I veliki govornik Ciceron imao je tremu, a strah od javnog nastupa javno su priznale zvijezde poput Barbre Streisand ili političari poput Ronalda Reagana. Kada strahujemo od javnog nastupa u medijima, na prezentaciji ili skupštini dioničara, bojimo se prije svega samih sebe
Trema je najjača na početku govora. Zato treba vježbati prve rečenice izlaganja kako bi se s lakoćom prebrodio početak. Pozitivne misli nužne su upravo u tom trenutku
Mozak je doista divna stvar. Počne raditi kad se rodite i ne staje sve dok ne morate javno govoriti. Rekao je to Mark Twain, veliki američki pisac. I čini se da je doista tako. Strah od javnog nastupa jedan je od najjačih ljudskih strahova. A kad se bojimo javnog nastupa, čega se ustvari bojimo? Ponajprije sebe. Možete se osramotiti, drugi mogu pomisliti da ste neznalica, da ne znate o čemu govorite, da niste dovoljno stručni za mjesto na kojemu ste. Možete stati usred govora, izgubiti nit, pogriješiti, zaboraviti što trebate reći.
Mogu vam se smijati, podsmjehivati se, mogu vas uopće i ne slušati. Još je Aristotel u svojoj Retorici strah definirao kao bolno sjećanje ili uznemirenost izazvanu zamišljanjem zla koje bi nas moglo uništiti ili nam prouzročiti patnju. Ali, nikada ne treba zaboraviti, i oni koji vas gledaju i slušaju jednako bi se osjećali na vašem mjestu. Niste jedini koji imate tremu. Jer, Mark Twain je zapisao i sljedeće: ‘Postoje dvije vrste govornika, oni koje su nervozni i oni koji lažu. I najveći govornici osjećaju strah prije javnog nastupa, i njima se znoje dlanovi, teško dišu, ostaju bez daha, pocrvene ili, pak, problijede, preznojavaju se, srce im ubrzano lupa, glas im podrhtava, baš kao i ruke, obaraju pogled, zastajkuju, griješe, usta su im suha, imaju probavne smetnje i oluju u trbuhu, drhte... Čak ni veliki rimski govornik Ciceron nije toga bio pošteđen. Strah od javnog nastupa javno su priznale zvijezde poput Barbre Streisand ili političari poput Ronalda Reagana.
Alati za borbu protiv straha i treme - Priprema i uvježbavanje javnog izlaganja - Bilješke kao čvrste točke govora - Opuštanje i razgibavanje (osobito ramena, vrata i lica) - Duboko disanje (dijafragmom) - Dubok i miran glas - Sveobuhvatan pogled (malo iznad očiju publike) - Vizualizacija i pozitivne misli - Topao čaj (opušta glasnice) ili obična voda
Trema je zapravo saveznik
Mala količina treme zapravo je dobrodošla, može čak biti i od pomoći, postati saveznik u javnom govoru. Upravo zbog toga što i drugi osjećaju taj strah, on nas čini ljudskijima, publika se poistovjećuje s nama, prepoznaje se u nama, suosjeća s nama. I time je već na našoj strani. Čim tako počnemo razmišljati, strah se smanjuje. A ta mala adrenalinska injekcija pomoći će da prezentacija, javni nastup budu bolji, uspješniji. Trema, dakle, pridonosi uspjehu i šarmu. Ljudi vas vole upravo zato što niste savršeni.
Ono što svakako treba imati na umu u vezi sa strahom od javnog nastupa jest da je on u većini slučajeva iracionalan. Kad stanete pred publiku i počnete govoriti, što vam se loše može dogoditi? Mi se doista ponajviše bojimo sebe samih, odnosno vlastita neuspjeha. Bojimo se, jer smo procijenili da je auditorij neprijateljski orijentiran prema nama ili ga možda ne poznajemo. Bojimo se kritike, pretjerane ili pak nedovoljne pozornosti publike. Bojimo se jer mislimo na dojam koji ćemo ostaviti, na važnost govora, strepimo od autoriteta koji sjede u publici. Na kraju, stojimo sami izloženi pogledima, a to nije nimalo lako.
Bitno je odrediti cilj
Prvi korak za smanjenje treme je priznati njezino postojanje, a magična riječ u borbi protiv straha od javnog govora je priprema! Odredite cilj svoga govora, razmislite što želite postići javnim nastupom. I zapišite to. Ta jedna, katkad i vrlo kratka rečenica može vas spasiti od mnogih spomenutih neugodnosti. Nemojte svoje izlaganje učiti napamet, radije pripremite bilješke na osnovi kojih ćete govoriti. Imate li pred sobom cijele rečenice, zaboravit ćete govoriti i počet ćete čitati, a nema dosadnijeg govornika od onoga koji čita. Uz to, bilješke će vam biti čvrste točke oko kojih ćete plesti govor i dat će vam sigurnost. Dakle, još jedan način da smanjite tremu. Kad ste govor pripremili, počnite vježbati. Kad ste završili s vježbanjem, krenite ponovno, a nakon toga opet sve završite vježbanjem. I tako nekoliko puta.
Izbjegavajte vježbanje pred zrcalom. Ako imate mogućnosti, snimite se i poslušajte snimku. Bolje ćete vidjeti što činite pa ćete tako i lakše ispraviti nedostatke. Od pomoći vam mogu biti i prijatelji ili kolege, govorite pred njima, i to će biti dobar trening za pravi nastup. Izmjerite vrijeme trajanja izlaganja kako ne biste bili prekratki i tako razočarali publiku ili, pak, predugi i dosadni. Zapamtite, dobar govornik prestaje govoriti kad ga publika najradije sluša.
Vizualizirajte. Zamislite situaciju u kojoj ćete govoriti: govor je uspješan, svi vam čestitaju, dobro su raspoloženi, vi ste zadovoljni. Recite sami sebi: Ovo je bilo dobro! Recite to naglas. Pozitivne misli mogu posve preokrenuti i promijeniti naše osjećaje, pa i osjećaj straha. Imajte na umu: publika vas je došla čuti, vi znate nešto što oni ne znaju, vi imate nešto što oni nemaju. Uz to, oni žele da vi uspijete. I, najvažnije, najveći dio vaše treme uopće ne primjećuju. Usredotočite se na poruku koju želite prenijeti, tako ćete zaboraviti na strah.
I hrabrost može postati navika
Prije javnog nastupa izbjegavajte - Razgovor o tremi - Coca-cola i gazirana pića - Hladne napitke - Slatkiše i čokoladu - Kavu (diuretik) - Cigarete - Alkohol - Lijekove za smirenje
Neposredno prije javnog nastupa razgibajte se i protegnite cijelo tijelo, osobito ramena i vrat, ali pazite na vratne kralješke, ne naginjite glavu previše unazad. Razgibajte i kružni mišić oko usana pojačanim otvaranjem i zatvaranjem usta. Ponavljajte vokale ovim redom: a, o, e, u, i. To će dobro činiti i vašoj dikciji. Govorit ćete razgovjetnije i manje griješiti. Dišite duboko, iz dijafragme. Duboko će vas disanje opustiti. Pripremite čašu vode koja će biti uz vas za vrijeme prezentacije. Možda vam neće trebati, katkad će vam biti dovoljan samo i pogled na vodu. Nemojte piti hladne ni gazirane napitke. Mlak čaj opustit će vam glasnice. Ali ne i čašica alkohola. Ili jednostavno pijte običnu vodu sobne temperature. Prije javnog nastupa izbjegavajte teško probavljivu hranu, ali nikako nemojte biti gladni. Trema je najjača na početku govora. Zato ponavljate prve rečenice izlaganja kako biste s lakoćom prebrodili početak.
Pozitivne misli nužne su upravo u tom trenutku. Autosugestija je moćan alat u bor-bi protiv treme. Sjetite se riječi Gottholda Ephraima Lessinga, njemačkog pisca i filozofa: ‘Mnogi griješe iz straha da ne pogriješe‘. S njime bi se složio i Aristotel koji kaže: ‘Ljudi osjećaju neustrašivost kad vjeruju da neće ni u sadašnjosti ni u budućnosti doživjeti neuspjeh, već, naprotiv uspjeh. Dakle, postanite neustrašivi, prestanite se bojati javnoga govora, jer baš kao i strah, i hrabrost može postati navika. Ne razmišljajte o tremi neposredno prije nastupa, nemojte o njoj niti razgovarati s drugima‘.
Što više nastupa, manje trema Ako ste u mogućnosti, dođite ranije u prostor u kojem ćete govoriti, provjerite tehnička pomagala, upoznajte se s prostorom. Na taj način nervoza može vrlo lako prerasti u entuzijazam. Neposredno prije govora nemojte pušiti i nemojte piti kavu, jer bi vam njezina diuretička svojstva mogla izazvati neugodnosti. Ne posežite za slatkišima i čokoladom, pokušajte izbjeći nagli porast šećera u krvi. Nemojte uzimati lijekove za smirenje i opuštanje, jer će efekt biti posve suprotan od očekivanog: oni će vas umrtviti i umanjiti za javni govor prijeko potreban entuzijazam i angažiranost.
Razvijajte i njegujte svoj glas. Duboki, prostrani glasovi mnogo su uvjerljiviji i moćniji, daju nam osje-ćaj snage, pridobivaju pozornost publike, što pozitivno utječe na naše samopouzdanje. Već spomenuto duboko disanje promijenit će kvalitetu vašega glasa. Kad počnete govoriti, nemojte gledati u smjeru autoriteta nazočnih u publici. Neka vam pogled bude sveobuhvatan, neka svatko osjeća da baš njega gledate. Dakle, gledajte sve, ali nikoga. To ćete postići ako pogled podignete malo iznad razine očiju publike. Susret s nečijim pogledom u tom trenutku može biti uznemirujući ili čak paralizirajući. Ako se zastoj ipak dogodi, okrenite ga u svoju korist! Ponovite ukratko o čemu ste govorili, postavite pitanje publici, ispričajte priču ili anegdotu. I na kraju, zašto ne, priznajte da imate tremu.
S vremenom će se strah i trema od javnog nastupa smanjivati. Iskustvo je najbolja lekcija koja će vas naučiti da je taj strah u najvećoj mjeri neutemeljen, da ga se, istina, nije moguće riješiti, ali, kad ga već ne možete pobijediti, možete ga doista učiniti svojim saveznikom.