Po svojoj popularnosti i verbalnoj učestalosti, riječ 'održivost' nadmašila je rekordnu 'transparentnost' od prije nekoliko godina.
Privatnom sektoru ta riječ posebno ide na živce jer sa sobom nosi dodatnu birokraciju i troškove za neke elemente poslovanja koji su i prije bili prisutni u praksi, međutim, sada sve to prema europskim pravilima mora pisati u nekoj poslovnoj strategiji i financijskom izvještaju.
Ne postoje neke konkretne EU direktive kako se sektor turizma pretvara u onaj održivi već svaka zemlja kreira vlastite vizije i ciljeve. Na nivou države, upravo se piše Strategija održivog turizma do 2030, koja je već trebala biti predstavljena javnosti, međutim s njezinom se objavom kasni. Strategiju je kreirao multidisciplinaran tim od 93 predstavnika, od kojih je 29 iz poslovnih turističkih organizacija.
Početna pozicija nam nije baš najbolja, ako pogledamo analize o broju noćenja po stanovniku. Prema podacima konzultantske tvrtke Blue Rock Consulting o opterećenosti prostora iz 2018, prosječni broj noćenja po stanovniku u europskim zemljama je šest, a u Hrvatskoj čak 21. Da nema Malte, bili bismo u još jednoj negativnoj konotaciji šampioni. Na Jadranu se realizira 95 posto, a na kontinentu svega pet posto noćenja. Emanuel Tutek, partner u Blue Rock Consultingu, koja je napravila analizu i neki okvir u kojem bi se trebale kretati održive inicijative, kaže kako strateški razvoj turizma mora biti usklađen s tri stupa održivosti: ekonomijom, ekologijom i društvom. Naši su ključni resursi prostor, more i ljudi.
-Prostor je napadnut od strane nekontrolirane izgradnje nekretnina, kako legalne, tako i ilegalne. Planiranje prostora je u nadležnosti lokalne uprave, ali poluge kontrole i zaustavljanja ilegalne gradnje su na nacionalnoj razini (inspekcija i kazne). Manjak suradnje te dvije razine otvara vrata 'nekretninskom nasilju' nad prostorom – smatra Tutek. Postoji i, dodaje, prijetnja gubitka konkurentnosti Hrvatske kao auto destinacije zbog nedostatka planskog razvoja e-mobilnosti. - Ako će za 10 godina proizvođači automobila proizvoditi samo električna vozila koja će voziti ciljani kvalitetni gosti, a mi nećemo imati adekvatnu mrežu punionica, Hrvatska u tom scenariju postaje "diesel" destinacija. Moderna željeznica je još uvijek samo san ili daleka budućnost – dodaje Tutek. Osim na kopnu, održivih izazova ima i u moru, koje je glavni motiv dolaska za 77 posto turista koji nas posjećuju. Eko sustav Jadranskog mora je također ugrožen klimatskim promjenama, kako temperaturama, tako i stranim invazivnim vrstama. Imamo već povijesni nedostatak pomorske povezanosti obalnih i otočnih destinacija, a gdje smo tek od one održive. – Nedostaje nam strategija e- mobilnosti na moru, koja može, osim očuvanja mora, pružiti jedinstvena iskustva doživljaja naših prirodnih ljepota, ali i biti jaka poluga pozicioniranja kao održive destinacije. Umjesto hrpe buzz riječi, mogli bismo s takvim projektima konačno precizno komunicirati po čemu smo mi to održivi – kaže Tutek.
I sa aspekta ljudstva ne stojimo baš dobro, kako po demografskim trendovima, tako i u deficitu radne snage kojeg dosadašnje uvozne kvote ne pokrivaju u dovoljnoj mjeri. Po tom pitanju dijelimo sudbinu sa ostatkom Europe.
Zemlja predvodnica održivog turizma u Europi je Austrija, čije je Državno tajništvo za turizam još 2018. godine na nacionalnoj razini uvelo strateški okvir prema kojem je godišnje definirano devet akcijskih planova za postizanje nacionalnog cilja, a taj je da Austrija postane jedna od najodrživijih destinacija na svijetu. I na dobrom je putu da to i postane. Petra Stolba, turistička stručnjakinja iz Austrije koja je dugo godina vodila jednu od najuspješnijih turističkih zajednica u Europi, objasnila je da Europska komisija turizam radije vidi kao sredstvo za postizanje održivih ciljeva nego kao zasebnu održivu politiku. Ispričala je kako je prošle veljače EK predstavila dokument Tranzicijski put za turizam, kojim se apelira na industriju, da uvede mjere u ukupno 27 područja, uključujući ulaganja u kružno gospodarstvo kako bi se smanjila potrošnja energije i vode, stvaranje otpada i onečišćenje. Apelirala je i na povećano dijeljenje podataka kako bi se omogućile nove inovativne turističke usluge i poboljšalo održivo upravljanje destinacijom te ulaganja u razvoj vještina, kako bi se osigurala dostupnost kvalificirane radne snage i povećala atraktivnost poslova u turizmu.
Ministarstvo turizma i sporta nije nam poslalo odgovore na pitanja o sadržaju Strategije do zaključenja tiskanog izdanja Lidera no u online izdanju donosimo 10 ključnih izazova koji su tijekom izrade dokumenta definirani kao ključni izazovi hrvatskog turizma:
-Ovo su izazovi koji su identificirani temeljem istraživanja provedenih u izradi Strategije i nisu službeni statistički pokazatelji koji se prate kao takvi i usporedivi su na razini EU. Postoje brojni pokazatelji povezani s ovim izazovima koji omogućuju usporedbu s drugim državama, i ono što je vidljivo je da imamo izraženu sezonalnost, pri čemu je trajanje sezone nešto kraće u odnosu na druge države, da je nešto manji udio hotelskog smještaja, a i poslovno okruženje ima dosta mjesta za napredak – istaknuli su u Ministarstvu. Dodali su i to da turistički sustav ovisi i o drugim resorima te bi u provedbi same Strategije, uz nadležno Ministarstvo, trebali sudjelovati će i ministarstva i druga tijela nadležna za financije, promet, znanost i obrazovanje, rad, kulturu, regionalni razvoj, graditeljstvo, prostorno uređenje i zaštitu okoliša i prirode.
U Hrvatskoj je uvođenje nekih održivih kriterija u strategije poslovanja i financijsko izvještavanje kompanija tek u povojima no proces će se, pod pritiskom EU direktiva, uskoro ubrzati. Privatni sektor trenutno najviše motiviraju segmenti održivosti koji donose profitabilnost, odnosno smanjuju troškove. Tako skoro svaka veća hotelska kompanija danas razmišlja o proizvodnji vlastite energije putem solarnih panela no ne radi 'zelene savjesti' već ogromnog skoka troškova električne energije za 300 do 400 posto. Problem je u tome što hoteli kao 'žderači energije' vlastitom proizvodnjom u današnjim okolnostima mogu pokriti svega pet posto ukupne energetske potrošnje.
Na koncu dolazimo i do ekonomskog aspekta. Kako kaže Tutek, samo značajnim iskorakom u kvalitetu i diversifikaciju ponude možemo ostvariti veće prihode i imati turizam koji je i u funkciji razvoja cjelokupnog gospodarstva i rasta BDP-a per capita.
Više od desetljeća pokušavamo napraviti zaokrete, kako prema cjelogodišnjem, tako i kontinentalnom turizmu da nekako ispravimo neravnotežu u prostoru i vremenu. U zadnjih par godina na kontinentu ima nekih pomaka, ali uglavnom zahvaljujući korištenju europskog novca. Veće investicije, a time i kvalitativan razvoj kontinent nije još doživio. - Treba nam ozbiljan kapital i profesionalno "pogodovanje" investitorima, s obzirom da smo u situaciji da nam kronično nedostaje investicija. Ako želimo privući kapital s drukčijim vrijednosnim prepozicijama od današnje, da je Hrvatska "praonica novca", onda bismo s povećalom trebali tražiti takve investitore koje treba pustiti "samo da rade", kako bi osigurali da green field projekti veći od 10 milijuna eura imaju normalno očekivane stope povrata, što danas nemaju – kaže Tutek.
U Ministarstvu smatraju da će privatni sektor će biti motiviran za sudjelovanje u postizanju ciljeva kroz primjene zakonodavnog okvira kojima će se olakšati poslovanje u turizmu te potaknuti nova ulaganja. Uz zakonodavni okvir, privatni sektor, posebno mali i srednji poduzetnici imati će na raspolaganju različite financijske instrumente i bespovratna sredstva za jačanje konkurentnosti, poticanje ulaganja u inovacije i digitalizaciju, u održivo poslovanje i slično.
Europska unija namjerava na Green Deal potrošiti najmanje bilijun eura u sljedećih deset godina i teško je u ovom trenutku predvidjeti koliko će prelazak na klimatsku neutralnost koštati turizam kao industriju, ali i njegove potrošače. - Osim troškova za samu industriju, mislim da će opći gospodarski razvoj, a time i stanje potražnje biti odlučujući čimbenici za razvoj industrije. Jer u konačnici, potrošnja na godišnjem odmoru slobodno je raspoloživ prihod kućanstva. Ako nema tog raspoloživog prihoda, bit će manje i turizma – zaključuje Stolba.
S obzirom na trenutne okolnosti u globalnom gospodarstvu, kojim dominira inflacija, a iza nje se u redu već naviruje recesija, tog raspoloživog prihoda bit će sve manje, a možda samim time i manje štete za okoliš.
U međuvremenu imamo vrlo paradoksalne situacije u kojima se svašta nešto želi poduzeti, ali se na tome ne radi planski. Tako primjerice svi danas žele saditi drveće, to je postala 'odgovorna' praksa gotovo svakog team buildinga, dok se paralelno na naplatnim kućicama tijekom sezone protežu 30- kilometarske kolone vozila koja ispuštaju ogromne količine Co2. Je li netko izačunao i povezao ta dva faktora?