Iz Sindikata umirovljenika Hrvatske kažu da se oni bore za povećanje ukupnih prava umirovljenika, a ne za pravednost
Tko rano rani – više mirovine grabi. Ovom karikiranom poslovicom mogla bi se opisati aktualna mirovinska reforma, prema kojoj će oni koji ranije odu u mirovinu biti dugoročno nagrađeni – većim ukupnim iznosom mirovine.
Naime, u javnoj je raspravi prijedlog novog Zakona o mirovinskom osiguranju, kojim se, među ostalim, predviđa ukidanje penalizacije za prijevremeno umirovljenje nakon navršene 70. godine života. To znači da će osobe koje su otišle u prijevremenu mirovinu – ili to tek planiraju – tijekom godina korištenja mirovine dobiti ukupno i do 15 posto više novca od onih koji, s istim radnim stažem, odu u starosnu mirovinu.
Danijel Nestić, znanstveni savjetnik Ekonomskog instituta Zagreb i član radne skupine za reformu mirovinskog sustava pri Ministarstvu rada, izračunao je da će prijevremeni umirovljenici ukidanjem penalizacije s navršenih 70 godina profitirati za oko 20.000 eura – pod uvjetom da imaju jednak radni staž kao starosni umirovljenici. Ključ tog financijskog dobitka leži u činjenici da prijevremeni umirovljenici u prosjeku dulje koriste mirovinu.
Iako zvuči gotovo nevjerojatno, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) ne vodi statistiku o tome koliko dugo korisnici prijevremenih mirovina uživaju mirovinu u usporedbi sa starosnim umirovljenicima. Ni uz opetovane naše zahtjeve da izračunaju taj podatak, nismo ga uspjeli dobiti. HZMO samo raspolaže podatkom da se starosne mirovine koriste u prosjeku 22 godine, invalidske 20, a obiteljske 18, s tim da su u starosne mirovine uključene i prijevremene mirovine, kao i invalidski umirovljenici nakon što napone starosnu dob za umirovljenje.
Iz Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike navode da korisnici koji u mirovinu odlaze s 60 godina života prosječno primaju mirovinu 22 godine, dok oni koji se umirovljuju sa 65 godina mirovinu koriste oko 18 godina.
Uzmemo li, primjerice, dva umirovljenika s jednakim radnim stažem – jedan odlazi u starosnu mirovinu sa 65 godina i prima 650 eura mjesečno, a drugi ide u prijevremenu mirovinu s 60 godina i zbog penalizacije od 12 posto prima 572 eura – dolazimo do zanimljive usporedbe. Starosni umirovljenik bi tijekom 18 godina primio ukupno 140.400 eura, dok bi prijevremeni umirovljenik kroz 22 godine primio 151.008 eura – čak oko 10.000 eura više.
Međutim, po novom zakonu penalizacija će se ukidati nakon navršene 70. godine života. To znači da će isti prijevremeni umirovljenik, nakon što mu se penalizacija ukloni, kroz 22 godine mirovine primiti ukupno 162.240 eura – što je 22.000 eura više od starosnog umirovljenika, odnosno oko 15,5 posto više. Zaključak se nameće sam: ranije umirovljenje će se, uz ove izmjene, itekako isplatiti.
Da apsurd bude veći, Radna skupina za analizu stanja mirovinskog sustava u svom je izvješću krajem prošle godine naglasila kako je nužno povećati stopu zaposlenosti osoba u dobi od 60 do 64 godine, koja je u Hrvatskoj tek 42%, u usporedbi s prosjekom EU od 55%. Također, u svim relevantnim strateškim dokumentima navodi se potreba za smanjenjem udjela prijevremenih umirovljenja.
Unatoč svemu, odlučeno je suprotno.
Sudeći po objašnjenju koje smo dobili iz Ministarstva rada, ovakva odluka je socijalnog karaktera, nema veze s matematičkom logikom i napravljena je zbog pritiska umirovljeničkih udruga.
- Predstavnici umirovljeničkih udruga već duže vrijeme zagovaraju ukidanje smanjenja za prijevremeno umirovljenje, tzv. penalizacije nakon navršenih određenih godina života korisnika prijevremene starosne mirovine, što je bio jedan od njihovih prijedloga i u okviru rada Radne skupine za izradu Nacrta prijedloga zakona o mirovinskom osiguranju. Stoga je nakon dodatnog razmatranja stanja korisnika prijevremene starosne mirovine utvrđeno kako u toj kategoriji umirovljenika prevladavaju osobe starije životne dobi, koje su odlazile u mirovinu prema različitim uvjetima za prijevremeno umirovljenje, što je rezultiralo time da su osobe koje su se umirovile s istom starosnom dobi i mirovinskim stažem imale različit stupanj smanjenja mirovine. Javni mirovinski sustav ne funkcionira po istim principima kao privatno mirovinsko osiguranje, te se isplata mirovine ne mora nužno vezati uz matematičke i akutarske izračune, posebno uzimajući u obzir njegovu temeljnu funkciju osiguranja minimalne razine socijalne sigurnosti za sve korisnike mirovina - naveli su iz Ministarstva rada te dodali da će se ukidanjem penalizacije ispraviti neravnoteže u pogledu različitih stopa penalizacije tijekom prethodnih razdoblja te omogućiti poboljšanje položaja ove kategorije umirovljenika u starijoj životnoj dobi.
Iz Ministarstva su iznijeli podatak da korisnici prijevremene starosne mirovine u prosjeku imaju četiri godine više mirovinskog staža od korisnika starosnih mirovina (starosne 31. g i 11 mj., a prijevremene 35 g. 11 mj.), a da im je mirovina u prosjeku 10 posto niža od starosne mirovine (prosječna starosna mirovina u travnju 2025. iznosila je 651 euro, a prosječna prijevremena starosna mirovina iznosila je 589 eura). Iz ovih podataka bi se dalo zaključiti da su prijevremeni umirovljenici u prosjeku osobe s nižim stupnjem obrazovanja koje su počele raditi ranije nego starosni umirovljenici, te da su u prosjeku imali i niže plaće.
- Često se kao argument protiv „penalizacije“ spominje da su prijevremeni umirovljenici počeli ranije raditi. Ali to je njihov osobni izbor. Zašto bi trebalo posebno nagraditi nekoga tko se zaposlio sa 20 godina i odradio 40 godina staža u odnosu na osobu koja se zaposlila sa 25 godina i ima istih 40 godina staža. Netko je izabrao raditi. Druga osoba je izabrala daljnje obrazovanje, fakultet. Za vrijeme studiranja joj ne ide staž, a ipak je uložila određeni napor. Ali i to je osobni izbor. Ako smislimo posebne bonuse za rani početak radnog vijeka, hoćemo li time obeshrabriti obrazovanje? Hoćemo li poslati poruku da obrazovanje nije važno? Treba li kazniti s nižom mirovinom one koji su išli na fakultet i kasnije se zaposlili? Na zaboravimo, nagrada jednima (onima koji su se rano zaposlili, rano otišli u mirovinu) je u relativnom smislu kazna drugima (onima koji su kasnije počeli raditi, vjerojatno zbog obrazovanja i kasnije idu u mirovinu), čak i ako se drugima ništa ne mijenja. Stoga, ako netko ostvari više mirovinskog staža, njegova će mirovina u skladu s tim biti veća. Ako netko ima veću plaću i uplaćivao je veće doprinose njegova će mirovina biti veća. Ako pak ima nižu plaću i uplaćivao je manje doprinosa, onda je valjda u redu da ima nižu mirovinu. Ovo načelo uzajamnosti (više uplaćenih doprinosa, veća mirovina) je općeprihvaćeno u sustavima mirovinskog osiguranja. Naravno, ako je ukupan iznos mirovine jako nizak, onda takva osoba ima pravo na najnižu mirovinu, odnosno na uvećanje mirovine temeljem načela solidarnosti. I to imamo u našem sustavu. Za osobu koja u ranijoj životnoj dobi odlazi u mirovinu možemo očekivati da će primiti veći broj mirovina od osobe koja kasnije odlazi u mirovinu. I zato, uz sve drugo identično (npr. dvije osobe imaju identične plaće i identičan staž), osoba koja ranije odlazi u mirovinu mora dobiti umanjenu, odnosno penaliziranu mirovinu kako bi se kompenzirao već broj mirovina koju će primiti - objašnjava Nestić koji smatra da ukidanje penalizacije nakon 70- godine nije pošteno te da će ovakva mjera poticati odlazak u prijevremenu mirovinu, smanjiti ponudu na tržištu rada i konačno smanjtii prosječne iznose mirovine.
Manje radi više zaradi
Za komentar smo tražili i Sindikat umirovljenika Hrvatske, no do pisanja ovog teksta nije stigao. Neslužbeno smo doduše razgovarali s jednom osobom iz Sindikata koja je nakon našeg inzistiranja na usporedbi matematičkog izračuna prijevremene i starosne mirovine, odnosno ukupno primljenih iznosa, rekla da se oni bore za povećanje ukupnih prava umirovljenika, a ne za pravednost.
Dakle, izborili su se za povećanje prijevremenih mirovina na uštrb onih koji će raditi do 65. godine.
Inače, u posljednjih deset godina broj prijevremenih umirovljenika porastao je s 170 na 212 tisuća, što predstavlja povećanje od 25 posto. Istodobno, broj starosnih umirovljenika porastao je za oko šest posto, dok je ukupan broj umirovljenika ostao otprilike na istoj razini. Međutim, analiza strukture novih umirovljenika pokazuje da se broj novih prijevremenih umirovljenja kontinuirano smanjuje – s 12.101 u 2015. godini na 6.272 u 2024. godini. Iz ovih podataka jasno proizlazi kako rast ukupnog broja prijevremenih umirovljenika proizlazi iz činjenice da su se ti umirovljenici u prosjeku povlačili iz radnog odnosa u vrlo ranoj dobi, što je dovelo do dugog boravka u mirovini i posljedičnog rasta ukupnog broja prijevremenih umirovljenika. To dodatno potvrđuje opravdanost zadržavanja penalizacije za prijevremeno umirovljenje.