, a to mlijeko u trgovini stoji pet kuna, jasno je tko uzima dvije i pol kune. Ali jasno je odmah i gdje treba izvršiti pritisak da se to povećanje cijene ne osjeti na financijama radnika. U mom je kraju oduvijek vrijedilo mjerilo da za dva kilograma pšenice mlinar daje kilogram nulerice (bijelo brašno), a svatko tko je dao kilogram i pol nulerice, dobio je štrucu kruha od kilograma. Da to mjerilo primijenimo danas, kruh bi mogao biti 3,5 kune. No danas je sve to iskrivljeno.