Na 'plinskom vetu' Poljska se pokazala nezgodnom novom članicom Europske unije

Analitičari misle da nije kraj poljskim aktivnostima koje su, kao što je nedavno izjavio Barrosso, 'sve samo ne proeuropske'

Članice EU misle da si Poljska previše dopušta jer ozbiljno zaostaje u reformama koje trebaju smanjiti nezaposlenost i potaknuti privredni rast. Od Poljske su, navodi se u posljednjem izvješću, bile uspješnije čak i Bugarska i Rumunjska

Piše: Tea Franić

Prije točno šest godina Rusi su tražili i dobili sudjelovanje tadašnje petnaestorice u sklopu dugoročnoga strateškog energetskog partnerstva, i to u razdoblje od 20 do 25 godina. Još je tada Rusija predlagala gradnju dvaju plinovoda koji bi povezivali Rusiju, najvećega svjetskog izvoznika plina, sa zemljama Zapadne Europe. Tadašnji su protivnici ideje bili Ukrajinci, koji su tvrdili da ih Rusija pljačka prevozeći enormne količine plina preko njihova teritorija.

Jedna od zemalja koja je već tada imala rezervirani stav prema ruskim prijedlozima bila je i Poljska, koja danas ponovno kritizira njemačko-ruski sporazum o gradnji plinovoda ispod površine Baltičkoga mora, a koji bi zaobišao teritorij Poljske. Poljski ministar vanjskih poslova Sikorski izjavio je da se tu u pitanje dovodi njemačka predanost sigurnosti Europe i načela zajedničke vanjske politike. Visoki poljski dužnosnik usporedio je taj sporazum Berlina i Moskve sa sporazumom nacističke Njemačke i Sovjetskog Saveza iz 1939., kojim se podijelila i okupirala njegova zemlja.

- Poljska je osobito osjetljiva na dogovore koji joj se sklapaju iza leđa. To je tradicija Locarna, tradicija Molotov-Ribbentropa. Ne želimo reprizu toga - rekao je Sikorski aludirajući na sporazum o međusobnom nenapadanju koji su 1939. uime Hitlerove Njemačke i Staljinova Sovjetskog Saveza potpisali Ribbentrop i Molotov, što je dovelo do podjele Poljske između tih dviju sila.

Ili plinovod ili ukidanje embarga na izvoz hrane

Poljska i njezini susjedi tvrde da novi cjevovod smanjuje njihovu energetsku sigurnost, ali i ekološku ravnotežu u Baltičkome moru. Opasnost su tone kemijskog otpada koje je bivši SSSR nakon Drugoga svjetskog rata bacio u more, a zbog građevinskih će radova ponovno isplivati na površinu. Ipak, tu je ponajprije riječ o novcu. Poljska će, naime, biti na gubitku jer će nakon dovršenja plinovoda prijevoznu pristojbu ubirati Njemačka, a ne Poljska, Švedska ili baltičke zemlje. U obrani svojih interesa Poljska, kao nova članica, stalno postavlja neke svoje uvjete; tako je na posljednjem sastanku ministara vanj-skih poslova izjavila da neće poduprijeti mandat EU s Rusijom o novom sporazumu o partnerstvu ako se ne ukine embargo na uvoz poljskog mesa i biljnih proizvoda.

Članice smatraju da si Poljska previše dopušta jer ozbiljno zaostaje u reformama koje trebaju smanjiti nezaposlenost i potaknuti privredni rast. Od Poljske su, navodi se u posljednjem izvješću, bile uspješnije čak i Bugarska i Rumunjska, a populizam nove desne vlade ne obećava pozitivnu budućnost u vezi s reformama. Analitičari, među-tim, misle da nije kraj poljskim aktivnostima koje su, kao što je nedavno izjavio Barrosso, 'sve samo ne proeuropske'.

Čini se, međutim, da Europu očekuje prava mala poplava plinskih terminala. U planu je gradnja uvoznih terminala u Velikoj Britaniji, Francuskoj, Italiji, Španjolskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj, Turskoj i na Cipru. U toj utakmici najbolje kotira upravo Italija, čiji je cilj postati strateško područje svjetske trgovine metanom, pa je, osim osam terminala predviđenih za gradnju, planu dodala još dva, koja bi se treba-la nalaziti u Tršćanskom zaljevu.

Kako se osloboditi ovisnosti o ruskom plinu

Daljnji razvoj događaja nema samo jedan kraj. S obzirom na porast potrošnje plina u Europi i svijetu,ostale će zemlje, sva je prilika, povećavati svoj izvoz sukladno povećanju potrošnje. Među najočitijim kandidatkinjama izvoznicama spominje se Norveška, za koju se, misle analitičari, pretpostavlja da bi do 2010. mogla izvoziti 130 milijardi prostornih metara. Ako ostale europske zemlje, željne sigurne opskrbe energentima i smanjenja ovisnosti o ruskoj opskrbi, pozdrave takvu odluku - Norveška bi mogla zakoračiti u novu gospodarsku budućnost.

Osim Norveške, kao alternativni dobavljači plina spominju se i srednja Azija, Iran te sjeverna Afrika. Jedna je mogućnost upravo i prijedlog o gradnji plinovoda i terminala za zemni plin na jadranskoj obali, gdje bi se plin tankerima prevozio iz sjeverne Afrike i s Bliskog istoka.
Smatra se da će Rusija i u budućnosti ostati velik i siguran dobavljač plina. Ne napravi li se sve što je potrebno za neometanu opskrbu plinom, zemlje potrošači prijeći će na neki drugi izvor energije. Jedna od opcija mogao bi biti i ukapljeni plin ili LNG, prirodni plin koji se hladi na -163 stupnja Celzija radi smanjenja volumena, nakon čega se prevozi posebno projektiranim tankerima.

Takav je prijevoz vrlo učinkovit - samo jedan spremnik na LNG tankeru može sadržavati količinu plina dovoljnu za približno šestomjesečnu opskrbu grada od milijun stanovnika. No problem s LNG-om još su donekle veliki troškovi, veći od onih za klasične plinovode. S tim plinom Europa više ne bi bila ovisna o Rusiji jer bi se LNG mogao dopremati s Bliskog istoka, iz Južne Amerike ili bilo kojega drugog dijela svijeta.