Hrvatski sabor je na sjednici 17. srpnja 2003. donio Zakon o telekomunikacijama koji je nakon proglašavanja u Narodnim novinama stupio na snagu 1. kolovoza 2003
Hrvatska situacija Iste godine, 30. srpnja donesen je i Ispravak Zakona o telekomunikacijama (Narodne novine br. 158/03). Naredne godine 30. travnja donesen je Zakon o izmjenama i dopunama zakona o telekomunikacijama (Narodne novine 60/04) i objavljen je pročišćen tekst Zakona o telekomunikacijama1 i mi smo analizu radili po njemu. Nismo provjerili, a trebali smo, da li je nakon tog roka Zakon mijenjan još koji put, a mijenjan je – Zakon o izmjenama i dopunama zakona o telekomunikacijama donesen je 27. svibnja 2005. i objavljen je u Narodnim novinama br. 70/05. Člankom 4. pročišćenog teksta Zakona o telekomunikacijama, Republika Hrvatska je osnovala Hrvatsku agenciju za telekomunikacije kao «nacionalnu regulatornu agenciju za obavljanje regulatornih i drugih poslova u okviru djelokruga i nadležnosti određenih ovim Zakonom». Ciljevi Hrvatske agencije za telekomunikacije definirani su člankom 5. i grupirani u 12 temeljnih grupa ciljeva . Djelokrug rada Hrvatske agencije za telekomunikacije precizno je određen u člancima 8, 11, 12, 13, 14, 16, 21, 22, 24, 30, 38, 40, 41, 50, 51, 52, 53, 56, 57, 60, 63, 65, 66, 68, 69, 70, 71, 74, 75, 77, 80, 81, 82, 84, 86, 87, 88, 90, 91, 93, 97, 99, 101, 103, 112, 119 te 121 citiranog Zakona. Ukoliko se djelokrug rada Hrvatske agencije za telekomunikacije propisan Zakonom dovede u svezu s kaznenim odredbama istog Zakona (čl. 116, 116.a i 117.) lako se uočava činjenica da za najveći dio kršenja odredbi koje je zakonodavac stavio u ingerencije Agencije, Zakonom uopće nisu propisane kaznene mjere. Riječju, u slučajevima eventualnog kršenja odredbi Zakona o telekomunikacijama (u dijelu koji se odnosi na Zakonom propisane aktivnosti Hrvatske agencije za telekomunikacije) ne postoji Zakonom propisan instrumentarij da se prekršitelji bar simbolično kazne.
Primjeri: Čl. 8. st. 3. zabranjen je svaki oblik utjecaja na rad Agencije koji bi mogao dovesti u pitanje njezinu samostalnost i neovisnost. U kaznenim odredbama Zakona nije propisana kazna za kršenje ove odredbe.
Čl. 12. s.1. propisani su djelokrug i nadležnosti Agencije (donosi odluku o davanju i oduzimanju koncesija i dozvola u skladu s odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona, obavlja nadzor i regulaciju cijena i kakvoće telekomunikacijskih usluga u skladu s odredbama Zakona, rješava sporove između operatora te između operatora i davatelja usluga, rješava sporove između davatelja usluga i korisnika usluga, uz posredovanje Vijeća korisnika telekomunikacijskih usluga, donosi odluke i rješenja u vezi s obavljanjem drugih regulatornih poslova koji su u nadležnosti Agencije u skladu s odredbama Zakona, upravlja adresnim i brojevnim prostorom u telekomunikacijama i izradom pripadajućih planova, upravlja radiofrekvencijskim spektrom, provodi postupke usklađivanja radijskih frekvencija na domaćoj i međunarodnoj razini te dodjele radijskih frekvencija, kontrolira radiofrekvencijski spektar i poduzimanje mjera zaštite od štetnih smetnji). U kaznenim odredbama Zakona nije propisana kazna za kršenje ovih odredbi.
Čl. 13. st. 1. – 3. propisano je da Vijeće Agencije donosi konačne odluke većinom glasova svih članova Vijeća Agencije. U kaznenim odredbama Zakona (čl. 116. i 117.) nije propisana kazna za kršenje ovih odredbi. Čl. 22. st. 3. Zakona propisano je da Vijeće Agencije na zahtjev koncesionara radiodifuzijskih usluga ili operatora, u roku od 60 dana od dana podnošenja zahtjeva utvrditi postoje li odgovarajući tehnički uvjeti, te u slučaju postojanja odgovarajućih tehničkih uvjeta donijeti rješenje koje u cijelosti zamjenjuje taj ugovor. U kaznenim odredbama Zakona (čl. 116. i 117.) nije propisana kazna za kršenje ovih odredbi.
Čl. 38. st. 1. do 3. Zakona regulira postupanje u slučaju postojanja opravdana sumnja da se osnovna telekomunikacijska usluga ne obavlja na propisani i odgovarajući način. U kaznenim odredbama Zakona nije propisana kazna za kršenje ovih odredbi.
Čl. 68. st. 2. Zakona je propisano da Agencija može, u slučaju potrebe, od podnositelja zahtjeva za dodjelu adresa, odnosno brojeva zatražiti i dodatne podatke koje je ocijenila važnima u postupku rješavanja tog zahtjeva. U kaznenim odredbama Zakona nije propisana kazna za kršenje ovih odredbi.
Iako se u Zakonu o telekomunikacijama navode određeni rokovi (čl. 13, 15, 17, 22, 24, 25, 26, 30, 32, 33, 38, 39, 40, 41, 43, 45, 46, 49, 52, 55, 52, 60, 62, 63, 64, 66, 67, 70, 77, 85, 86, 87, 89, 90, 91, 99, 104 i 113.) oni u najvećem dijelu obvezuju Hrvatsku agenciju za telekomunikacije, ali ne i na ostale pravne subjekte. U isto vrijeme, u kaznenim odredbama Zakona (čl. 116, 116.a i 117.) propisana je kazna za kršenje odredbi o rokovima samo u dva slučaja: • u slučaju kršenja roka iz članka 16. stavka 3. Zakona (ako koncesionari i davatelji telekomunikacijskih usluga ne uplate propisani iznos u korist Agencije svaka tri mjeseca u četiri jednaka obroka, na temelju izdanog računa Agencije). • u slučaju kršenja roka iz članka 16. stavka 4. Zakona (ako investitor građevine u roku od 60 dana od dana utvrđene smetnje ne osigura o svom trošku prijam radijskih i televizijskih programa uz jednake uvjete kakvi su postojali prije nastanka smetnji). • ako u roku od 60 dana od dana utvrđivanja smetnje ne osigura o svojem trošku prijam radijskih ili televizijskih programa Hrvatske radiotelevizije ili koncesionara radiodifuzijskih usluga na određenom području koncesije, uz jednaku razinu kakvoće prijama kakva je postojala prije nastanka smetnji, u skladu s odredbama članka 17. stavka 6. ovoga Zakona, • ako nastavi upotrebljavati radijsku postaju ili radijski sustav nakon isteka roka iz privremene dozvole za radijsku postaju protivno odredbama članka 86. stavka 8. ovoga Zakona, • ako ne omogući nesmetano obavljanje pregleda, mjerenja i ispitivanja radi utvrđivanja uzroka smetnji, ili ne ukloni utvrđene smetnje u određenom roku u skladu s odredbama članka 104. ovoga Zakona, Ni za jedno drugo ‘probijanje‘ rokova u Zakonu o telekomunikacijama nije propisana nikakva kaznena mjera.
Elementi za komparaciju Njemačka situacija Njemačkim tržištem telekomunikacija je u prošlosti upravljala njemačka vlada posredstvom Ministarstva pošte i telekomunikacija (BMPT) koji su državnom vlasništvu imali federalnu poštu i telekomunikacija (Deutsche Bundespost). Liberalizacija tržišta telekomunikacija je otpočela 1989. godine kada su isprva liberalizirani sektori mobilne telefonije i satelitske transmisije. U narednih nekoliko godina počinje se na njemačkom tržištu odvijati proces postupne liberalizacije koja je formalno-pravno dovršena 1. siječnja 1998. kad je prestao važiti stari poštanski zakon ‘Postgesetz‘, a stupio je na pravnu snagu Zakon o telekomunikacijama (Telekommunikationsgesetz) Danas je njemačko tržište telekomunikacije jedno od najliberalnijih tržišta u EU.
Nadležna državna tijela za telekomunikacije su: Bundesministerium für Wirtschaft und Technologie (BMWi) – Federalno ministarstvo ekonomije i tehnologije i Die Bundesnetzagentur für Elektrizität, Gas, Telekommunikation, Post und Eisenbahnen – Federalna mreža agencija za električnu energiju, plin, telekomunikacije, poštu i željeznicu.
Pitanje nelojalne konkurencije – jedan od temeljnih problema tržišta telekomunikacija u Njemačkoj, pravno je reguliran Gesetz gegen unlauteren Wettbewerb (Zakon o ograničenju nelojalne konkurencije) koji sadrži temeljne njemačke antitrust pravne odredbe. Stupio je na snagu 1958. godine, a u međuvremenu je doneseno 7 izmjena i dopuna spomenutog Zakona. U skladu s Odlukom Vijeća Europe br. 1/2003, njemački je Bundeskartellamt (Federalni ured za kartel) je obvezan od 1. svibnja 2004. primjenjivati članke 81. i 82. spomenute Odluke VE.
Ovlasti Federalna mreža agencija za električnu energiju, plin, telekomunikacije, poštu i željeznicu kao i opseg njenog djelovanja određeni su Zakonom o telekomunikacijama. Agencija, sukladno Zakonu, ima čvrsto definiranu kontrolnu funkciju svih sudionika u telekomunikacijama na području Njemačke – ona primjerice, čl. 33. st. 2. i 3. ima ovlasti zabraniti djelovanje operatoru javne telekomunikacijske mreže sa znatnijom tržišnom snagom ukoliko je procijenila da zlorabi svoju dominantnu poziciju na tržištu. Iste ovlasti prema sudionicima u telekomunikacijama ima Agencija sukladno čl. 34. Zakona u slučaju kršenja standarda EU iz članka 10. dokumenta Council Directive 90/387/EEC od 28. lipnja 1990. (nepridržavanje odredbi o otvorenoj mrežnoj opskrbi). Čl. 58. Zakon o telekomunikacijama Agencija ima pravo pokrenuti tužbeni zahtjev u roku do dvije godine nakon što je uočila nepravilnosti na tržištu telekomunikacija. Čl. 72. st. 1, 2. i 3. agencija ima pravo zatražiti sve podatke od svih učesnika u telekomunikacijama, svi pravni subjekti su obvezni ispuniti zahtjeve iz naloga Agencije i dopustiti pristup svojim poslovnim podacima, Agencija ima pravo zadržati sve podatke i materijale radi daljnjeg nadzora, a svaki pokušaj onemogućavanja postupanja Agencije po ovim ovlastima može biti novčano kažnjen iznosom do 500 tisuća eura. Čl. 91. Zakona o telekomunikacijama Agencija je obvezana na poslove provjeravanje da li tvrtke sudionici u telekomunikaciji izvršavaju svoje obveze – u slučaju kršenja Agencija ima pravo odrediti prekršiteljima novčane kazne tvrtki u iznosu do 1,5 milijun eura, odgovornoj osobi do 100 tisuća eura, a u slučaju težih povreda zabraniti djelovanje operatoru. U slučajevima predviđenim čl. 96. Zakona (kašnjenje s izvještajima, predavanje izvještaja s netočnim podacima, pružanje usluga telekomunikacije bez svih potrebnih dozvola, promjena cijena bez prethodnog odobrenja, neotklanjanje kvarova u određenom roku, nepoštovanje povjerljivosti podataka o korisnicima) Agencija je ovlaštena izricati novčane kazne odgovornim osobama do 500 tisuća eura. (Prilog br. 1)
Irska situacija Prvi od dva temeljna zakona u razvoju irskih telekomunikacijskih usluga je Postal and Telecommunications Services Act (Zakon o poštanskim i telekomunikacijskim uslugama) iz 1983. godine kojim su poštanske i telekomunikacijske usluge podređene Ministarstvu pošte i telegrafa. Telecom Éireann, tvrtka u državnom vlasništvu imala je ekskluzivna prava na javne usluge na području države. Ministarstvo je zbog povlaštene pozicije Telecom Éireanna davalo dozvole drugim operaterima po vrlo ograničavajućim uvjetima, ravnajući se prema interesima državne kompanije Telecom Éireann. Ova je praksa dokinuta početkom procesa liberalizacije donošenjem Telecommunications Miscellaneous Provisions Act (Zakon o raznovrsnoj telekomunikacijskoj opskrbi) iz 1996. godine koji je stupio na pravnu snagu 1997. koji je predstavljao nadopunu i Zakona o poštanskim i telekomunikacijskim uslugama iz 1983. godine. Zakonom iz 1997. godine ustrojen je Ured direktora za regulaciju telekomunikacija (Office of Director of Telecommunication Regulation).
Nakon 1997. godine otpočeo je u Irskoj intenzivan proces liberalizacije tržišta telekomunikacija, (godinu dana ranije od većine drugih europskih zemalja), što je Ured direktora za regulaciju telekomunikacija dalo značajnu odgovornost (bio je zadužen za režim licenciranja telekomunikacija, pridržavanja standarda kvalitete usluga, imao je ključnu ulogu u arbitražnoj proceduri).
Godine 2002. irski je parlament izglasao novi Communications Regulations Act (Zakon o telekomunikacijama) koji je kvalitetnije regulirao područje telekomunikacija, a u Zakon su implementirani evropski propisi European Communities Regulations 2002 S.I. No. 616 of 2002 i European Communities Regulations 2003 S.I. No. 307 of 2003. Zakonom je formirana Commission for Communications Regulation (Komisija za regulaciju telekomunikacija), a ostali nadležni državni organi za telekomunikacije su Ministry for Transport, Energy and Communications (Ministarstvo transporta, energetike i komunikacija) i prije spomenuti Office of the Director of Telecommunications Regulation (Ured direktora za regulaciju telekomunikacija).
Komisija za regulaciju telekomunikacija je osnovana na temelju Zakona o telekomunikacijama u prosincu 2002. i predstavlja glavno državno tijelo nadležno za regulaciju cjelokupnog sektora telekomunikacija na području Irske. Jedan od temeljnih zadataka Komisije je omogućavanje ravnopravne tržišne utakmice u sektoru telekomunikacije. Komisija se sastoji od međusobno povezanih timova. Komisija odlučuje jednoglasnim odlukama tri povjerenika Komisije.
U člancima 30, 37, 41, 42, 43, 44, 45, i 46 irskog Zakon o telekomunikacijama propisan je formalno-pravni okvir za djelovanja Komisije za regulaciju telekomunikacija: obrađivanje pitanja odštete, postupanje po kaznenim djelima iz djelokruga telekomunikacija, postupanje po prijavama iz oblasti telekomunikacija, rješavanja glede određivanja visina odštete, rješavanje o novčanim kaznama za kršenje propisa iz djelokruga telekomunikacija i sl. Novčane kazne koje izriče Komisija za regulaciju telekomunikacija povodom pojedinih prekršaja iz njenog djelokruga kreću u okvirima od 1000 do milijun funti, ovisno da li se izriče odgovornoj osobi ili tvrtkama. (Prilog br. 2)
Francuska situacija Povijest sektora telekomunikacije u Francuskoj je povijest liberalizacije tržišta, odnosno smanjenja monopola France Telecoma, najvećeg operatera. Proces liberalizacija tržišta telekomunikacija otpočeo je 1998. godine te osnivanjem Autorité de Régulation des Télécomunications (Uprava za reguliranje na tržištu telekomunikacije) godinu dana ranije (1997.) Uprava je nezavisni regulator na francuskom tržištu telekomunikacija. Znatno veći koraci u liberalizaciji tržišta su postignuti 2003. godine implementiranjem evropskih odredbi u francuski zakon, nakon čega je dopušteno praktički svakome da nudi svoje usluge u tom sektoru. Prema procjenama vodećih francuskih stručnjaka u sektoru telekomunikacija, tek je implementiranjem evropskih odredbi u nacionalni zakon, došlo je od stvarne liberalizacije tržišta. Unatoč vrlo liberalnim mjerama Zakona o telekomunikacijama i kaznenim mjerama koje je donijela Uprava, France telecom je i nadalje zadržao dominantnu poziciju na francuskom tržištu telekomunikacija.
Državni organi nadležni za telekomunikacije su Ministère de l‘Economie, des Finances et de l‘Industrie (Ministarstvo gospodarstva, financija i industrije), Ministère de l’Économie, des finances et de l’industrie, (Ministarstvo industrije – telekomunikacije) te Autorité de Régulation des Télécomunications (Uprava za reguliranje na tržištu telekomunikacije) koja je od 2005. godine i donošenja novog Zakona promijenila ime u Autorité de régulation des communications électroniques et des postes (Uprava za reguliranje elektroničke komunikacije i poštanskih usluga).
Donošenjem Code de télécommunications (Zakon o telekomunikacijama) 1996. godine stvorene se formalno-pravne pretpostavke za tržišnu utakmicu većeg broja učesnika na telekomunikacijskom tržištu. Međutim, Uprava za reguliranje na tržištu telekomunikacije djelovala je u znatnoj mjeri kao savjetodavno tijelo u kreiranju formalno-pravnog okvira za sektor telekomunikacije i sa znatno suženim ovlastima u kontroli tržišta telekomunikacija (Zakonom nisu bile precizno utvrđene mogućnosti kažnjavanja prekršitelja, nisu bili određeni precizni rokovi u kojima učesnici na tržištu telekomunikacija moraju reagirati).
Novim Code des postes et communications électroniques (Zakon o elektroničkoj komunikaciji i poštanskim uslugama) koji je stupio na pravnu snagu 2005. godine otklonjeni su nedostaci prethodnog Zakona. Novoformirana Uprava za reguliranje elektroničke komunikacije i poštanskih usluga (Autorité de régulation des communications électroniques et des postes) dobila je nove i precizno propisane mogućnosti u provođenju pojedinih odredbi Zakona te mogućnosti izricanja kazni u širokoj lepezi od novčanih kazni do ukidanja licence operaterima (čl. 33. – za teže povrede ravnopravnosti na tržištu telekomunikacija Uprava može oduzeti licencu pojedinom operatoru; čl. 39 – Uprava može izreći kazne do 100 tisuća eura za kršenje odredbi Zakona od strane tvrtki i do 20 tisuća eura za odgovorne osobe; čl. 20. – 25. precizno propisuju ingerencije Uprave u pokretanju kaznenih postupaka za kršenje odredbi Zakona o elektroničkoj komunikaciji i poštanskim uslugama).
Finska situacija Liberalizacija tržišta telekomunikacija u Finskoj započelo je znatno ranije nego u drugim dijelovima Europe (1985.), a proces nije bio skopčan s većim teškoćama jer su neki telekomunikacijski operatori već bili u privatnom vlasništvu. Temeljni Zakon o tržištu komunikacija (Viestintämarkkinalaki Kommunikationsmarknadslag) je donesen 1987. i do danas su u sedam navrata izglasavane njegove izmjene i dopune. U posljednje izmjene i dopune Zakona iz 2001. godine implementirani su propisi EU.
Specifičnost finske pravne regulative telekomunikacija je u činjenici da područje telekomunikacija nije obuhvaćeno u jednom zakonu, već su pojedini segmenti telekomunikacija regulirani drugim zakonima. Tako se pojedinim segmentima telekomunikacija osim spomenutog Zakon o tržištu komunikacija bave još i Zakon o autorskim pravima (Tekijänoikeuslaki), Zakon o pravima potrošača (Kuluttajansuojalaki), Zakon o zaštiti privatnih podataka (Henkilörekisterilaki), Zakon prilagođavanju tečaja (Rahalaki), Zakon o slobodi novinarstva (Painovapauslaki) te Kazneni zakon (Rikoslaki).
Zakonom o tržištu komunikacija određena su dva državna organa koja su nadležna za područje telekomunikacija: Ministarstvo transporta i komunikacija (Liikenne- ja viestintäministeriön) i Finska uprava za reguliranje tržišta telekomunikacija (Viestintävirasto Kommunikationsverket). Ministarstvo transporta i komunikacija je državni organ zadužen za kreiranju politike u oblasti telekomunikacija, masmedija, i razvoju telekomunikacijske infrastrukture. Finska uprava za reguliranje tržišta telekomunikacija zadužena je za operativnu kontrolu na tržištu telekomunikacija.
Finska uprava za reguliranje tržišta telekomunikacija ovlaštena je Zakonom (čl. 119. st. 1.4.) za određivanje novčanih kazni u slučaju da se pojedini učesnici na tržištu telekomunikacija ne pridržavaju odredbi Zakona. Člankom 121. st. 1-3. – Uprava i Ministarstvo transporta i komunikacija imaju pravo donositi rješenja o blokiranju rada operatora koji je prekršio zakonske odredbe te donositi rješenja o novčanom kažnjavanju prekršitelja u rasponu od tisuću do milijun eura. Člankom 122. st. 1-6. Uprava ima pravo u iznimnim slučajevima određivati novčane kazne za teže oblike kršenja Zakona i u iznosu većem od milijun eura. Zakonskim člankom 124. st. 1-4. određena je obveza drugih državnih organa, prvenstveno policije, inspekcijskih službi i carine, u pružanju pomoći Upravi pri vršenju ovlasti iz Zakona o tržištu komunikacija.
Talijanska situacija Liberalizacija telekomunikacijskog tržišta u Italiji započela je 1998. godine kada je privatiziran dotadašnji monopolist - Telecom Italia. Stvaranje formalno-pravnog okvira za tržište telekomunikacija na području Italije, prema mišljenju vodećih stručnjaka u oblasti talijanskih telekomunikacija, karakterizira diskontinuitet i zakašnjele reakcije. Prema njihovom mišljenju, do sada nije postojala politička volja za uređenjem tog sektora po mjerilima globalnih trendova, pa je i danas formalno-pravni okvir u telekomunikaciji prilično nedorečen. Nije nevažan detalj da je donedavni premijer Berlusconi kao vlasnik velikog dijela najjačih telekomunikacijskih tvrtki, prema mišljenju vodećih stručnjaka u oblasti telekomunikacija, sustavno odbijao unijeti red u zakonodavni kaos. Nova Prodijeva vlada predložila je tijekom lipnja o. g. politički plan za liberalizaciju telekomunikacijskog tržišta koji bi bio usklađen s evropskim smjernicama.
Zakonom o telekomunikacijama (Codice delle telecomunicazioni) iz 1997. godine formirana je Talijanska uprava za komunikacije (L’Autorità per le garanzie nelle comunicazioni) kao nezavisno tijelo odgovorno talijanskom parlamentu, koje propisuje dužnosti Uprave i imenuje njene članove. Prema odredbama Zakona glavna je zadaća Uprave omogućavanje jednakih uvjeta svim učesnicima na tržištu telekomunikacija, zaštita ravnopravne tržišne utakmice te zaštita prava svih građana. Uprava brine o liberalizaciji telekomunikacijskog tržišta, nadgleda aktivnosti na tržištu, arbitrira u sporovima između operatera, te uspostavlja antitrust uredbe. Zakon je bio na pravnoj snazi do 2003. godine kada je talijanski parlament izglasao novi Zakon o elektronskoj komunikaciji od 1. kolovoza 2003. (Codice delle comunicazioni elettroniche - Decreto legislativo 1° agosto 2003, n. 259).
Prema odredbama novog Zakona, državni organi nadležni za telekomunikacije su Ministarstvo komunikacija (Il Ministero delle Poste e delle Telecomunicazioni) i Talijanska uprava za komunikacije (L’Autorità per le garanzie nelle comunicazioni) čije je sjedište dislocirano u Napulj. Iako su formalne ingerencije Uprave ostale relativno velike kao i po ranijem Zakonu o telekomunikacijama iz 1997. godine, Uprava realno ima savjetodavni karakter, a konkretne ovlasti su delegirane inspekcijskim službama Ministarstva komunikacija.
Inspekcijske službe Ministarstva komunikacija su ovlaštene za izricanje kazne u manjima prekršajima Zakona u novčanim iznosima od 500 do 5 tisuća eura. Zakonskim člancima 98. i 102. navode se mogućnosti novčanog kažnjavanja za veće prekršaje Zakona u iznosima i do 5 milijuna eura, ali za provođenje postupka nije nadležno Ministarstvo već državno tužiteljstvo sukladno odredbama Kaznenog zakona (Codice penale). Ministarstvo komunikacija je člankom 103. ovlašteno izricati mjere zabrane djelovanja pojedinim telekomunikacijskim operatorima na određeno vrijeme ili trajno.
Nizozemska situacija Zakon o telekomunikacijama (De Telecommunicatiewet) donesen je 1996. godine i njime su stvoreni optimalni uvjeti za liberalizaciju telekomunikacijskog tržišta. Zakonom je utemeljena Nezavisna nizozemska agencija za poštu i telekomunikacije (Onafhankelijke Post en Telecommunicatie Autoriteit) kao nezavisno tijelo izvršne vlasti i precizno je određen njen djelokrug aktivnosti: kontrolira provođenje zakona, određuje udio pojedinih telekomunikacijskih tvrtki na telekomunikacijskom tržištu, određuje cijene usluga, arbitrira u sporovima, štiti privatnost korisnika telekomunikacija i osigurava zakonski minimum u telekomunikacijama. U provođenju svojih zakonskih ovlasti Agencija ima pravo uvida u dokumente, ovlaštena je izricati opomene učesnicima na telekomunikacijskom tržištu, izricati novčane kazne (visinu kazne određuje Agencija po vlastitoj prosudbi).
Nadležna tijela su: Ministerie van Verkeer en Waterstaat (Ministarstvo transporta, javnih radova i vodoopskrbe) i Nezavisna nizozemska agencija za poštu i telekomunikacije (Onafhankelijke Post en Telecommunicatie Autoriteit).
Novi Zakon o telekomunikacijama (Telecommunicatie Akte) je stupio je na pravnu snagu u svibnju 2004. godine i u njemu je inkorporirano pet temeljnih europskih smjernica: okviri za suradnju, smjernice za pristup, univerzalne smjernice za usluge i smjernice za privatnost. Nezavisna nizozemska agencija za poštu i telekomunikacije obvezana je dodatno da u suradnji s Nizozemskom komisijom za kontrolu konkurentnosti (Nederlandse Mededingingsautoriteit) reguliraju odnose na tržištu telekomunikacija. Agencija je također obvezana donositi godišnji izvještaj u kojem navodi prioritete u razvoju tržišta telekomunikacija u narednih godinu dana. Kao jednu od mjera za sprečavanje monopola, na sugestiju Agencije uvedena je tehnologija Universal Mobile Telecommunications System (UMTS) i Wireless Local Loop (WLL) kako bi se telefonija razvijala bez potrebe uvođenja novih kablova do korisnika. (Prilog br. 6)
Španjolska situacija Španjolski Zakon o telekomunikacijama (Ley de Ordenación de la Telecomunicaciones) iz 1987. godine postavio je zakonske okvire i definirao odgovornosti javne administracije za sektor telekomunikacija. Ovaj je zakon uz naknadne aplikacije europskih direktiva (Direktiva 88/301/CEE i 90/388/CEE) i naknadne izmjene i dopune pretvoren u novi zakon koji je stupio na pravnu snagu 1992. godine. Španjolska je vlada na temeljima ovog Zakona ustanovila prvi nacionalni plan za sektor telekomunikacije. Proces liberalizacije španjolskog tržišta telekomunikacija otpočeo je 1993. godine kad je izdano 8 licenci za nove operatere. Godine 1997. je donesen Zakon o liberalizaciji sektora telekomunikacije (Liberalización de las Telecomunicaciones) koji je štitio ravnopravne uvjete na tržištu. Slijedeće 1998. godine španjolski je parlament donio novi Zakon o telekomunikacijama (Ley General de Telecomunicaciones) koji je derogirao dotadašnju pravnu regulativu od 1987. godine, te uključio neke odredbe EU koje se odnose na tržište telekomunikacija (Direktive 90/387/CEE, 97/51/CE, 95/62/CE, 90/388/CEE, 97/13/CE i 97/33/CE). Ovaj se zakon temelji na europskim smjernicama: poticanju konkurencije, ne-diskriminaciji, liberalizaciji tržišta, sustavu sankcija i obaveza za operatere. Godine 1998. izglasan je Glavni zakon o telekomunikacijama (Ley General de Telecomunicaciones) koji je španjolske telekomunikacije uskladio s zahtjevima EU. Ovaj zakon je dopunjavan 2003. kako bi se uskladio s novim evropskim direktivama.
Nadležni državni organi su Komisija za tržište telekomunikacije (Comisión del Mercado de las Telecomunicaciones) i Državna uprava za telekomunikacije i informacije (Estado de Telecomunicaciones y para la Sociedad de la Información).
Komisija za tržište telekomunikacija je osnovana 1996. u vrijeme intenzivne liberalizacije tržišta, a Glavnim zakonom o telekomunikaciji dobila je veću odgovornost i proširene ovlasti. Komisija djeluje u okviru Ministarstva za znanost i tehnologiju i ima niz operativnih zadataka određenih člankom 48. Glavnog zakona o telekomunikacijama - obavljanje upravnog nadzora nad operatorima, kontrola zakonitosti rada telekomunikacijski tvrtki, arbitriranje te sankcioniranje kršenja zakona. Državna uprava za telekomunikacije i informacije predlaže regulacijske mjere sektora telekomunikacije i donosi strateške planove.
Člankom 50. Glavnog zakona o telekomunikacijama propisano je da Komisija za tržište telekomunikacije obavlja određene inspekcijske poslove te su u provođenju zakonskih ovlasti drugi državni organi pružiti im pomoć. Sankcije donosi Komisija, Državna agencija za radio-komunikacije te Ministarstvo znanosti i tehnologije. Člankom 56. citiranog Zakona, Komisija ima pravo određivati kazne koje se mogu izraziti u postocima od ukupnog prihoda operatera u tekućoj godini. Za teže povrede Zakona komisija je ovlaštena izreći novčanu kaznu do 2 milijuna eura te za izricanje mjere zabrane rada operatera do 5 godina. Za manje prekršaje Zakona Komisija je ovlaštena izricati novčane kazno do 30 tisuća eura. Člankom 58. Zakona propisano je da u slučaju nelojalne konkurencije na tržištu telekomunikacija koju konstatira, Komisija ima pravo izreći privremenu mjeru zabrane rada telekomunikacijskoj tvrtki u trajanju do jedne godine.