BDP, inflacija i proračun: Kako Hrvatska ulazi u 2026. godinu?

Hrvatsko gospodarstvo ulazi u razdoblje izraženog usporavanja rasta, uz slabiju osobnu potrošnju, pad turističkih prihoda i pogoršanu poslovnu klimu na ključnim izvoznim tržištima. Dok pritisci na rast plaća i cijena usluga održavaju inflaciju iznad europskog prosjeka, investicije se suočavaju s visokim troškovima rada, energetike i regulatornih ograničenja. Istodobno, proračun ostaje na samoj granici fiskalnih pravila EU, a 2026. godina donosi dodatne rizike zbog sporijeg rasta BDP-a, snažnijih rashoda i slabljenja nominalnog rasta. Hrvatske ambicije o zadržavanju stabilnosti javnih financija sve će se više oslanjati na reforme, ulazak u OECD i disciplinu u upravljanju rashodima.

Rast BDP-a u trećem kvartalu je snažno usporio na 2,3% godišnje (sa 3,4% u prvoj polovini godine) zbog sporijeg rasta i osobne potrošnje i industrijske proizvodnje te pada izvoza usluga. Iako eksplozija mase plaća u javnom sektoru i subvencija podržavaju kupovnu moć građana, gotovo upola sporiji rast osobne potrošnje nego u prvoj polovini godine odražava sporiji rast zaposlenosti, pad inozemnih noćenja na vrhuncu turističke sezone i rast sklonosti štednji. A pad nenamjenskog potrošačkog kreditiranja zbog mjera HNB-a tek slijedi. Snažno usporavanje proizvodnje je pod utjecajem pada proizvodnje energije i potrošačkih dobara, no ohrabruje znatno ubrzanje rasta izvozno-orijentiranih kapitalnih dobara (električna oprema, transportna sredstva, gotovi metalni proizvodi), kao i intermedijarnih dobara uz snažan rast produktivnosti u oba sektora. Robni izvoz porastao je 4,1% a uvoz pao 4,6%, no smanjenje inozemnih prihoda turizma rezultiralo je negativnim doprinosom neto izvoza od -2 postotna boda, prenosi HUP.

U četvrtom kvartalu očekuje se malo sporiji rast od oko 2% zbog pogoršanja trenutačne poslovne klime na tržištima najvećih trgovinskih partnera Hrvatske, manjeg rasta izvoza te stagnacije industrijske proizvodnje. Snažan rast zaliha gotovih proizvoda uz pad iskorištenosti kapaciteta industrije upućuje na oprez oko inozemne potražnje pod konstantnim utjecajem previranja u lancima dobave. Stabilizacija u europskoj industriji na krilima ulaganja u obranu i infrastrukturu uz male pomake u deregulaciji poslovanja je dobrodošao poticaj za re-industrijalizaciju kontinenta, no u međuvremenu se očekuje negativni utjecaj carina na međunarodnu trgovinu. 

Zbog jenjavanja domaće eksplozije plaća, Hrvatska će u 2026. godini sve više dijeliti ekonomsku sudbinu euro područja gdje analitičari kontinuirano ‘režu’ prognoze rasta BDP-a ispod 1%. Procjenu rasta BDP-a zadržali smo na 2,5% zbog nepovoljnog utjecaja temeljnih globalnih trgovinskih politika, manjeg fiskalnog impulsa i hlađenja tržišta rada. Iako su poslovne investicije vođene ulaganjima u produktivnost, rastom investicijskih kredita (oko 10%) i vrlo niskim realnim kamatama, na privatne investicije nepovoljno djeluju nekonkurentan trošak rada, električne energije, nekonkurentni regulatorni poticaji, kao i neizvjesnost u okruženju. Jedan od glavnih alata za jačanje Hrvatske kao investicijske destinacije je sveukupna regulativa poticanja ulaganja u smjeru delimitiranja iznosa porezne potpore neovisno o vrijednosti ulaganja. Treba razmotriti i proporcionalne modele poreznih olakšica na temelju udjela ulaganja u opremu i R&D (kao Slovenija, UK) ili reinvestirane dobiti.

Inflacija će pasti na 3,5 posto 

Godišnja stopa harmonizirane inflacije stabilizirala se na oko 4% zahvaljujući smanjenju pritisaka na sve komponente osim upornih cijena usluga u kombinaciji s povoljnim baznim efektom. Dvostruko snažniji rast cijena usluga posljedica je snažnog realnog rasta primanja zaposlenih, visoke orijentacije ekonomije na turizam te pritiska na brže približavanje EU cjenovnim prosjecima za kojima zaostajemo od 10% do 30%. Hrvatska predvodi u rastu primanja zaposlenih i kreditiranju stanovništva na razini EU, a također bilježimo uvjerljivo najveći raskorak ukupnog troška rada i kretanja bruto dodane vrijednosti kao orijentira za produktivnost. Snažan rast plaća u uvjetima niske i stagnantne produktivnosti rada je inflatoran. Nakon 4,2% lani, u 2026. godini očekujemo stopu inflacije od oko 3,5% (prosjek euro područja je oko 1,8%) i to zbog snažnijeg rasta cijena usluga, naročito u turizmu, i dalje snažne osobne potrošnje uslijed snažnijeg rasta ukupnih primanja od oko 8% (realno 4,5%, tri i pol puta brže nego u euro području) a na temelju kontinuiranih pritisaka na konsolidirani rast mase plaća u javnom sektoru (+10%), povećanja ‘minimalca’ za 8,2% te ‘indeksacije’ velikog broja primanja zaposlenih u ekonomiji na isti.

Te okolnosti podižu rizik spirale rasta plaća i maloprodajnih cijena sve dok plaće rastu znatno brže od produktivnosti, a na štetu konkurentnosti u međunarodnoj razmjeni. Za utjehu se očekuje blago popuštanje inflacije uvoznih cijena roba zbog povećanog kineskog izvoza na europska tržišta. Zbog daljnjeg pada robnog izvoza u glavnim članicama EU, u 2026. godini se očekuje usporavanje realnog rasta robnog izvoza prema 4% nakon gotovo 5% rasta u 2025. godini. Prema anketi EK, inozemna potražnja uvjerljivo je glavni ograničavajući faktor po rast proizvodnje diljem CEE regije, a njemački Institut IW očekuje maksimalni negativni utjecaj američkih tarifa tek u 2026. godine na razini 0,5-0,7% outputa. Zbog snažnog usporavanja uvozno-intenzivne investicijske potražnje, snizili su procjenu deficita u robnoj razmjeni u 2026. godini na 20,5% BDP-a, te smanjili prognozu salda na tekućem računu bilance plaćanja na -2,0% BDP-a.

Deficit proračuna od tri posto BDP-a je na granici fiskalnih pravila EU

Hrvatska je spriječila proboj deficita proračuna iznad 3% BDP-a, pri čemu je za istaknuti podbačaj lokalne države koja je umjesto planirano viška od 520 milijuna EUR zabilježila čak 333 milijuna EUR deficita. Promašaj od 1% BDP-a rezultat je pak akcija središnje države - masa plaća iz proračuna rasla je 46% u dvije godine, bujaju transferi stanovništvu, a pritisci na trajni rast rashoda ne slabe. Zbog toga, uz podbačaj PDV-a (-381 milijuna EUR), Hrvatska ima jedno od najvećih pogoršanja salda u EU u tri godine. Takva fiskalna politika nepotrebno jača ekonomske cikluse, povećava rizik manjkova i guši prostor za djelovanje kad dođe do usporavanja ili krize. Hrvatska je i dalje među članicama EU s relativno niskom i padajućom razinom javnog duga ispod 60% BDP-a.

Ta paradigma je vrijedila u periodu ‘honeymoona’ oko te nakon ulaska u euro područje kad bilježimo snažan rast BDP-a na krilima provedenih reformi, privremenog ubrzanja rasta produktivnosti, privremene pozitivne anomalije u uvjetima financiranja, rekordnih EU fondova, ali i posljedično povišenu inflaciju koja ‘puni’ proračun i smanjuje relativnu razinu duga na krilima snažne domaće potražnje, odnosno nominalnog rasta BDP-a za što i sama Vlada priznaje da ‘ponestaje goriva’. A zbog gomilanja rizika za proračuna u 2026. - od sporijeg rasta osobne potrošnje, izostanak oporavka u euro području pa do većih izdataka za masu plaća, mirovine, obrambeni sustav i zdravstvo, kao i troška financiranja u euro području, Hrvatska je i u 2026. na rubu proboja zakonske razine deficita u EU od 3% BDP-a pa nas svaki manjak discipline na spomenutim stavkama rashoda lako može gurnuti u Proceduru prekomjernog deficita. I baš kao u periodu od 2014. do 2017. značajno ograničiti razvojne mogućnosti.

Potencijalna ‘sidra’ za hrvatske javne financije su očekivani ulazak u OECD kao i politička stabilnost u iduće tri godine nakon lokalnih izbora ove godine podupire predanost fiskalnim reformama (uključujući migraciju poreznog tereta s dohotka na imovinu), smanjenje strukturnog primarnog deficita na 0,4% do 2028. Kretanje javnog duga uvelike će ovisiti o primarnim saldima, budući da nominalni rast usporava zbog niže inflacije.