Inflacija potrošačkih cijena u SAD-u u travnju bilježi daljnji (manji) pad godišnje stope na 4,9 posto sa 5,0 posto. No, unatoč kulminaciji oko 9 posto još prošlo ljeto, mjesečni ritam cijena i dalje je (kontinuirano) visok i nakon stabilizacije cijena energenata te prestanku rasta cijena prehrambenih proizvoda, navodi Hrvatska udruga poslodavaca u svojoj ovotjednoj analizi.
Naime, temeljna stopa inflacije koja isključuje cijene hrane i energije te je značajnija u smislu trenda ujednačila se na razini godišnje stope od oko 5 posto već gotovo 12 mjeseci. Unatoč popuštanju cijena najamnina (40 posto temeljne inflacije), sada ponovo jačaju cjenovni pritisci za neka dobra poput rabljenih automobila koji su poskupjeli 4,4 posto mjesečno i to ne samo zbog relativno snažnog rasta plaća.
Inflatorni pritisci će nastaviti slabjeti u ostatku godine, no napredak će biti relativno spor pa će inflacija u konačnici ostati iznad Fed-ove ciljane razine od oko 2 posto. Za to vrijeme kulminira neizvjesnost oko potencijalnog defaulta (odnosno, nesposobnosti podmirenja obveza) američke vlade ovo ljeto s obzirom na neodržive trendove u javnim financijama.
U prvoj polovici fiskalne 2023. godine do kraja travnja ove godine, prihodi proračuna na godišnjoj razini niži gotovo 300 milijardi dolara, dok su rashodi oko 270 milijardi dolara viši. Unatoč punoj zaposlenosti u ekonomiji, proračunski deficit skočio je dva i pol puta na 928 milijardi dolara.
Republikanci se stoga s pravom zalažu za rezanje potrošnje za 14 posto (unutar desetogodišnjeg razdoblja), međutim, predlažu rezove u nekoliko područja, poput subvencioniranja studentskih kredita te poreznih olakšica za ‘zelene’ investicije, što je za Demokratsku stranku politički osjetljivo.
Umjesto političke konfrontacije ‘pet do dvanaest’, u interesu dvaju političkih tabora je suspenzija zakonskog limita zaduženosti na par mjeseci do 30. rujna, što daje dovoljno vremena za pregovore za proračun za 2024. godine na racionalnijim osnovama.
U slučaju defaulta crni scenariji
Vijeće ekonomskih savjetnika predsjednika SAD-a Joe Bidena u slučaju defaulta pretpostavlja krah povjerenja sličan onom iz globalne financijske krize 2008. te rezanje potrošnje za 20-30 posto da bi ona bila pokrivena prihodima.
U slučaju kratkotrajne proračunske krize, ista simulacija procjenjuje gubitak pola milijuna radnih mjesta, a u slučaju dublje dugotrajnije krize broj zaposlenih mogao bi biti smanjen za čak osam milijuna.
Fed-ov manevarski prostor u ponovnom labavljenju monetarne politike u uvjetima visoke inflacije je pak ograničen. Dugoročne posljedice za financijska tržišta i dolar kao svjetsku rezervnu valutu teško je procijeniti.
Kako bi se Fed mogao postaviti ako uistinu dođe do defaulta? Još 2011. godine tijekom slične proračunske krize kad je zakonski limit zaduženosti sporazumno dignut svega nekoliko dana prije defaulta, Federalne rezerve predstavile su plan djelovanja u slučaju nužde. Prema njemu, Fed bi tretirao državne obveznice u default kao da nisu ‘defaultirale’ u sklopu svojih operacija na otvorenom tržištu te interventne pozajmice uz diskont. U slučaju poremećaja na tržištu novca te REPO tržištu, Fed bi vjerojatno započeo otkup trezorskih zapisa u cilju stabilizacije financijskih tržišta.
Otkup obveznica u deafultu mogao bi se pak pokazati politički kontroverznim s obzirom na to da bi se centralna banka otvoreno kompromitirala pod optužbom za direktno financiranje države. Jedan od načina adresiranja spomenutih kontroverzi bila bi simultana rasprodaja ’zdravih’ obveznica kako bi se spriječilo suspektno povećanje Fed-ove bilance.
Jasno je kako se u potonjem slučaju radi o privremenim mjerama u slučaju nužde ukoliko bi došlo do zamrzavanja obvezničkog tržišta te ozbiljnih problema u namiri trgovanja financijskim instrumentima. Sve u svemu, američka ekonomija je ‘zrela’ za fiskalnu konsolidaciju od druge polovi ove godine, što samo ide u prilog općeprihvaćenom narativu recesije uslijed rekordnog stezanja monetarne politike te pogoršanja (komercijalnih) uvjeta financiranja.
Također, problemi u segmentu malih i srednje velikih banaka (ključnima za kreditnu aktivnost) uz jačanje apetita vlasti za regulacijom financijske industrije samo doprinose pogoršanju uvjeta financiranja na dulje vrijeme nego se u popularnim komentarima trenutno procjenjuje.