Bolje povlačenje sredstava pregrijalo bi ionako užareno građevinarstvo

Dok Hrvatska iščekuje šestu tranšu sredstava iz Nacionalnoga plana oporavka i otpornosti (NPOO), vrijednu 836 milijuna eura, u stručnoj javnosti raste zabrinutost zbog spore i neujednačene apsorpcije europskih fondova. Iako u Ministarstvu financija uvjeravaju da će se ove godine zatražiti ukupno 2,8 milijardi eura iz Mehanizma za oporavak i otpornost, realizacija sredstava iz višegodišnjega financijskog okvira (VFO) i dalje ozbiljno zaostaje. Prema posljednjim podacima, povučeno je samo pet posto alociranog iznosa.

Nova ministrica regionalnoga razvoja i fondova Europske unije​ Nataša Mikuš Žigman već je prvoga dana mandata odgovorila na kritike istaknuvši da je dosad ugovoreno 40 posto sredstava te najavila promjene i brže trošenje. Ako ne uspije promijeniti dosadašnji tempo, sadašnje financijsko razdoblje moglo bi se protegnuti do 2030., a novo započeti s kašnjenjem. Međutim, pitanje nije samo koliko se brzo sredstva ulažu već i kako se i u što ulažu. Bez promjene modela rast na europski pogon vodi prema pregrijavanju i rastu ovisnosti, a ne otpornosti.

S obzirom na učinke dosadašnjih ulaganja na pojedine sektore nije neutemeljeno zapitati se kako bi veći obujam povlačenja europskih sredstava utjecao na gospodarstvo. Pitanje nije samo koliko novca dolazi nego i kakav je njegov stvarni učinak, osobito u okolnostima u kojima je građevinski sektor, glavni kanal kojim se plasiraju europska sredstva, na rubu pregrijavanja, pojave u kojoj potražnja nadmašuje dostupne kapacitete, što vodi prema rastu troškova, zastoju projekata i padu produktivnosti.