Poslodavac može radniku koji je ispunio uvjete za prijevremenu ili starosnu mirovinu dokupiti razliku između mirovine koju bi dobio zbog ranijeg umirovljenja i one koju bi ostvario za puni radni staž
Piše: mr. sc. Marija Zuber, savjetnica-urednica u časopisu Računovodstvo i financije mzuber@rif.hr
U krizno vrijeme kada su potresima na tržištu pritisnuti i poslodavci i zaposleni, jedni u strahu da neće održati posao, drugi u strahu od otkaza, jedan od načina kako probleme riješiti tako da i zaposleni i poslodavac budu zadovoljni odlazak je u mirovinu. Naravno, ako radnik za mirovinu ispunjava uvjete.
Prema Zakonu o mirovinskom osiguranju muškarci stječu pravo na starosnu mirovinu kad navrše 65 godina starosti i 15 godina mirovinskog staža, a žene kad navrše 60 godina starosti i 15 godina mirovinskog staža. Prijevremena mirovina je za muškarce uvjetovana starosnom dobi od 60 godina i 35 godina staža, a za žene starosnom dobi od 55 godina i 30 godina mirovinskog staža. Pritom treba znati da je pravo na korištenje mirovine pravo o kojem odlučuje radnik, a ne poslodavac, te da činjenica da je radnik stekao uvjete za mirovinu nije opravdan razlog za otkaz ugovora o radu, pa i u slučaju kad to odgovara poslodavcu kao ugovornoj strani radnog odnosa.
Jedina iznimka od dobrovoljnog odlaska u mirovinu je slučaj kad su nadležna tijela vještačenja kod radnika utvrdila opću nesposobnost za rad, odnosno kad se utvrdi promjena u zdravstvenom stanju osiguranika koja se ne može otkloniti liječenjem, a ima za posljedicu trajni gubitak sposobnosti za rad. Ako se to dogodi, ni radnik ni poslodavac ne mogu odlučivati o eventualnom nastavku rada radnika na lakšim poslovima. Tada radni odnos radnika prestaje prema sili zakona, na dan primitka pravomoćnog rješenja o općoj nesposobnosti za rad.
Granica - 65 godina života
Kad radnik ili radnica navrše 65 godina života i 20 godina staža, radni odnos im prestaje prema sili zakona, osim ako se s poslodavcem ne dogovore drugačije. Propisana biološka granica od 65 godina jednaka je za žene i muškarce, neovisno o tome što prema važećim propisima žene mogu ostvariti pravo na starosnu mirovinu sa 60 godina života. Za prestanak radnog odnosa prema toj osnovi moraju biti kumulativno ispunjena oba uvjeta: 65 godina starosti i 20 godina mirovinskog staža. Primjerice, iako muškarac sa 65 godina starosti i 15 godina staža ispunjava uvjete za starosnu mirovinu, radni odnos mu ne prestaje prema sili zakona sve dok ne navrši 20 godina mirovinskog staža. Radnik koji želi ostvariti pravo na mirovinu najčešće s poslodavcem sklapa sporazum o prestanku radnog odnosa. Sporazum mora biti u pisanom obliku, a u njemu poslodavac i radnik ugovaraju datum prestanka radnog odnosa, ali i druga pitanja, kao što je primjerice razdoblje korištenja preostaloga godišnjeg odmora, obvezu poslodavca da radniku isplati otpremninu i druga pitanja. Ako poslodavac radniku isplaćuje otpremninu zbog odlaska u mirovinu, neoporezivo mu može isplatiti 8.000 kn. Sve iznad toga podliježe plaćanju poreza i obveznih doprinosa.
Stimulativne otpremnine
Rješavanje viškova zaposlenih često se provodi na način da poslodavac raspiše natječaj na koji se javljaju radnici koji dobrovoljno pristaju na prestanak radnog odnosa, uz isplatu većih otpremnina nego što bi ostvarili da se sporazum o prestanku ugovora o radu sklapa na inicijativu radnika. Poslodavac poziva radnike koji ispunjavaju uvjete za mirovinu, bilo starosnu ili prijevremenu, da umjesto korištenja zakonskog prava na rad do 65 godina starosti odu u mirovinu.
U mirovinu, pa opet na posao
Na neki način i nove olakšice za obvezna davanja idu na ruku onima koji žele ili moraju u mirovinu i poslodavcima. Naime, kako od 1. siječnja ove godine na drugi dohodak umirovljenici više neće plaćati obavezni doprinos za mirovinsko osiguranje, kojim se tereti primatelj dohotka, kao ni doprinos za zdravstveno osiguranje, kojim se tereti isplatitelja, postaju vrlo privlačni poslodavcima. Radnik koji je otišao u mirovinu tako može nastaviti povremeno raditi za svoga bivšeg poslodavca, što će poslodavcu biti jeftinije za doprinos, a umirovljenik će zaradom dopuniti svoju mirovinu.
Stimulativne otpremnine koje poslodavci u tom slučaju isplaćuju radnicima u funkciji su poticanja radnika da koriste stečeno pravo na mirovinu. Prema propisima o porezu na dohodak, neoporeziva otpremnina i u tom slučaju iznosi 8.000 kn po radniku. Isplaćuje li se otpremnina u većem iznosu, razlika je oporeziva porezom na dohodak i doprinosima za obvezna osiguranja, jednako kao plaća.
Dokup mirovine
Osim poticajnih otpremnina, poslodavac se može s radnikom sporazumjeti da mu dokupi razliku u visini mirovine zbog ranijeg umirovljenja, što je fiskalno privlačnije jer ne podliježe plaćanju poreza na dohodak ili plaćanju obveznih doprinosa. Dokupom mirovine se radniku koji je ispunio uvjete za prijevremenu ili starosnu mirovinu i koji to pravo počinje koristiti dokupljuje razlika u visini mirovine između svote na koju ima pravo prema Zakonu o mirovinskom osiguranju i visine mirovine koju bi ostvario da je radio do određene životne dobi i/ili do ostvarivanja određenoga mirovinskog staža.
Dokup mirovine se ne ostvaruje preko Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, već sklapanjem ugovora s izabranim mirovinskim osiguravateljem. Radniku se temeljem takvog ugovora garantira doživotna isplata razlike mirovine, pa on nije na gubitku zbog ranijeg umirovljenja.
Otpremnine za uvjetovan otkaz
Poslodavac može radniku otkazati ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga onda kad za određenog radnika više ne može osigurati obavljanje poslova na radnom mjestu za koje je sklopio ugovor o radu ili na drugom odgovarajućem radnom mjestu. Poslovno uvjetovani otkaz uvijek je posljedica organizacijskih promjena, tehnoloških inovacija ili ekonomskih teškoća u poslovanju koje uvjetuju smanjivanje broja zaposlenih. Ako poslodavac zbog poslovno uvjetovanih razloga u razdoblju od 90 dana namjerava otkazati najmanje 20 ugovora o radu, dužan je izraditi program rješavanja viška radnika.
Poslodavac koji otkazuje ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanog razloga mora računati s obvezom isplate otpremnine radniku. Prema Zakonu o radu, visina otpremnine ovisi o godinama rada kod tog poslodavca i za svaku navršenu godinu iznosi trećinu prosječne bruto plaće radnika ostvarene u prethodna tri mjeseca, a najviše šest plaća. Ako je u kolektivnom ugovoru koji obvezuje poslodavca, pravilniku o radu ili možda u posebnoj odluci poslodavca pravo na otpremninu određeno u većem iznosu, poslodavac radniku duguje taj veći iznos.
Neoporeziva svota otpremnine zbog poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu iznosi 6.400 kn za svaku navršenu godinu rada kod poslodavca. Porezni propisi ne ograničavaju najvišu svotu neoporezive otpremnine. Radniku se za 30 navršenih godina rada kod istog poslodavca može isplatiti neoporeziva otpremnina za otkaz u iznosu od 192.000 kn, a za 40 godina rada kod istog poslodavca u iznosu od 256.000 kn. Ako se otpremnine isplaćuju u svotama većim od neoporezivih iznosa, razlika se oporezuje kao plaća.
