Arhiva

Šket prodao mesnu industriju, izvozit će vegetarijanske salame

Kad se u tisku pojavila prva vijest o tome da je mesna industrija Križevčanka kupila Improm, susjeda iz križevačkog predgrađa Cubinca, mnogi su pomislili da je riječ o tipičnoj novinarskoj zamjeni subjekta i objekta trgovanja

Križevčanka je preuzimanjem Improma osigurala mnogo veći opseg i kvalitetu proizvodnje te dobila provjerene brandove s važnim tržišnim udjelima

Piše i snimio: Krešimir Horvat

Mnogo bi logičnije bilo da je Improm, tvrtka u vlasništvu obitelji Šket, koja već godinama uspješno razvija brandove Gušti i Vegetariana, kupila Križevčanku. Naime, potonja je tvrtka podulje bila u gubicima, mijenjajući vlasnike i koncepte razvoja, a protekle se godine tek pokušavala vratiti na tržište, s obzirom na to da je krajem 2004. na šest-sedam mjeseci čak i potpuno prekinula proizvodnju.

Vijest je ipak bila točna. Suvlasnici Križevčanke, zagrebački građevinski poduzetnik Marinko Babić i u branši mesne industrije i trgovine afirmirani menadžer Stjepan Ljatifi, koji je postao i predsjednik Uprave, uspjeli su nagovoriti Damira Šketa da im proda svoj vrlo uspješni Improm. Bio je to jedini pouzdaniji način za dugoročniji opstanak Križevčanke s obzirom na to da je riječ o tvrtki koja se i sama nalazila u situaciji da su u njezine proizvodne linije potrebna prilična ulaganja. Nastala još 1920., Križevčanka je posljednje ozbiljnije investicije imala početkom devedesetih, kad je napravljena suvremena klaonica. No, postrojenja za polutrajne i trajne proizvode te konzerve prilično su dotrajala, zbog čega su postala usko grlo za ozbiljnije tržišne prodore, a i bez prave mogućnosti dobivanja brojeva za izvozne poslove.

Transakcija vrijedna 27 milijuna kuna?

Ljatifi se u toj situaciji našao u dilemi: ili žurno graditi nove pogone, što zasigurno nije jeftino ni kratkotrajno, ili kupiti već uhodanu tvrtku s tehnološki osuvremenjenim linijama. Križevčanka je preuzimanjem Improma zapravo postigla dvostruki cilj. Nisu osigurani samo mnogo veći opseg i kvaliteta proizvodnje, s obzirom na to da je tvornica u Cubincu stara samo 12 godina, nego su u paketu dobiveni i provjereni brandovi s važnim tržišnim udjelima.

O cijeni preuzimanja nijedna strana ne želi govoriti, ali neosporno je da je to u lokalnim okvirima važan posao koji može utjecati i na nova prestrojavanja na hrvatskom tržištu mesa i mesnih prerađevina. Navodno je riječ o 27 milijuna kuna, ali i u ugovoru je navedeno, kako su to potvrdili i Ljatifi i Šket, da se o tome u idućih godinu dana neće javno očitovati.

Improm je poduzetnički fenomen koji doista zaslužuje pozornost. Diplomirani ekonomist Damir Šket osnovao je privatnu tvrtku 1990. baveći se uvozom i izvozom, da bi četiri godine poslije zarađeni novac uložio u gradnju pogona za proizvodnju mesnih prerađevina. Bila je to prava greenfield investicija, za koju je morao uzimati i kredite, a svake je godine i reinvestirao dobit. Tako je Improm osigurao oko 3500 kvadrata proizvodnog i poslovnog prostora, od čega valja posebno spomenuti deset komora za proizvodnju trajnih salama s plemenitim plijesnima, kao i skladište zamrznute robe.

Kompletiran je i vozni park, u kojem trenutačno ima petnaestak hladnjača, da bi vlastita distribucijska mreža bila zaokružena predstavništvima u Rijeci i Splitu. Šket procjenjuje da su od 1994. u proizvodnju i distribuciju investirali oko 35 milijuna kuna. S druge strane, brojka od samo 80 zaposlenih potvrđuje da se u Impromu mogla održavati i visoka produktivnost. To ne bi bilo dovoljno bez visoke kakvoće proizvoda, koji na trgovačkim policama nikad nisu bili najjeftiniji, nego su tražili profinjenije kupce.

Brand Gušti, koji je zajednički naziv za 50-ak proizvoda, bio je od 1998. ojačan i brandom Vegetariana, kojim je obuhvaćeno 15-ak bezmesnih salama, burgera, narezaka i namaza. Uobičajeno je bilo da se svake godine izbaci bar pet novih proizvoda, a počelo se i s izvozom u susjedne zemlje. U tom je kontekstu bio iznimno važan certifikat ISO 9001, da bi upravo pri kraju bile i prilagodbe za HACCP, sustav za kontrolu kvalitete mesa, koji je i preduvjet za dobivanje izvoznog broja.

Sve se to odražavalo i na poslovne rezultate. Prihodi su stalno rasli, da bi u 2005. dosegli 52,9 milijuna kuna. Improm je u industriji hrane i pića prošle godine bio 75. hrvatska tvrtka. Kad je o dobiti riječ, tvrtka iz Cubinca, čini se, stoji i mnogo bolje. Prema rezultatima HGK-a za 2004. Improm je prema prihodima bio svrstan na 25. mjesto u županiji, da bi prema profitu bio deseti. Prošle se godine, koliko neformalno doznajemo, prema dobiti probio na visoko četvrto mjesto, dok je među mesoprerađivačima bio vodeći. Prema istom je kriteriju, u usporedbi s ukupnim prihodom, i u okviru hrvatske mesne industrije bio pri vrhu ljestvice.

Impron prodan na svome poslovnom vrhuncu

Zašto je onda Šket doslovno preko noći prodao taj poslovni biser? Zasigurno nije riječ o nekim prikrivenim dubiozama, ni o neriješenim imovinskim pitanjima. Šket je, s čime se slažu i neki analitičari, dobro procijenio da je Improm na svojemu poslovnom vrhuncu, odnosno da je upravo to najbolji trenutak za eventualnu prodaju. Tome je pridonijela i činjenica da se Šketova supruga Zdenka već ranije povukla s mjesta rukovoditeljice marketinga, a sinovi nisu pokazali interes da preuzmu sve njegove poslove. Kad je Križevčanka dala svoju unosnu ponudu, dvojbi više nije bilo. Zato je i cijeli posao ostvaren u samo nekoliko tjedana.

Konkretnije rečeno, Šket je zaključio da će pritisak trgovačkih lanaca na proizvođače s ciljem smanjivanja cijena i povećanja marža stalno rasti, a i da će se u sljedećim godinama još povećati konkurencija jeftinije inozemne robe, sukladno stupnju približavanja Europskoj uniji. U tim bi okolnostima sve manje prostora ostajalo za održanje dostignutoga tržišnog statusa ako se narasle kalkulacije ne bi prelijevale na kvalitetu proizvoda. A Šket tome nimalo nije sklon, svjestan da je to način za ubrzano gubljenje povjerenja kupaca.

Taj posao borbe za očuvanje pozicija, koji traži iznimno mnogo energije i živaca, ostavio je Ljatifiju, menadžeru sasvim drukčijeg kova, neki kažu i pravom 'buldožeru'. Predsjednik Uprave Križevčanke osoba je koja dubinski poznaje probleme mesne industrije, ali se i odlično snalazi u trgovini. O tom spoju dovoljno govori i njegova poslovna karijera. U PIK-u Vrbovec, gdje se zaposlio nakon fakulteta, prošao je niz radnih mjesta, zaključno sa šefom komercijale. Zatim je u Gavriloviću bio direktor prodaje, da bi odatle otišao za predsjednika ponovno oživljene trgovačke kuće Diona, što mu je, prema časopisu Profit, za 2004. priskrbilo i titulu menadžera godine.

Budući da zapravo živi u Križevcima, Ljatifi je prošle godine ušao u rizik preuzimanja i revitalizacije Križevčanke. Izvjesno je da Ljatifi ima jasnu viziju budućnosti danas ujedinjene tvrtke, koja bi u novim okolnostima mogla ostvarivati promet veći od 100 milijuna kuna, po čemu bi bila među deset najvećih hrvatskih mesnih industrija. Uvjeren je da će lakše pregovarati s trgovcima upravo zbog proširenja proizvodnog asortimana, jer Križevčanka, za razliku od 'elitističkog' Improma, raspolaže robom namijenjenom širem krugu kupaca. Zajednička će tvrtka utjecati i na smanjenje troškova, od administrativnih i režijskih pa do marketinških i transportnih.

Klaonica čeka sirovine i strateškog partnera

Najvažnije je, međutim, da se proizvodnja sa zastarjelih linija Križevčanke sada može potpuno prebaciti u Improm, gdje će se uskoro početi graditi još gotovo 1000 kvadrata pogona za trajnu robu bez plijesni i konzervi. Na staroj će lokaciji ostati samo klaonica, ali ona neće raditi dokle god se ne pronađe strateški partner koji će osigurati sirovine za rentabilno poslovanje. U svim tim prestrojavanjima u proizvodnji bit će mjesta za 120 radnika, s tim da je ugovorom do daljnjega zaštićen položaj onih u Impromu. Važno je pripomenuti da je Križevčanka počela ulagati i u tovilišta svinja kupivši četiri u ratu oštećene farme u Šušnjaru kod Petrinje. Ljatifi namjerava proširiti i prodajnu mrežu u kojoj je trenutačno 15-ak mesnica Križevčanke i nedavno kupljeno poduzeće Petrinja promet. Želi, dakle, zaokružiti ciklus od sirovinske osnove pa do prodaje da bi što manje bio ovisan o dobavljačima i trgovačkim lancima. l

Šket ostaje savjetnik još dvije godine

Među raznim kuloarskim pričama o tome zašto je iznenada prodan Improm spominje se i ona da se cijela obitelj Šket više ne želi baviti biznisom i da će se potpuno posvetiti proučavanju istočnjačke filozofije. Damir Šket to demantira i napominje da prema ugovoru zadržava pravo izvoza Vegetariane. Dakle, on će pokušati razvijati taj brand i lansirati ga u zemlje zapadne Europe, Srednjeg istoka, Ameriku, Australiju i Kinu. Međutim, proizvodnja, prodaja i distribucija Vegetariane za hrvatsko tržište i dalje ostaje u nadležnosti prodanog Improma. Uz to, Šket je ugovorom vezan da još dvije godine bude savjetnik tvrtke, da bi se olakšao prijelaz poslova na novog vlasnika. Kad je, pak, riječ o privatnim afinitetima, točno je da je obitelj Šket u Križevcima osnivač neprofitne udruge Centar za prirodno zdravlje, čiji je smisao u podučavanju relaksacije i oslobađanja od stresa.

Od iduće godine zajednička tvrtka pod jednim imenom

Budući da je slabiji kupio jačega, postavlja se i pitanje pod kojim će imenom tvrtka dalje poslovati. Poslovna logika govori da bi bilo primjerenije ostaviti Impromovo ime, jer je na tržištu i mnogo bolje pozicionirano, ali vlasnici konačnu odluku još nisu donijeli. Do početka iduće godine tvrtke će, prema Ljatifijevim riječima, još nastupati posebno, da ne bi previše zbunjivale poslovne partnere. Onda će jedno ime, vjerojatno ono Križevčankino, biti ugašeno. Indikativno je i to što Ljatifi već sjedi u Cubincu.

 Kraj

Lider digital
čitajte lider u digitalnom izdanju
vezani članci