Novi, filipinski vlasnik već ulaže u poboljšanje riječkog terminala, ali njegovi će kapaciteti unatoč svemu za osam ili devet godina biti premaleni i neće se moći širiti. Luka Koper, koja je relativno blizu, počinje nadograđivati svoj terminal do kapaciteta od milijun kontejnera na godinu. Jadranska vrata imaju plan i spremna su sudjelovati i financijski.
razgovarao Marijan Banelli Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
U kolovozu ove godine dr. sc. Antonio P. Passaro službeno je imenovan direktorom Kontejnerskog terminala Brajdica, odnosno tvrtke Adriatic Gate Container Terminal (Jadranska vrata) koja će u iduće 32 godine upravljati riječkim terminalom. Vlasnik Jadranskih vrata filipinska je kompanija International Container Terminal Services, od početka godine koncesionar riječkog terminala. Passaro ima višegodišnje iskustvo u upravljanju lučkim terminalima u 13 svjetskih zemalja i uspješnoj provedbi razvoja malih terminala i ‘greenfield’-investicija. Radio je, među ostalim, u Haskoning Nederlandu, Liscontu, Eurokai/Eurogateu, Hutchison Port Holdingsu i Dragados SPL-u.
• Veoma ste iskusan i cijenjen stručnjak s više od 25 godina iskustva u upravljanju lukama, brodarstvu i logistici, radili ste u velikim svjetskim kompanijama. Što je presudilo u odluci da dođete u Rijeku?- Prije svega, ja nisam stručnjak, samo čovjek s godinama i iskustvom koje dolazi s njima. U mojim godinama prestar sam za izazove te stoga mogu reći da me Rijeka nije privukla kao izazov, nego kao prilika da sudjelujem i pomognem u razvoju luke s golemim potencijalom, zajedno s timom veoma kvalitetnih domaćih profesionalaca koji jednako vjeruju u mogućnosti svoje luke.
• Vaša matična kompanija International Container Terminal Services, Inc., jedna je od deset vodećih svjetskih kompanija u tom poslu. Možete li nas upoznati s njezinim poslovanjem? - ICTSI je operator kontejnerskih terminala koji posluje u 17 zemalja diljem svijeta gdje ima 23 terminala, od kojih su samo tri megaterminala, kapaciteta iznad milijun kontejnera na godinu. Tvrtka je, zapravo, našla svoje mjesto u preuzimanju malih terminala kojima se ne upravlja najučinkovitije i zatim se razvijaju do punog potencijala.
• Hrvatska ima dugu pomorsku i lučku tradiciju, ali novi svjetski trendovi nalažu i nove načine poslovanja. Kakva su vaša prva iskustva u radu na terminalu? Kako ste se prihvatili Rijeku i kako je Rijeka prihvatila vas?- U profesionalnom smislu počeli smo s reorganizacijom rada terminala, postavljanjem novih procedura i standarda koje Rijeka nikada do sada nije imala. To je izazvalo nemir na tržištu, što se moglo očekivati, no iznenadila je mogućnost ljudi da se prilagode novoj metodologiji te, prije svega, njihova spremnost da je prihvate i odmah rade prema njoj. Priznajemo da je naš tempo brži nego što je bio u Rijeci prije našeg dolaska, no bilo da je riječ o brodskim špediterima, vlasnicima robe, otpremnicima bilo vlasti, svi shvaćaju logiku naših poteza i potpuno surađuju, što također rezultira raznim pogodnostima za njih. Živio sam u 13 zemalja i 16 gradova prije dolaska u Hrvatsku. Kažu da sve loše stvari dolaze s dobrim razlogom, a ja sam imao nesreću da zbog zdravstvenih problema završim u riječkoj bolnici. Kao stranac i netko tko ne govori vaš jezik bio sam vrlo osamljen, no zbog reakcija ljudi i načina na koji su se odnosili prema meni, posebice medicinsko osoblje sušačke bolnice, s kojim sam jedva mogao prozboriti riječ, osjećao sam se kao kod kuće, kao da sam jedan od njih. Zbog toga ću im vječno biti zahvalan. Povrh toga, taj je grad među dva najbolja mjesta u kojima sam živio, a proputovao sam svijet...
• Upustili ste se ofenzivno u gradnju novih sadržaja na terminalu. Koliki je opseg tog ulaganja?- Kad smo preuzeli upravljanje terminalom, shvatili smo da mnogo stvari treba hitno poboljšati, ne samo da bi usluga bila bolja nego i da se podigne razina sigurnosti osoblja. To je bio naš prioritet i uspjeli smo u nakani da terminal učinimo sigurnim mjestom za rad. Zbog toga se moralo ulagati, ali ne samo novac - sve to ne bi bilo moguće bez ulaganja truda zaposlenika i njihove potpune suradnje u provedbi sigurnosnih standarda. Kad je riječ o novčanim investicijama, uložili smo u potpuno novu dizalicu za kontejnere, sedam novih tegljača i 13 novih prikolica te napravili nekoliko zahvata na uredskim prostorima i radionicama. Međutim, to je samo početak. Obvezatni smo na temelju svojega koncesijskog ugovora investirati 70-ak milijuna eura u 30 godina. Kako sada stvari stoje, taj će se novac uložiti u prvih pet godina. U planu je i nabava dva ‘postpanamax’-broda (brodovi koji zbog veličine ne mogu proći kroz Panamski kanal, nap. a.), obalne dizalice, 14 RTG i dviju RMG-dizalica te ostale prateće opreme. Planirano je i ponovno asfaltiranje luke, gradnja novih inspekcijskih prostora za Carinu i ostale službe te nadogradnja dizalica kako bi mogle prihvaćati veće brodove.
• AGCT je zbog povećanja prometa i manjka prostora radi gradnje novih područja na terminalu bio prisiljen provesti drastične operativne mjere kako bi se omogućila brza otprema brodova. Je li to utjecalo i koliko na razinu poslovanja terminala? - Istina, AGCT bilježi 10-postotno povećanje broja kontejnera u 2010. u odnosu na 35 posto prostora manje zbog gradnje novih molova, gatova i ranžirnog prostora. To je zahtijevalo ne samo dobro planiranje nego i postavljanje prioriteta. Odlučili smo da je najvažnije što brže otpremiti brodove, zbog toga smo morali otkazati neke poslove koji nisu bili dio osnovnog poslovanja terminala, kao što je kontejnersko dvorište (pohranjivanje, čišćenje i popravak kontejnera nap. a.).
• Cestovni prijevoznici mnogo očekuju od budućeg ustroja terminala. Što vi očekujete od njih i ima li kakvih nesporazuma s obzirom na to da ste sigurno promijenili dosadašnji način poslovanja?- Bez obzira na to odakle su prijevoznici, svi očekuju isto: da se njihov kamion brzo okrene i napravi što više ruta u danu. Blisko surađujemo s Carinom i otpremnicima i moram priznati da im se vrijeme rada veoma skratilo od našeg preuzimanja u travnju. Ipak, još ima mjesta za poboljšanja, što ćemo provesti na svojemu novom gatu na istočnoj strani terminala.
• Nakon ulaska u EU Hrvatska će imati status zemlje s vanjskim granicama EU (šengenske granice). Priprema li se vaš terminal, koji će imati najzvažniju ulogu u tome, za takav ustroj?- Europska unija i Schengen nisu iste stvari i mi u kontejnerskom terminalu nemamo mnogo veze sa Schengenom. U AGCT-u blisko surađujemo s Carinom na provedbi svih europskih pravila. Zadovoljni smo jer vidimo da su neka od tih pravila već primijenjena pa teret bez zastoja vlakom dolazi u npr. Budimpeštu i odlazi iz nje. Povrh svega, upravo se uvodi naš novi operacijski sustav koji bi trebao zaživjeti do kraja siječnja. To će pojednostaviti mnoge carinske aktivnosti jer se isti sustav primjenjuje u nekoliko zemalja eurozone.
• Hrvatski gospodarstvenici mnogo očekuju od povećanja prometa u AGCT-u, a političke strukture doživljavaju to kao nacionalni interes. Kakav razvoj predviđate toj djelatnosti?- Kao osoba s nešto iskustva mogao bih reći da je za razvoj Luke Rijeka prognoza sljedeća: vedro, ali s ponešto oblaka na obzoru. Naš terminal bit će popunjen za osam ili devet godina, pa se te postavlja pitanje: što onda? Kad netko dođe na vrh, samo je jedan put kojim nakon toga može poći, onaj prema dnu. Riječki terminal zapravo je malen terminal usred grada i relativno mu je blizu Luka Koper koja će početi nadograđivati svoj terminal do kapaciteta od milijun kontejnera na godinu. Tada će riječka luka izgubiti sve prednosti koje trenutačno stvaramo i postati obična dobavna luka. Nijedan velik brod neće se koristiti dvjema lukama u krugu od 80 km. Jedino je rješenje početi užurbano raditi na otoku Krku i tamošnjem projektu kontejnerskog terminala, u kojem smo spremni sudjelovati i financijski. Međutim, rad na njemu mora početi odmah. Hrvatska zavređuje biti ulaz u južnu središnju Europu. To nismo otkrili sada, tako je bilo stoljećima.