Vjesnik daruje novinsku dokumentaciju Državnom arhivu

Preuzimanje je uvjetovano dvama uvjetima: da Arhiv od Vjesnika zajedno s dokumentacijom preuzme i 14 zaposlenih te da mu se nadoknade 3 milijuna kuna za nedavno nabavljenu opremu i softver

Piše: Ivica Grčar
[email protected]

Franjo Maletić, predsjednik Uprave Vjesnika d.d., dopisom je predložio Hrvatskom državnom arhivu da 'bez naknade' preuzme novinsku dokumentaciju arhiviranu u Vjesniku.

Preuzimanje je uvjetovano 'samo' dvama uvjetima. Prvi je uvjet da od Vjesnika zajedno s dokumentacijom Arhiv preuzme i 14 zaposlenih, a drugi da se Vjesniku d.d. nadoknade 3 milijuna kuna za nedavno nabavljenu opremu i softver.

Predsjednik Uprave Vjesnika d.d. posebnim je dopisima o prijedlogu preuzimanja obavijestio i Vladu te nadležne ministre Dragana Primorca, ministra znanosti i obrazovanja, i Božu Biškupića, ministra kulture.
No do danas na prijedlog o preuzimanju Vjesniku nije odgovoreno ni iz Hrvatskog državnog arhiva ni iz Vlade ni iz ministarstava kulture ili znanosti i obrazovanja.

U dopisu o prijedlogu preuzimanja, međutim, pogrešno se navodi da Vjesnik ustupa 'svoju arhivsku građu'.

Nije to arhivska građa samo današnjeg Vjesnika d.d., nego nekadašnjeg velikog novinsko-izdavačkog i štamparskog poduzeća Vjesnik.

A to znači da se radi o arhivskoj građi zapravo cjelokupnog hrvatskog tiskanog novinarstva, a ne samo lista Vjesnik (manji broj listova u Hrvatskoj koji u proteklih pola stoljeća nisu bili u sastavu NIŠPRO-a Vjesnik također su se skupljali i obrađivali u toj novinskoj dokumentaciji).

U dopisu o prijedlogu preuzimanja zanemaruje se i činjenica da se ne radi samo o arhivskoj građi nego i o jedinoj novinskoj dokumentaciji u Hrvatskoj koja je funkcionirala kao javni servis.

U prijedlogu preuzimanja tek se neizravno spominje funkcija 'javnog servisa' u rečenici u kojoj se navodi da se 'godišnje za djelatnost novinske dokumentacije kao javnog servisa troši oko dva milijuna kuna, dok se prosječni prihod ostvaruje u iznosu od samo milijun kuna'.

U nekoj od pretvorbenih raspodjela ta novinska dokumentacija nakon 1991. pripala je današnjem Vjesniku d.d. Današnji Vjesnik d.d., za razliku od nekadašnjeg velikog poduzeća, ne može i ne treba financirati novinsku dokumentaciju koja djeluje kao javni servis, osim kao jedan od mogućih korisnika.

Zbog toga bi pretvorbenu zabludu o tome da se radi o 'arhivskoj građi lista Vjesnik' trebalo hitno ispraviti i osloboditi Vjesnik d.d. gubitka od milijun kuna godišnje.

Novinska dokumentacija osnovana je 1964. za potrebe svih tadašnjih izdanja NIŠPRO-a Vjesnik, odnosno svih medija u Hrvatskoj. U dokumentaciju su pri osnutku uvršteni i arhivi ratnih i predratnih redakcija, uglavnom kao zbirke kompleta: Novosti, (tadašnjeg) Jutarnjeg lista, Hrvatskog naroda i drugih.

Na temelju propisa o zaštiti arhivske građe Historijski arhiv u Zagrebu u dva je navrata, 26. studenoga 1991. i 22. srpnja 1994. donio rješenja o mjerama zaštite novinske dokumentacije upozoravajući na probleme.

Oba puta upozoreno je da ne postoji popis kompletne građe, zbog čega ne treba isključiti ni mogućnost da je dio građe u pretvorbenim raspodjelama otuđen. Izdvajanjem jednog ili više dijelova građe iz cjeline onemogućuje se korištenje preostalog dijela dokumentacije.

U izvještaju Željka Hodonja, rukovoditelja novinske dokumentacije, upućenom Upravi Vjesnika d.d. 27. siječnja ove godine naglašava se i da je u razdoblju nakon 1991. bilo pokušaja vanjskog preuzimanja dokumentacije: 'posredstvom REMAN proposala, međunarodno financiranog projekta, što je nakon upozorenja nadležnih državnih organa tadašnja Uprava Vjesnika d.d. spriječila, te SC Agencije (sljednik je PRESS CUT-a), što je spriječio Jure Ivančić, tadašnji direktor RJ Vjesnik usluge'.

U izvještaju se spominje da je bilo još pokušaja vanjskih preuzimanja, ali se ne navodi konkretno tko je to pokušao učiniti i kada, već samo da je ta preuzimanja 'Uprava Vjesnika onemogućila uz naputke državnih institucija'.

U izvještaju se naglašava i da je u srpnju 2004. početa modernizacija novinske dokumentacije kako bi baza podataka bila dostupna na internetu. U listopadu 2005. navodno je organizacijski bio pripremljen izlazak na internet, ali je Uprava Vjesnika d.d. privremeno zaustavila realizaciju projekta modernizacije novinske dokumentacije.

Franjo Maletić o tome kaže:
- Nakon 1990., kad se raspao dotadašnji sustav Vjesnika i nakon što je u pretvorbenoj preraspodjeli novinska dokumentacija pripala listu Vjesnik, smanjen je broj novina koje se pohranjuju u novinskoj dokumentaciji. A onda je 1999. novinska dokumentacija zajedno s listom Vjesnik ušla u sustav Tiskare, koja je do tog trenutka funkcionirala tržišno, a tim je spajanjem dobila list Vjesnik koji nije tržišno isplativ zajedno s novinskom dokumentacijom koja također nije tržišno isplativa.

I tako se dogodilo da tiskarska proizvodnja financijski treba servisirati list Vjesnik i novinsku dokumentaciju, odnosno javni servis. Zbog pogrešnih ambicija da se revitalizira nekadašnji veliki Vjesnikov sustav otišlo se u pogrešnom smjeru, pa je, umjesto da se poduzeće nastalo spajanjem zove Hrvatska tiskara, nazvano Vjesnik premda je Hrvatska tiskara zapravo jedina ostvarivala dobit.

Zaposlenici u Tiskari brzo su shvatili da se, umjesto da se investira u njihov razvoj i tehnološku modernizaciju, pokrivaju gubici lista Vjesnik i novinske dokumentacije.

Kad sam 2004. preuzeo vođenje Vjesnika d.d., opredijelio sam se za razvoj dvaju poslovnih pravaca - tiskarstva i preustroj lista Vjesnik kako bi što prije postao tržišno isplativ.

U tom smislu odlučili smo nešto novca uložiti i u razvoj novinske dokumentacije. Kupili smo opremu i softver i pokušali digitalizirati postojeću bazu podataka novinske dokumentacije. No došli smo pred zid jer digitalizacija tako goleme građe, oko 450 dužnih metara, zahtijeva desetljeće rada dvadesetak stručnjaka na vrlo skupoj opremi i softverskim alatima.

Istodobno se dogodilo i da od otprilike 1996. većina korisnika novinske dokumentacije, čije se novine pohranjuju u dokumentaciji, svoje listove ima i u obliku digitalnih zapisa. Težili smo tomu da se za pohranjivanje njihovih listova koristimo i njihovim digitalnim bazama podataka.

Ta se zamisao, međutim, teško ostvaruje zbog brojnih razloga. Većina je tih novinskih nakladnika u međuvremenu počela stvarati vlastite dokumentacije. To je uzrokovalo smanjenje potražnje za dokumentacijom u Vjesniku - naglasio je Maletić.

Do 2002. i Fakultet političkih znanosti plaćao je simboličnu naknadu da se i studenti novinarstva mogu koristiti novinskom dokumentacijom, no i to je prestalo.

No na Fakultetu političkih znanosti navodno su zbog štednje ukinuli i još neke mogućnosti korištenja bazama podataka, što dovodi u pitanje i razinu studiranja.

Zanimanje za novinsku dokumentaciju opalo je i zbog toga što se danas većina potrebnih podataka može 'skinuti' s interneta.

O nekoj tvrtki danas se ne moraju tražiti podaci koji su objavljeni u novinama jer postoji web stranica te tvrtke na kojoj se može doznati gotovo sve što nekoga zanima. Unatoč tomu ima prodavača informacija koji i danas dobro zarađuju.

Upravo ovih dana redakcijski se kolega preko e-maila raspitivao o mogućnosti korištenja Reutersova servisa za gospodarske informacije.

Za neograničeno korištenje svih informacija tog servisa novinska redakcija trebala bi platiti 2.260 eura mjesečno, a za minimalno korištenje ograničene građe 600 eura mjesečno.

U Hrvatskoj nije praksa kao u svijetu da novinar pišući tekst ima suradnika koji mu osigurava sve potrebne podatke i koji se s novinarom potpisuje pod tekst.

U velikim listovima u svijetu postoje i posebne službe čija je zadaća da čitaju sve tekstove prije objavljivanja i provjeravaju točnost podataka navedenih u tim tekstovima.

Takva suradnja ima svoju cijenu, a novinski nakladnici u Hrvatskoj odlučili su štedjeti na troškovima provjere točnosti podataka koje objavljuju.

Za novinarstvo je u Hrvatskoj inače formalno nadležno Ministarstvo kulture, što s obzirom na aktivnosti toga ministarstva u novinarskim djelatnostima javnosti nije poznato. S obzirom na to da je novinska dokumentacija javni servis, Ministarstvo kulture trebalo bi preuzeti odgovornost za tu dokumentaciju i učiniti je dostupnom novinarima i studentima novinarstva kad već ta dokumentacija ne treba nakladnicima medija u Hrvatskoj.

Ministarstvo kulture trebalo bi osigurati potreban novac i za uklanjanje posljedica razvojnih pogrešaka u posljednjih nekoliko godina, kada se novinska dokumentacija u pokušaju ostvarivanja nužnih prihoda umjesto prema novinarima počela usmjeravati prema raznim drugim naručiteljima, primjerice, Ministarstvu pravosuđa.

Nelogično je da novinska dokumentacija nikomu ne treba upravo u vrijeme kada se svi zaklinju u to da umjesto 'žutila' treba poticati analitičko novinarstvo.