Povodom početka Olimpijskih igara 2024. u Parizu, Boston Consulting Group (BCG) je predstavio sedam zlatnih pravila za uspješno domaćinstvo Olimpijskih igara, koja u obzir uzimaju ekonomski i društveni utjecaj, ali i iskustva i herojske napore zemalja domaćina u pripremi i organizaciji Igara.
Posljednjih su desetljeća visoki troškovi kandidature i organizacije Olimpijskih igara privukli značajnu pažnju javnosti, što je natjeralo Pariz da za Olimpijske igre 2024. usvoji održivi model proračuna i organizacije.
Stručnjaci iz BCG-a analizirali su prethodne Olimpijske igre kako bi identificirali pravila za uspješno domaćinstvo.
Postavite realna očekivanja. Osnovni i najčešći argument za domaćinstvo Olimpijskih igara je očekivani ekonomski učinak, koji proizlazi iz investicija potrebnih za pripreme i rast turizma tijekom i nakon događaja. Ljetne igre obično rezultiraju povećanjem BDP-a po stanovniku od 3-4 posto.
Međutim, ključno je postaviti očekivanja javnosti u skladu s lokalnom ekonomskom situacijom, korištenjem objektivnih načela analize troškova i koristi (cost-benefit analiza). Potencijalni rast zaposlenosti ovisi o karakteristikama gospodarstva: ako postoji gotovo puna zaposlenost, zemlja će vjerojatno trebati uvoziti radnu snagu. Ako na izgradnji infrastrukture rade privremeni strani radnici, kao što je viđeno tijekom priprema za Olimpijske igre u Londonu 2012., njihova zarada možda neće koristiti lokalnoj ekonomiji.
Međutim, tamo gdje postoji višak radne snage, stope nezaposlenosti vjerojatno će pasti, kao što je bio slučaj u Barceloni, gdje je stopa nezaposlenosti pala s 18,4 posto na 9,6 posto u godinama prije Olimpijskih igara 1992.
Očekujte probijanje troškova i upravljajte dinamično. Prekoračenje troškova je uobičajeno na Olimpijskim igrama: u posljednjih 20 godina su se probijanja budžeta kretala u rasponu od 50 do 350 posto. To je zbog fiksnog datuma događaja, koji vrši pritisak na proračun i povećava cijene, te dugog razdoblja provedbe, što povećava vjerojatnost neočekivanih događaja. Na primjer, Olimpijske igre u Rio de Janeiru 2016. suočile su se s prekoračenjem troškova od 350 posto zbog političke i ekonomske krize u Brazilu, dok su Olimpijske igre u Tokiju 2020. zabilježile porast troškova od 130 posto zbog pandemije COVID-19.
Kako bi smanjili takve rizike, organizacija Igara u Londonu 2012. udvostručila je svoj početni proračun i strogo kontrolirala troškove, i time pokazala važnost realističnog planiranja i dinamičnog upravljanja projektima.
Uključite privatni sektor. Domaćinstvo Olimpijskih igara značajan je poduhvat ne samo financijski, već i logistički. Pretjerano oslanjanje na državno sudjelovanje može predstavljati znatan rizik, zbog čega organizatori privatni sektor sve više uključuju u financiranje i pripremu Igara. Na primjer, Olimpijske igre u Parizu 2024. uvelike se oslanjaju na privatne investicije, s velikim korporacijama poput Icadea, Nexityja i Eiffagea koji ulažu 13 milijardi eura za izgradnju Olimpijskog sela. Ovaj pristup osigurava podjelu rizika i donosi inovativna rješenja.
Izostanak privatnog sektora u ranijim Olimpijskim igrama znao je biti gotovo poguban. Tako su primjerice Olimpijske igre u Montrealu 1976., završile s golemim dugovima za grad organizator. Nasuprot tome, Olimpijske igre u Tokiju 2020. koristile su partnerstva s tehnološkim gigantima poput Alibabe i Intela, poboljšavajući operativnu učinkovitost uz pomoć cloud tehnologija i 5G mreža.
Koristite ono što imate i ono što gradite na kreativan način. Javnost i organizatori često brinu hoće li se nakon Igara sportski objekti nastaviti koristiti. Ekonomska održivost raste ako je većina objekata prethodno postojeća ili se mogu prenamijeniti za druge svrhe nakon Olimpijskih igara. Na primjer, Olimpijske igre u Barceloni 1992. transformirale su cijele gradske četvrti, dok se Olimpijske igre u Los Angelesu 2028. planiraju isključivo uz korištenje postojećih objekata.
Nasuprot tome, Olimpijske igre u Montrealu 1976. ostavile su iza sebe skupe, slabo iskorištene objekte, zbog čega je grad bio opterećen dugoročnim dugovima. Na temelju takvih iskustava, u modernim olimpijskim planovima naglašava se izgradnja i korištenje multifunkcionalne i održive infrastrukture. Ova strategija ne samo da smanjuje troškove i povećava iskorištenost, već potiče i prihvaćanje kod javnosti.
Prikažite jedinstvenost svoje lokacije kako biste potaknuli dugoročni turizam. Olimpijske igre mogu značajno utjecati na turizam, pozitivno ili negativno. Etablirana turistička odredišta poput Londona doživjela su kratkoročni pad posjetitelja tijekom Olimpijskih igara 2012. zbog visokih troškova smještaja i logističkih problema. Međutim, gradovi poput Barcelone i Sydneya zabilježili su znatno povećanje turizma nakon Olimpijskih igara. Tako je Barcelona godinu dana nakon Olimpijskih igara 1992. zabilježila 2,5 milijuna turista, u usporedbi s 1,9 milijuna prije Igara.
Dobro osmišljena strategija može iskoristiti pojačanu globalnu medijsku pažnju za poboljšanje međunarodne slike grada i privlačenje trajnog interesa turista. Kultne atrakcije Sydneya, poput Opere, zabilježile su stalni porast broja posjetitelja nakon Olimpijskih igara 2000., dosegnuvši 11 milijuna godišnje.
Ispričajte svoju priču. Uvjerljiva naracija pozicionira projekt unutar olimpijske povijesti i šireg geopolitičkog konteksta, pomažući društvenom prihvaćanju projekta i političkoj podršci. Uspješne kandidature istaknule su jedinstvene vrijednosti grada domaćina ili su se bavile aktualnim temama. Na primjer, kandidatura Atene za Olimpijske igre 2004. naglasila je povratak Olimpijskih igara na mjesto njihova nastanka, dok je kandidatura Pekinga za Olimpijske igre 2008. pozicionirala Kinu na globalnoj sceni kao most između istoka i zapada.
Takve naracije nisu samo marketinški elementi, već bitne komponente strategije kandidature. One pomažu Olimpijskom pokretu da istakne vrijednosti izvan sportskog događaja i osiguraju da se grad domaćin saživi s događajem.
Odaberite pravi trenutak i pratite što rade konkurenti. Tajming je ključan u procesu kandidature za Olimpijske igre. Ulazak u natjecanje kada kontinent treba biti domaćin unutar dva do tri ciklusa omogućava temeljito planiranje i primjenu iskustava drugih, što može znatno povećati šanse grada za pobjedu. Olimpijske igre obično rotiraju kontinente, zbog čega je bitno kandidaturu uskladiti s tim ciklusom. Na primjer, nakon Pariza 2024. U Europi, Igre će se 2028. preseliti u Los Angeles (Sjeverna Amerika), a zatim u australski Brisbane 2032. Zatim su vjerojatni kandidati za Igre Južna Amerika i Azija za 2036.
Gradovi poput Tokija i Los Angelesa uspjeli su dva puta dobiti organizaciju Igara i pokazali važnost uporne međunarodne prisutnosti i ozbiljnog planiranja.
- Moderna organizacija Olimpijskih igara više nije samo stvar ponosa; zahtijeva vidljive, trajne pozitivne učinke kako bi se osiguralo da naslijeđe Igara uključuje snažnije gospodarstvo i aktivnije društvo - kazala je Melanie Seier-Larsen, partnerica i direktorica u BCG-u u Zagrebu.