Nismo mi preoštri - drugi su premekani prema Sanaderu

Lider je politički opredijeljen - zastupa interese svoga 'biračkog tijela', a to je poslovna zajednica
Piše: Miodrag Šajatović |
Investitori iz SAD-a htjeli bi kupiti HEP. Zar je strašno zapitati se treba li to Hrvatskoj? Ovoj zemlji trebaju ulagači koji će povećati hrvatski izvoz, a ne postati novi monopolisti na unutarnjem tržištu |
Bez namjere da se od nečega branimo, izgleda da je ipak potrebno odgovoriti na pitanja s početka kolumne. Ne bojimo se, jer smo uvjereni da su kritike utemeljene i nužne. Osim toga, s obzirom na to da je Ivo Sanader odabrao 'kancelarski' tip vođenja Vlade, u kojemu je on gazda, sve kritike na Vladine poteze logično trebaju ići na njegovu adresu. Po zapovjednoj odgovornosti. A što se tiče političke opredijeljenosti - naravno da smo se opredijelili. Zastupamo interese svojega 'biračkog' tijela - poslovne zajednice, koja ima pravo na maksimalno kvalitetnu vlast kako bi rast BDP-a u ovoj zemlji bio maksimalno moguć i dugoročno održiv. Što je pretpostavka rasta zaposlenosti i životnog standarda. Kad je o političkim strankama riječ, prema svima koji jesu ili će biti na vlasti primjenjivat ćemo iste visoke kriterije. Kad je o ovim kolumnama riječ, ne čini mi se da su imalo oštrije prema aktualnom premijeru nego što su to bile u vrijeme Valentića, Mateše ili Račana. Čak i u vrijeme tvrdog HDZ-a, u tadašnjem Poslovnom svijetu Večernjeg lista bilo je normalno biti vrlo kritičan prema potezima Vlade. Bilo je reakcija iz Banskih dvora, ali ih je tadašnji glavni urednik Branko Tuđen uspješno odbijao i puštao nas da radimo sukladno savjesti. Treba biti pošten pa reći da iz Vlade danas nema pritisaka da nešto ne objavimo ili da ublažimo stavove prema Ivi Sanaderu. Čini se da je dojam među čitateljima kako je Lider jako 'nabrijan' protiv premijera Sanadera posljedica i mekoće kojom se u većini drugih novina odnose prema aktualnom predsjedniku Vlade. Ako se i krene kritički prema potezima Vlade, 'udara' se na ministre i niže činovnike. Premijer ostaje pošteđen. Zašto je tome tako, znaju uredništva i vlasnici novina. Zanimljivo je da u slobodnom ekonomskom razmišljanju počinju predvoditi pojedinci s ranije konzervativne televizije. Pa tako Mislav Bago u Otvorenom dovede u pitanje aksiom kako je ekonomska budućnost zemlje bez oblačka i da nema nikakvih problema u tome što se građani zadužuju uz godišnju stopu od 20 posto! Pa onda drugi dan našu redakciju zovu pojedinci i propituju jesu li u pravu s obzirom na to da namjeravaju ući u veliko kreditno zaduženje. Držimo da prema svakom potezu svake vlasti treba pristupiti s dobrom novinarskom vjerom, ne osuđujući unaprijed. Ali jednako tako u svaki potez vlasti treba sumnjati. Pokažu li se sumnje neopravdanima - tim bolje. Nažalost, obično iza fasade postoji i naličje koje je namjerno skriveno ili se o njemu nije razmišljalo. Evo na primjer, vjerojatno je velika stvar što je Sanader od Busha dobio obećanje da Hrvatska 2008. ulazi u NATO. To će vjerojatno donijeti neke koristi, ali jednako tako i opasnosti. Odu li jednog dana hrvatski vojnici u Irak, pa nakon toga poraste opasnost od terorizma u vrijeme turističke sezone, moguće posljedice barem treba izračunati. I vidjeti kako nadoknaditi moguće štete. Jednako tako, zar bih trebao prijeći preko podudarnosti da premijer odlazi u SAD tjedan dana nakon što je izdao naredbu da se paket dionica Plive proda, slučajnosti li, od početka favoriziranom AMERIČKOM preuzimaču Barru? Krenuli su i signali da su Amerikanci zainteresirani za kupnju HEP-a. Zar je strašno zapitati se treba li to Hrvatskoj? Kupac bi postao monopolist na hrvatskom tržištu. Hrvatskoj trebaju investitori koji će graditi tvornice iz kojih će se izvoziti. Takav pristup mora imati svaki hrvatski premijer. I nećemo odustati od ocjenjivanja radi li u tom smjeru ili je spreman preskupo platiti političke ulaznice.
|
|
Kraj |