Plaće u Hrvatskoj rast će po stopi malo višoj od inflacije, a indeksacija plaća neće imati pozitivan efekt na smirivanje inflacije, navodi se u ovotjednoj analizi Hrvatske udruge poslodavaca.
Prosinački podaci za bruto i neto plaće pokazuju malo poboljšanje u kretanju primanja zaposlenih u Hrvatskoj.
Rast prosječne mjesečne bruto plaće (1427 eura) ubrzao je na 9,3% godišnje (8,7% u studenom), a realni pad bruto plaće usporio je na -3,4% (-4,1% u studenom). Rast prosječne neto plaće (1046 eura) također je ubrzao na 8,3% godišnje (7,9% u studenom), dok je realni pad neto plaća usporio na -4,3% (-4,9% u studenom). Bruto plaće su u četvrtom kvartalu rasle 9,2% (-3,5% realno), dok su neto plaće rasle 8,2% (-4,5% realno). Na razini 2022. ostvaren je rast bruto plaća od 8,3% (-2,3% realno), dok su neto plaće porasle 7,4% (-3,1% realno).
Nominalni rast plaća u Hrvatskoj u 2022. gotovo je dva puta viši u odnosu na prosjek euro područja od 4,2%, a i realni pad plaća je blaži u odnosu na prosjek euro područja (-3,7%). Na svu sreću, hrvatska ekonomija je na horizontu od godinu dana ostvarila suzdržaniji rast jediničnog troška rada od 1,9% u odnosu na prosjek EU (2,8%) te naročito CEE regije (6,1%), što opravdava snažniji rast plaća u domaćoj ekonomiji u usporedbi sa mnogim članicama EU te glavnim vanjskotrgovinskim partnerima i to temeljem (cjenovne) konkurentnosti. Jedinični trošak rada predstavlja omjer troška rada u odnosu na produktivnost.
U ovoj godini HUP očekuje rast plaća od oko 7%, malo iznad inflacije (6,5%). Istodobno, u euro području slijedi ubrzanje rasta plaća od 5-6%, također malo iznad inflacije (5%). Glavni razlozi su brži rast plaća reguliranih kolektivnim ugovorima te znatno povećanje minimalne plaće (+12,2% u Hrvatskoj, +10,8% u EU) povrh problema manjka radne snage zbog nepovoljnih demografskih trendova.
Očekivani rast kolektivno uređenih plaća u euro području do 5%, odnosno 6-7% u Njemačkoj predstavlja najbrži tempo u 30 godina pa je inflacija pri vrhuncu pune zaposlenosti izrazito endogena pojava.
Dominirat će pritisak na rast plaća zaposlenika radno intenzivnih djelatnosti u sektoru usluga jer je u tom području manjak radne snage akutan, a potražnja ne pada, smatraju u HUP-u. Pad narudžbi te rast investicija u automatizaciju (do 25% svih investicija tvrtki, prema McKinsey) obuzdat će rast plaća u industriji.
Ciljana inflacija od 2% ugrožena je ako kolektivni ugovori otvore put rastu plaća iznad 3% u 2024. uz rast produktivnosti niži od 1%. U tom se slučaju pojačava rizik rasta kamatnih stopa ESB-a.
Indeksacija plaća
Kao proxy za kolektivno regulirane plaće, na rashodnoj strani hrvatskog proračuna za 2023. ističe se povećanje naknada zaposlenima od 10,6%, što je znatno iznad inflacije i glavni je endogeni inflatorni rizik. Bez implementacije reformi državne administracije, indeksacija plaća zasigurno neće imati pozitivan efekt na smirivanje inflacije.
Prema anketi, članice HUP-a su lani svojim zaposlenicima podigle plaće za 10-15%, što je u prosjeku iznad inflacije. No, velika je razlika kad to radi privatni sektor temeljem produktivnosti i rezultata i kad isto bez posebnih kriterija radi velika država (oko 50% BDP-a) i nepotrebno šalje signale u pogledu kretanja troška rada u ostatku ekonomije. Rast inflacije temeljem bržeg rasta jediničnog troška rada u usporedbi sa vanjskotrgovinskim partnerima negativno utječe na dugoročno stjecanu konkurentnost.
Napokon, poznato je da prema produktivnosti rada po zaposlenom te radnim satima Hrvatska doseže svega 76,0% EU prosjeka te stagnira oko 10 godina. Niska produktivnost i bruto profitabilnost tvrtkama ne dozvoljavaju veća ulaganja u cilju stvaranja veće dodatne vrijednosti kao osnovnog koncepta u dizanju plaća zaposlenih.
Samo maratonsko zauzdavanje jediničnog troška rada u najboljem slučaju osigurava stagnaciju produktivnosti. Za uspinjanje u bruto dodanoj vrijednosti te produktivnosti nužan je koordinirani splet strukturnih politika kroz smanjenje poreznog te parafiskalnog tereta, aktivne politike tržišta rada, ubrzanje pravosudnih mehanizama, jačanje platformi prikupljanje kapitala i stalnu reformu obrazovanja prema potrebama tržišta rada.
Među quick-win mjerama u korist pozitivnog šoka na konkurentnost, HUP traži smanjenje poreza na rad (uklučujući doprinose) ispod razine konkurentskih ekonomija CEE regije, supstituirano opterećenjem dohotka od imovine, posebno rente. Odmak od rentijerstva je pozitivno koreliran sa poslovnom kulturom preuzimanja rizika čiji razvoj država može poticati horizontalnim poticanjem izdataka na istraživanje i razvoj, oko dva puta nižih u odnosu na EU prosjek (2,3% BDP-a).
Hrvatske tvrtke moraju nastaviti integraciju u globalne lance vrijednosti koja se pojačano događa u uslugama poput informacijskih te zdravstvenih tehnologija te ‘zelenoj’ energetskoj infrastrukturi.