Europa bez dizela, Indija na koljenima, Amerika u divljoj inflaciji

Održiv mir ili samo još jedna predstava za javnost, pitanje je koje zanima cijeli svijet nakon što se situacija na Bliskom istoku ovoga tjedna mijenjala iz dana u dan. Tjedan je započeo strahovanjima od novoga naftnog šoka nakon što je požar bliskoistočnog sukoba između Irana i Izraela dodatno razbuktan američkom vojnom intervencijom. Proglašeno je i primirje, ali ništa nije zapravo riješeno. Oči svijeta i dalje su uprte u Teheran i njegove daljnje poteze, ponajviše one nevojne koji bi imali razorne posljedice, a to je zatvaranje Hormuškog tjesnaca.

Skok pa spuštanje

Kroz taj pomorski put prolazi 20 posto svjetske trgovine sirovom naftom, odnosno 20 milijuna barela na dan. Budući da je iranski parlament izglasao da iranska mornarica prekine plovidbu tom rutom, mnogi su pomislili da ćemo opet svjedočiti naftnom šoku poput onih 1973. i 1979. U ponedjeljak rano ujutro cijene nafte snažno su skočile. Barelom nafte Brent trgovalo se po čak 81 dolar, što je pet posto više od prethodne zaključne cijene. Cijena nafte WTI također je skočila na najviše razine od siječnja, dohvativši više od 75 dolara.

No, kako je dan odmicao, tako se i topio rast cijene. Poslijepodne se naftom WTI trgovalo po 73 dolara, a Brent je pao ispod 77 dolara. Prema tvrdnjama analitičara, tržište naftom počelo je uračunavati scenarij postupne deeskalacije. Već u utorak tržišta su odahnula objavom predsjednika Donalda Trumpa da je nastupilo primirje između Irana i Izraela iako je malo poslije Izrael objavio da je iranska vojska novim raketiranjem prekršila primirje. Unatoč tomu cijena nafte snažno je pala, pa se u utorak nakon podneva barelom nafte Brent trgovalo po 69 dolara, a WTI naftom po 66,5 dolara.

Zasad investitori smatraju da iranski režim neće poremetiti globalnu opskrbu naftom jer bi, na kraju krajeva, naštetio i samom sebi. Prema mjesečnom izvješću Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC), Iran je u svibnju proizveo 3,3 milijuna barela na dan, što je oko 3,5 posto ukupne svjetske proizvodnje. Od toga je 1,84 milijuna barela na dan izvozio, ponajviše u Kinu. Prema navodima Financial Timesa, globalno tržište nafte još je dobro opskrbljeno, a Izrael je dosad izbjegavao ciljanje iranske infrastrukture za izvoz nafte.

Unatoč tomu sirova nafta WTI potkraj prošloga tjedna bila je 10 posto skuplja otkad su 12. lipnja izbila neprijateljstva između Irana i Izraela. Potres na tržištu goriva stoga se već osjeća i bez zatvaranja Hormuškog tjesnaca. Zbog sukoba između Irana i Izraela europske cijene dizela i mlaznoga goriva dohvatile su najviše razine u 15 mjeseci. Od kada su se neprijateljstva rasplamsala prije desetak dana, premija za dizel u odnosu na sirovu naftu skočila je za 60 posto, a premija na mlazno gorivo porasla je za 45 posto, prema podacima agencije Argus. – To je jedan od najdramatičnijih skokova na tjednoj razini. Odjednom su te marže eksplodirale – rekao je za FT George Maher-Bonnett iz Argusa.

Scenarij iz noćne more

Upozorio je da bi bilo kakvi problemi u Hormuškom tjesnacu, ključnoj točki za izvoz nafte, plina i rafiniranih goriva iz Zaljeva, posebno utjecali na europsku opskrbu dizelom. Prošle godine više od petine uvezenog dizela za cestovna vozila za EU, Ujedinjeno Kraljevstvo i Norvešku došlo je iz zaljevskih država, ponajprije Saudijske Arabije, Kuvajta i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Te su države također plasirale i više od polovice mlaznoga goriva za Europu, otprilike 13 milijuna tona, prema podacima tvrtke Kpler. Osim iz zaljevskih država, mlazno gorivo u Europu dolazi iz SAD-a, Indije i Turske. Ujedinjeno Kraljevstvo posebno je izloženo jer je prošle godine uvezlo oko trećine svog dizela i dvije trećine mlaznoga goriva.

Scenarij iz noćne more, prema tvrdnjama analitičara američke banke JPMorgan, bio bi prelijevanje iransko-izraelskog rata na druge države na Bliskom istoku. U tom slučaju govorili bismo o ugrožavanju čak trećine svjetske proizvodnje nafte. Ako u tom slučaju OPEC ne reagira povećanjem proizvodnje, vrlo brzo može se govoriti o cijeni barela većoj od stotinu dolara. Poskupi li nafta, u velikom će problemu biti i azijska gospodarstva. Naime, Indija, Indonezija i većina država jugoistočne Azije ovise o uvozu nafte koja većim dijelom dolazi iz arapskih država.

Primjerice, Indija uvozom zadovoljava 85 posto svojih potreba za naftom, a Indonezija uvozi 60 posto nafte koju troši. U regiji jugoistočne Azije 70 posto nafte dolazi iz inozemstva. Izračuni govore da bi 25 posto skuplji barel nafta povećao indijske troškove uvoza između 30 i 40 milijardi dolara na godinu. To bi izazvalo lančanu reakciju pogoršanja ostalih makroekonomskih pokazatelja trenutačno najbrže rastuće velike svjetske ekonomije, ponajprije povećanje proračunskog manjka, utjecalo bi na vrijednost valute i razinu domaće potražnje.

Nesigurnost raste

Neokrznut iz te priče ne bi izašao ni SAD. Iako je on trenutačno neto izvoznik nafte, samo deset dolara skuplja nafta povećala bi stopu inflacije u Americi za od 0,3 do 0,4 posto, izračunali su u JPMorganu. To bi dodatno ojačalo stagflacijske trendove izazvane nametanjem carina, a i zakompliciralo proces snižavanja kamatnih stopa središnje banke, FED-a. Već ta dva primjera pokazuju da ozbiljnost sadašnje situacije treba sagledavati izvan uskog energetskoga konteksta, naglasila je u ponedjeljak i direktorica Međunarodnoga monetarnog fonda Kristalina Georgijeva u razgovoru za Bloomberg rekavši da je američka vojna intervencija znatno podignula razinu globalne nesigurnosti.

– A kad imate nesigurnost, što se događa? Investitori ne investiraju, potrošači ne troše, a to snižava prognoze ekonomskog rasta – objasnila je Georgijeva.

No onima koji su sve to i zakuhali ekonomija je zadnja na pameti.