‘;
Mir je moguć samo ako Ukrajina pristane na sve, a onda se uistinu postavlja pitanje zašto je tri godine pružala otpor
Od Trumpova mira za 24 sata u Ukrajini nema ništa ni nakon stotinu dana njegova stolovanja u Bijeloj kući. Štoviše, ni Europa još nije uspjela iskristalizirati konkretna stajališta među svojim članicama, osim što – potpuno ispravno – smatra da bi prepuštenje ukrajinskog teritorija Rusiji samo privremeno zadovoljilo kremaljske apetite. O sve zamršenijoj geopolitičkoj situaciji nakon dolaska Donalda Trumpa na vlast razgovarali smo s vanjskopolitičkim analitičarem Denisom Avdagićem.
Nakon prvih pregovora u Rijadu između američke i ruske strane Rusija je dobila mogućnost da opet bude na velikoj pozornici i artikulira svoje interese. Što je dobio SAD?
– U ovome trenutku javno se ne zna o čemu se ondje razgovaralo. Percepcija koja se stvara daje samo površnu informaciju, a ne dubinsku. Možemo pretpostaviti da je Ukrajina bila manji dio u tim pregovorima, ako se uopće o njoj razgovaralo. To je važno. Mora se uzeti u obzir trgovački pristup Donalda Trumpa, koji nije sporan; znalo se da će on tako funkcionirati. Što se tiče Rusije, naša javnost zapravo ne zna što Trump točno želi jer ne može jednako pristupati Rusiji, Kremlju i Putinu. Smatrati da je Trumpu jedino bitna Ukrajina u kontekstu razgovora s Rusijom ili čak pitanje naoružanja bilo bi vrlo naivno. Pretpostavljam da se u tim razgovorima nalaze gospodarski interesi povezani s rudnim bogatstvom.
Nije sporno da se dogodio iznenadan zaokret američke politike prema Rusiji. S druge strane, i Rusija je praktički preko noći promijenila svoj narativ o Americi. Koliko je tu važna ideologija koja ih povezuje, pri čemu Amerika pod Trumpom sve više počinje sličiti Putinovoj Rusiji?
– Odmicanje američke politike od europskog prostora i fokus na jugoistočnu Aziju počeo je još u vrijeme predsjednika Baracka Obame. To je već tada izazvalo manju paniku među europskim liderima i potaknulo pitanja napušta li SAD Europu. Tijekom Obame istaknuta je i nužnost da se u roku od deset godina, od 2014. do 2024., podignu izdvajanja europskih NATO-ovih članica za obranu na dva posto BDP-a, Trump je poslije samo inzistirao na tome. Dakle, načelo je isto, samo je komunikacija različita. Važno je shvatiti da neke stvari uopće nisu nove, da nisu počele s Trumpom. Valja imati na umu i to kako se Trump želi pozicionirati u svemu što čini i što želi čuti od drugih. Kremlj zna kako s njime treba komunicirati, a drugi, bez obzira na to što su izazvani, čine grešku u koracima osuđujući ga i govoreći da nema pravo – to Trump ne želi čuti. Važnost percepcije u javnosti američkih predsjednika i njihova potreba da uvijek budu pobjednici uopće nije nova. Sjetimo se Kubanske krize tijekom koje je Kennedy uspio, što Hruščov u tom trenutku nije razumio, da svijet doživi Sovjetski Savez kao gubitnika u njoj iako je realno rezultat bio neriješen. Mnogi kažu da je Trump prije svega biznismen, ali mislim da je on prije svega šoumen, a zatim biznismen, što je također povezano s medijima, pa tek na trećemu mjestu političar. Svaka kritika njemu je neprihvatljiva. On zna da je najmoćniji čovjek na svijetu, a to su znali i njegovi prethodnici. Sad svi oni koji govore o multipolarnome svijetu vide koliko je to nerealno, koliko ima onih koji su Americi samo adekvatni sugovornici, ali supersila je i dalje samo jedna. Pitanje je čini li se sve to kako bi se Kina spriječila da dođe u taj položaj ili Trump iskorištava priliku za sebe i svoj krug milijardera. Naime, vidimo da on od prvoga dana mandata unovčava svoju poziciju i za osobni račun.
Kakva je mogućnost sklapanja trajnog mira u Ukrajini prema američkom receptu dok s druge strane imamo najave raspoređivanja europskih mirovnih snaga na crtu razgraničenja kada borbe prestanu?
– Primirje je moguće u bilo kojem trenutku. Za trajni mir u ovom trenutku ne vidim nikakvu mogućnost. To je moguće samo ako Ukrajina pristane na sve, a onda se uistinu postavlja pitanje zašto je tri godine pružala otpor, mogla je odmah kapitulirati. Nisam siguran koliko i Ukrajinci to žele, Europa nije spremna na to, a pitanje je i je li Trump spreman jer takav bi se scenarij i u SAD-u protumačio kao popuštanje Rusiji. Vjerujem da će europski saveznici, prije svega Francuska, pokušati posredovati. No pitanje je što Europa može donijeti u miraz i koliko je daleko voljna ići da postigne što je moguće povoljniji mir za Ukrajinu...
Cijeli razgovor pročitajte u digitalnom ili tikanom izdanju poslovnog tjednika Lider.