Svjetske su burze početak kolovoza obilježile najvećim oscilacijama cijena dionica u ovoj godini. Počevši s petkom 2. kolovoza i zaključno s ponedjeljkom 5. kolovoza, tri glavna američka burzovna indeksa (Nasdaq Composite, S&P 500 i Dow Jones Industrial Average) zabilježila su najveći pad od lipnja 2022. Također, skupina ‘veličanstvenih sedam‘, odnosno sedam najlukrativnijih kompanija tehnološkog sektora, koja je ove godine bila glavni pokretač burzovnih indeksa na rekordne vrijednosti, u ponedjeljak je izgubila oko 800 milijardi dolara tržišne vrijednosti.
Vrijedi spomena da ni snažna trodnevna rasprodaja dionica nije gurnula te dionice u minus ako promatramo njihovu cijenu od početka godine. Mnogi su se ulagači toga prvog ponedjeljka u mjesecu zabrinuli za Nvidiju, čija je cijena dionice pala za čak sedam posto, ali ona je i tada vrijedila gotovo dvostruko više nego na početku ove godine. Pojednostavnjeno rečeno, iako je nesigurnost na tržištu bila iznimno velika, to trodnevno potonuće cijena ipak nije znatno utjecalo na ukupnu ovogodišnju izvedbu američkih dioničkih indeksa.
Više regularnost nego pravilo
Pravo je sada pitanje zašto se dogodila ta korekcija na američkim burzama koja je, sasvim očekivano, povukla za sobom i cijene dionica na svim drugim velikim svjetskim burzama. Naime, veći dio ove godine činilo se da je američka središnja banka, Federalne rezerve (FED), uspješno upravljala inflacijom podižući svoje referentne kamatne stope na najvišu razinu u posljednja dva desetljeća i planirajući takozvano meko slijetanje. No razočaravajuće izvješće o američkom tržištu rada objavljeno 2. kolovoza pokazalo je da je stopa nezaposlenosti u srpnju porasla četvrti mjesec zaredom, na trenutačnih 4,3 posto, što je najviša razina nezaposlenosti u SAD-u od listopada 2021. Također, riječ je o rastu za gotovo cijeli postotni bod od najniže razine zabilježene u siječnju prošle godine, zbog čega su se mnogi počeli pozivati na takozvano Sahmino pravilo, prizivajući pritom recesiju na najveće svjetsko gospodarstvo.
To je pravilo nazvano po ekonomistici Claudiji Sahm koja je otkrila uzročnu vezu između rasta nezaposlenosti i recesije. Ona tvrdi da recesija nastupa ako tromjesečni pomični prosjek nacionalne stope nezaposlenosti poraste za 0,5 postotnih bodova iznad svog prethodnog 12-mjesečnog minimuma. Pravilo do sada nikada nije dalo pogrešan rezultat. Međutim, sada bi moglo. Tržište rada u SAD-u već se tri godine vraća u normalu nakon poremećaja izazvanog izbijanjem pandemije kad je u travnju 2020. stopa nezaposlenosti s 3,2 posto (najniža u posljednjih pet godina) skočila na 15 posto. Zato neki danas tumače da se tržište rada zapravo vraća u normalu nakon pandemije i da Sahmino pravilo trenutačno možda nije precizno. Problem pravilu pravi i skok imigracija. Sve to prokomentirao nam je i domaći ekonomist Ivica Brkljača.
– Sahmino pravilo nije pravilo u punom smislu riječi. To je više, kao što i sama Claudia Sahm kaže, statistička regularnost koju je ona otkrila. E sad, koliko je mudro na to samo odmahnuti rukom, tražiti objašnjenja da je aktualan rast stope nezaposlenosti rezultat rasta radne snage, odnosno velike (i)legalne imigracije, a ne velikih otpuštanja, o tome se može diskutirati. Možda je ovoga puta uistinu drukčije, ali ako je Sahmino pravilo svaki put do sada ‘predvidjelo‘ recesiju i nikada nije dalo lažni signal, onda to ima određenu težinu – kaže Brkljača.
Korekcija se morala dogoditi
Brzopleto bi svakako bilo da dižemo paniku i zazivamo recesiju a da ne pogledamo i druge ekonomske pokazatelje koji pršte optimizmom. U drugom kvartalu ove godine gospodarstvo SAD-a ubrzalo je svoj rast zahvaljujući stabilnoj osobnoj potrošnji i snažnom oporavku izvoza te je zabilježen rast BDP-a od 2,8 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine. U odnosu na prvi kvartal aktivnost je porasla za 0,7 posto. Osobna potrošnja porasla je za 2,5 posto u drugom kvartalu, a izvoz je skočio za 3,5 posto. Dakle, gospodarska aktivnost cvjeta dok se tržište rada hladi, no to hlađenje ipak bi moglo biti posljedica FED-ovih visokih kamatnih stopa.
– Visoke kamatne stope djeluju upravo tako da priguše ekonomsku aktivnost kako bi se stopa inflacije dovela na željenu razinu. Problem je u tome što FED-ovi potezi djeluju sa znatnom vremenskom odgodom na gospodarsku aktivnost, a teško je utvrditi kolika je ta odgoda. Procjene variraju od šest do 24 mjeseca. Zato postoji određena bojazan da je FED predugo ostavio kamatne stope iznad pet posto, odnosno da će puni efekt toga biti vidljiv tek u idućim kvartalima. FED će zato gotovo sigurno početi rezati kamatne stope već sljedećeg mjeseca, i to unatoč tomu što nije dosegnuo ciljanu inflaciju – govori Brkljača, dodajući pritom da FED za razliku od većine drugih središnjih banaka ima dvojni mandat i da mu je održavanje pune zaposlenosti jednako važno kao i niska inflacija.
– Ta su dva cilja povremeno suprotstavljena, stoga će iduće razdoblje biti silno izazovno za američku središnju banku jer će se tražiti srednji put, odnosno pokušat će spriječiti daljnje pogoršavanje tržišta rada a da se pritom ponovno ne razbuktaju inflatorni pritisci – zaključuje Brkljača.
Vratimo se sada na početak priče i pad, odnosno korekciju, na burzama. Nakon korekcije mnogi su analitičari, komentatori, novinari i investitori pohrlili objasniti da se nekakva korekcija morala dogoditi jer, kako nam je potvrdio direktor Fime Plus Milan Horvat, nakon duljeg razdoblja rasta sasvim je uobičajeno da se cijene dionica na burzama korigiraju.
– Gotovo identičan scenarij imali smo u travnju i početkom svibnja kada se u SAD-u uoči izvješća za prvi kvartal dogodila korekcija, doduše manjeg intenziteta, jer je ova uza standardno unovčavanje dobitaka pojačana naglom prodajom pozicija kupljenih na temelju poluge jeftinoga japanskog jena. Povod su uvijek neki podaci koji u takvoj konstelaciji pokrenu lavinu koja u osnovi samo čeka da se potakne jer su cijene zbog pozitivnog sentimenta otišle previsoko. Bez toga ti podaci ne bi imali tu moć. Za sada nema podataka koji bi nedvojbeno potvrdili da SAD klizi u recesiju, osim što postoji gomila nagađanja dežurnih kataklizmičara – komentira Horvat.
No dobro, burze su se korigirale, a samo četiri dana nakon ‘pada‘ nadoknadile su gotovo sve svoje gubitke. Najnoviji podatak američkog ministarstva rada da je broj zahtjeva za naknade zbog nezaposlenosti pao na 233 tisuće, što je 17 tisuća manje nego u tjednu prije i manje od očekivanja analitičara, dao je povod za novi optimizam i odgurnuo strahove od recesije u drugi plan.
Traženje ponovne ravnoteže
Cijela ta situacija pritišće i FED da počne ublažavati strogu monetarnu politiku kako najveće svjetsko gospodarstvo ne bi skliznulo u veliku krizu, no Horvat nam ipak poručuje da kamatna stopa ne prouzrokuje ni početak ni kraj krize.
– Ona uravnotežuje i ujednačuje odnose unutar pojedine ekonomije, pa tako i američke. Npr. velike tehnološke, ali i druge, korporacije velike kapitalizacije većinom su visokolikvidne i profitabilne, osobito one s tehnološkim predznakom jer lako uvode umjetnu inteligenciju u svoje redovito poslovanje povećavajući tako efikasnost poslovanja. Njima viša kamatna stopa nije problem i stoga su te kompanije nosile burzovne dobitke u razdoblju visokih FED-ovih kamata koje su u funkciji borbe protiv inflacije. Male i srednje velike kompanije nisu tako uspješne i više ovise o cijeni kapitala, zato će njima najavljeno smanjenje kamata olakšati život u financiranju obrtnih sredstava i razvoja. Tako će se postići ravnoteža koja je poremećena borbom protiv inflacije – zaključuje Horvat.